Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3275/18 (R. P. i J. P.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3275/18

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 3275/18, rješavajući apelaciju Ratka Pejanovića i Janje Pejanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Ratko Pejanović i Janja Pejanović zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 07 58 I 022362 07 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ratko Pejanović i Janja Pejanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnijeli su 11. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 07 58 I 022362 07 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. juna 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 26. marta 2020. godine zatražena je informacija o statusu predmetnog postupka.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 25. septembra 2018. godine, a informaciju o statusu predmetnog postupka Općinski sud je dostavio 21. aprila 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 17. februara 2007. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-GŽ-06-000 594 od 5. januara 2007. godine protiv izvršenika B. M., V. Z. i N. Č., koji su navedenom presudom kao tuženi obavezani da apelantima solidarno isplate određene novčane iznose. Kao sredstvo izvršenja apelanti su predložili popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika.

6. Predloženo izvršenje Općinski sud je dopustio 20. februara 2007. godine, zatim se rješenjem od 22. februara 2007. godine proglasio nenadležnim za postupanje u odnosu na izvršenika M. B. Općinski sud je rješenjem od 24. aprila 2007. godine odbio kao neosnovan prigovor koji je 13. marta 2007. godine protiv rješenja o izvršenju izjavio izvršenik V. Z.

7. Općinski sud je zaključkom od 4. novembra 2008. godine odredio da će se popis pokretnih stvari izvršiti 19. decembra 2008. godine. Sudski izvršilac je zakazanog dana pokušao da izvrši popis izvršenikovih pokretnih stvari (izvršenika N. Č.), koji postupak je bio bezuspješan jer izvršenik nije bio na datoj adresi, već njegovi roditelji. Općinski sud je zaključkom od 22. decembra 2008. godine naložio apelantima da dostave izvršenikovu (N. Č.) tačnu adresu, a dopisom od 22. decembra 2008. godine apelante je obavijestio o bezuspješnom popisu pokretnih stvari i naložio im da predlože drugi pljenidbeni popis u određenom roku. Apelanti su posredstvom punomoćnika podneskom od 22. decembra 2008. godine predložili da se ponovo provede popis pokretnih stvari, a 28. maja 2009. godine dostavili su sudu adresu izvršenika N. Č.

8. Općinski sud je zaključkom od 9. juna 2009. godine odredio da će se ponovni popis pokretnih stvari izvršenika N. Č. izvršiti 18. augusta 2009. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je sudski izvršilac na zapisnik konstatirao da je i drugi popis izvršenikovih pokretnih stvari bio bezuspješan.

9. Općinski sud je zaključkom od 18. augusta 2011. godine odredio ponovni popis pokretnih stvari izvršenika (N. Č.) za 6. septembar 2011. godine. Sudski izvršilac je na zapisnik konstatirao da je i treći popis pokretnih stvari bio bezuspješan, te je dopisom od 8. septembra 2011. godine obavijestio apelante o bezuspješnom pokušaju popisa izvršenikovih pokretnih stvari, te im je naložio da u određenom roku predlože novi predmet izvršenja i da sudu dostave tačnu adresu izvršenika N. Č.

10. Apelanti su podneskom od 25. oktobra 2011. godine dostavili izvršenikovu adresu, nakon čega je Općinski sud zaključkom od 28. februara 2012. godine odredio da će se popis pokretnih stvari u odnosu na izvršenika N. Č. izvršiti 9. marta 2012. godine. Nadalje proizlazi da je Općinski sud navedenog dana pokušao da izvrši popis izvršenikovih pokretnih stvari. Međutim, i taj popis je bio bezuspješan, o čemu je dopisom od 13. juna 2012. godine obavijestio apelante, te im je naložio da u određenom roku predlože novi predmet i sredstvo izvršenja. Apelanti su podneskom od 1. oktobra 2012. godine predložili sudu da utvrdi imovinu izvršenika. Općinski sud je zaključkom od 2. novembra 2012. godine naložio apelantima da dostave JMBG za izvršenika V. Z.

11. Nakon provedenog postupka utvrđivanja imovine izvršenika, Općinski sud je dopisom od 4. februara 2014. godine pozvao apelante da urede prijedlog za izvršenje. Apelanti su podneskom od 17. februara 2014. godine uredili prijedlog za izvršenje, te su predložili da sud izvrši ponovni popis pokretnih stvari izvršenika.

12. Iz stanja spisa dalje proizlazi da su apelanti podneskom od 25. decembra 2017. godine uredili prijedlog za izvršenje na način da su predložili sudu da izvršnu radnju u odnosu na izvršenika N. Č. provede zapljenom dijela izvršenikove plaće koju ostvaruje kao zaposlenik u STR „Audi“. Općinski sud je u odnosu na izvršenika N. Č. donio rješenje o promjeni predmeta izvršenja, koje je dostavio izvršenikovom poslodavcu na provođenje.

