Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1244/20 (S.I.L.)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1244/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1244/20, rješavajući apelaciju S. I. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. I. L. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Pr 044301 19 Pžp od 16. januara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. S. I. L. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 1. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Pr 044301 19 Pžp od 16. januara 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Širokom Brijegu od 24. septembra 2019. godine, odbačen je prijedlog apelanta kao okrivljene odgovorne osobe za povrat u prijašnje stanje po prekršajnom nalogu od 30. septembra 2015. godine, kao neblagovremeno podnesen.

3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je žalba apelanta izjavljena po braniocu i potvrđeno je prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja prvostepenog spisa proističe da je predmetni prekršajni nalog od 30. septembra 2015. godine apelantu dostavljen na kućnu adresu, a ne na adresu pravne osobe, pa su stoga neosnovani navodi apelanta da mu nije bilo moguće dostaviti prekršajni nalog iz razloga postojanja mjera zabrane izrečenih okrivljeniku od strane Suda Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je naveo da svaki prijedlog za povrat u prijašnje stanje mora biti podnesen sudu u roku od 3 mjeseca od dana kada je prekršajni nalog postao konačan ili izvršan ili od dana donošenja rješenja o prekršaju (čl. 94. Zakona o prekršajima). Imajući u vidu prednju zakonsku odredbu, te činjenicu da iz registra prekršajnih naloga proističe da je prekršajni nalog od 30. septembra 2015. godine postao konačan dana 16. oktobra 2015.godine, a apelant prijedlog za povrat podnosi tek 7. aprila 2017.godine, to Kantonalni sud prihvata kao pravilan zaključak prvostepenog suda da je apelantov prijedlog neblagovremen.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za povrat u pređašnje stanje.

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata“. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju osporenom odlukom nije odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta“, nego samo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o apelantovom imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1244/20 (S.I.L.) | Sudska praksa | Aktio