Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-561/20 („Grawe osiguranje“ d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-561/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. rujna 2020. godine, u predmetu broj AP-561/20, rješavajući apelaciju „Grawe osiguranje“ d.d. Sarajevo, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Grawe osiguranje“ d.d. Sarajevo protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 266696 19 Gž od 28. studenog 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Grawe osiguranje“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Jelena Bogdanović odvjetnica iz Banjaluke, podnio je 11. veljače 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 266696 19 Gž od 28. studenog 2019. godine.

2. Osporenom odlukom Okružnog suda, apelantova žalba je djelimično usvojena i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati, tako da zatezna kamata na dosuđeni iznos od 1.120,00 KM, teče od 4. veljače 2019. godine, umjesto od 24. kolovoza 2017. godine, dok je apelantova žalba u ostalom dijelu odbijena i rješenje o troškovima postupka, u dosuđujućem dijelu potvrđeno. Osim toga, odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe na presudu.

3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je naveo da je tužiteljica (S.M.M.) nakon izvršenog vještačenja po vještaku specijalisti sudske medicine uredila tužbeni zahtjev, te je konačnom potraživala iznos od 1.120,00 KM na ime isplate sume osiguranja. Dalje je naveo da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka o utvrđenom postotku inavalidnosti kod tužiteljice od 20%, pa je imajući u vidu osiguranu sumu od 5.600,00 KM predviđenu za osigurani slučaj invalidnosti, sud tužiteljici dosudio potraživani (uređeni) iznos. Imajući to u vidu, prvostupanjski sud je naveo da je odluku o troškovima postupka zasnovana na odredbi članka 387. i 396. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Prvostupanjski sud je imao u vidu da je tužiteljicu u ovom postupku zastupao odvjetnik, koji je iskazao troškovnik za radnje poduzete u postupku potrebne za vođenje parnice, kao i troškove vještačenja, takse na tužbu i takse na presudu, na osnovu čega je dosudio troškove postupka.

4. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je predmet ove parnice, tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu osigurane sume od 2.240,00 KM. Dalje je naveo da se dogodila prometna nesreća u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao pješak, a u vrijeme nastanka nesreće tužiteljica je bila je osigurana, za slučaj invalidnosti od nezgode, po polici apelanta, osiguranu sumu od 5.600,00 KM. S obzirom da je postotak invalidnosti utvrđen 20%, Okružni sud je naveo da je neosnovana apelantova žalba koja se odnosi na rješenje o troškovima prvostupanjskog parničnog postupka i da je to rješenje pravilno i zakonito. S tim u vezi, naveo je da je prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio troškove prvostupanjskog parničnog postupka imajući u vidu troškovnik njenog punomoćnika, koji su bili potrebni radi vođenja predmetne parnice, pa je u ovom dijelu apelantova žalba neosnovana i prvostupanjsko rješenje o troškovima potvrđeno primjenom odredbe članka 235. točka 2. ZPP. Konačno, naveo je da je apelant samo djelomično uspio u žalbenom postupku, u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati, koje potraživanje je po svojoj prirodi sporedno, pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, primjenom odredbe članka 397. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa odredbom člana 386 stav 2 istog zakona. Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, ističe da se tužiteljici naknada troškova od 100% mogla dosuditi samo za zastupanje na glavnoj raspravi kad je opredijelila tužbeni zahtjev na iznos 1.200,00 KM. S tim u vezi, naveo je da je nezakonito dosuđivanje naknade iznosa od 100% na ime sastava tužbe, pripremnog ročišta, kao i obveze plaćanja sudske takse na tužbu, jer je apelantica u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi uspjela s 50%.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-561/20 („Grawe osiguranje“ d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio