Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5684/18 (P. H., B. H. i P. H.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5684/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-5684/18, rješavajući apelaciju Petra Herbeza i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Herbeza, Bosiljke Herbez i Predraga Herbeza podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 089447 18 Gž od 24. avgusta 2018. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Herbez, Bosiljka Herbez i Predrag Herbez (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Predrag Herbez, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 10. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 089447 18 Gž od 24. avgusta 2018. godine.

2. Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), postupajući po prijedlogu apelanata, kao tražitelja izvršenja, na osnovu izvršne isprave – Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 042628 99 P od 6. novembra 2009. godine, potvrđene Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 042628 10 Gž od 26. februara 2010. godine, donio je Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 089447 10 I od 11. juna 2010. godine, kojim je odredio izvršenje prema izvršeniku (Republike Srpska) zapljenom novčanih sredstava izvršenika koji se vode na jedinstvenom računu Trezora Republike Srpske i prijenosom na račune apelanata, a radi naplate potraživanja apelanata koje se odnosi na naknadu meterijalne i nematerijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškova postupka.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 089447 10 I od 22. maja 2018. godine djelomično je usvojen prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 11. juna 2010. godine u dijelu u kojem je određen način izvršenja glavnog duga na ime naknade nematerijalne i materijalne štete u određenim novčanim iznosima (kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja) i to tako što je određeno da se navedeno potraživanje koje se odnosi na isplatu glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom izmiruje u gotovini i to u obimu definisanom u Budžetu Republike Srpske za ovu namjenu, u skladu sa propisima o izvršenju budžeta, te da će se izmirenje cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiti u periodu od najmanje 20 godina. Osim toga, u dijelu rješenja o izvršenju kojim je određeno izvršenje radi isplate troškova parničnog i izvršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama u određenom novčanom iznosu određeno je da se izvršenje obustavlja i da se ukidaju sve provedene izvršne radnje.

4. Osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 089447 18 Gž od 24. avgusta 2018. godine odbijena je žalba apelanata, te je potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 22. maja 2018. godine u pobijanom dijelu kojim je djelomično usvojen prigovor izvršenika i izmijenjeno rješenje o izvršenju u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom. Osim toga, odbijen je zahtjev apelanata za naknadu troškova sastava žalbe u određenom novčanom iznosu. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je, između ostaloga, istakao da primjeni Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o unutrašnjem dugu) ima mjesta u fazi kada sud rješenjem o izvršenju određuje predmet i sredstvo izvršenja, prilikom čega je dužan da u odnosu na obim, predmet i sredstva izvršenja donese posebno rješenje kojim će odrediti šta je predmet izvršenja, u kojem obimu će se to izvršenje sprovesti i na koji način će ono biti sprovedeno. Nadalje, Okružni sud je naveo da Zakon o unutrašnjem dugu predstavlja lex specialis propis u skladu sa kojim se vrši isplata potraživanja naknade materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, a koja šteta je priznata pravosnažnim sudskim odlukama, kao i da je navedenim zakonom uređen postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske prema fizičkim i pravnim licima i određeno da se izmirenje unutrašnjeg duga vrši u skladu s odredbama tog zakona na način koji obezbjeđuje i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.

5. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije, 16. marta 2015. godine, podnijeli apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 089447 10 I od 11. juna 2010. godine donesenog na osnovu pravosnažne presude (Presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 042628 99 P od 6. novembra 2009. godine, potvrđena Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 042628 10 Gž od 26. februara 2010. godine) vezano za pitanje naknade materijalne štete i nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (ratna šteta). Ustavni sud je na sjednici od 30. juna 2015. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-536/15, u okviru koje je usvojio apelaciju apelanata broj AP-1135/15, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te navedenu Odluku dostavio Vladi Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada), koju je obvezao da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja. Apelacioni navodi

6. Apelanti smatraju da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelanti smatraju su njihova prava povrijeđena zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude koja se odnosi na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj. Apelanti ističu da Vlada nije postupila po Odluci Ustavnog suda broj AP-536/15 ni nakon proteka tri godine, a da je Osnovni sud donio rješenje kojim se djelimično usvaja prigovor izvršenika nakon proteka osam godina od podnošenja navedenog prigovora. Nadalje, da je osporenim rješenjem odbijena žalba apelanata izjavljena protiv navedenog rješenja Osnovnog suda. Apelanti ističu da obrazloženje drugostepenog suda da je Odluka broj AP-536/15 dostavljena Vladi, ali da istom nije naložena isplata nego preduzimanje mjera s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja, nema nikakvo logično, razumno i pravno objašnjenje, te da predstavlja nepoštivanje odluke Ustavnog suda i svjesno zanemarivanje obavezujućeg pravca u kojem treba da djeluje Vlada. Apelanti tvrde da je prema stavu Evropskog suda za ljudska prava razuman rok za izvršenje odluke bilo kojeg suda dvije godine, a ne 20 godina, kako smatra drugostepeni sud. Apelanti, također, ističu da je, s obzirom na njihove godine, očito da po redovnom toku stvari neće naplatiti svoje potraživanje.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

8. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoju raniju praksu u sličnim situacijama (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-4545/16 od 1. februara 2017. godine i AP-5010/17 od 11. septembra 2018. godine u okviru koje odluke je riješen predmet AP-3489/18, dostupne na www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud uočava da su u navedenim predmetima apelanti podnijeli apelaciju protiv rješenja Okružnog suda, te da je Ustavni sud analizirajući suštinu podnesenih apelacija zaključio da se radi o pitanju o kojem je već odlučivao. Ustavni sud zapaža da apelanti i u predmetnoj apelaciji osporavaju ista činjenična i pravna pitanja, odnosno neprovođenje rješenja o izvršenju pravosnažne presude koja se odnosi na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5684/18 (P. H., B. H. i P. H.) | Sudska praksa | Aktio