13. Općinski sud je u odnosu na izvršenika V. Z. zakazao popis pokretnih stvari, te je sudski izvršilac izvršio popis njegovih pokretnih stvari u vrijednosti od 400,00 KM, nakon čega je Općinski sud zakazao ročište za njihovu prodaju za 16. oktobar 2018. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je prva prodaja izvršenikovih pokretnih stvari bila bezuspješna, te je Općinski sud, na prijedlog apelanata, zaključkom od 5. novembra 2018. godine zakazao drugo ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari. Općinski sud je proveo drugo ročište za prodaju izvršenikovih (V. Z.) pokretnih stvari, koje je na zapisniku od 10. decembra 2018. godine proglasio bezuspješnim.

14. Na traženje Općinskog suda, poslodavac izvršenika N. Č. je dopisom od 4. decembra 2018. godine obavijestio sud da je izvršeniku N. Č. prestao radni odnos kod njega 29. decembra 2017. godine.

15. Apelanti su podneskom od 21. oktobra 2019. godine predložili da se izvršenje provede popisom, procjenom i zapljenom motornih vozila izvršenika. Predloženu promjenu predmeta izvršenja Općinski sud je dopustio rješenjem od 17. aprila 2020. godine koje je dostavio strankama u postupku, te je i zaključkom od 17. aprila 2020. godine naložio MUPHNK da izvrši zabilježbu zabrane raspolaganja na motornim vozilima koja predstavljaju predmet izvršenja.

16. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelanti su naveli da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka, kao što je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud tokom postupka nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

20. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

24. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

26. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

27. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

29. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

30. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka razmatrati period od 17. februara 2007. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke, dakle period koji traje duže od 13 godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

32. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli neuredan prijedlog za izvršenje, pa ih je sud pozivao da ga urede u pogledu adrese izvršenika N. Č., pri čemu su na traženja suda apelanti postupali blagovremeno, tako da nisu značajnije doprinijeli dužini predmetnog postupka. Također su bez odlaganja postupali i po ostalim nalozima suda koji se odnose na dostavu JMBG izvršenika V. Z. i predlaganje promjene predmeta i sredstva izvršenja, pa Ustavni sud zaključuje da apelanti svojim postupcima nisu bitnije utjecali na dužinu trajanja postupka koji je za njih od većeg značaja jer pokušavaju da namire potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

33. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dopustio promptno, u roku od tri dana od dana podnošenja prijedloga za izvršenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su izvršenici u postupku solidarno obavezani da apelantima isplate određene novčane iznose, te da se Općinski sud na samom početku postupka proglasio nenadležnim u odnosu na izvršenika M. H., te da je postupak provodio u odnosu na izvršenike N. Č. i V. Z. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku donio odluku i po prigovoru podnesenom protiv rješenja o izvršenju od 20. februara 2007. godine.

34. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u postupku više puta pokušavao da izvrši popis i procjenu pokretnih stvari izvršenika N. Č. (19. decembra 2008., 18. augusta 2009., 6. novembra 2011. i 9. marta 2012. godine), ali da je taj postupak bio bezuspješan jer izvršenik na datoj adresi nije imao pokretne stvari koje su mogle predstavljati predmet izvršenja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, na prijedlog apelanata, u razumnom roku donio odluku o promjeni predmeta i sredstva izvršenja u odnosu na izvršenika N. Č., te je rješenje o promjeni predmeta izvršenja blagovremeno dostavio izvršenikovom poslodavcu radi provođenja, tj. zapljene dijela njegove plaće.

35. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud izvršenje pokušao da provede i u odnosu na izvršenika V. Z., da je izvršio popis njegovih pokretnih stvari u određenom novčanom iznosu, da je održao dva ročišta za prodaju popisanih pokretnih stvari (16. oktobra i 10. decembra 2018. godine), ali da su te prodaje bile bezuspješne.

36. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud s ciljem namirenja predmetnog potraživanja na prijedlog apelanata utvrđivao i imovinu izvršenika, o čemu je blagovremeno obavijestio apelante i naložio im da u skladu s tim urede prijedlog za izvršenje.

37. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na prijedlog apelanata u razumnom roku dopustio predloženu promjenu predmeta izvršenja, te je nadležnom MUP-u dostavio rješenje radi upisa zabilježbe zabrane raspolaganja motornim vozilima koja predstavljaju predmet izvršenja.

38. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao kontinuirano u razumnim rokovima, nije imao duže periode pasivnosti, a na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka su utjecale objektivne okolnosti, koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu (izvršenik N. Č. nije imao pokretnu imovinu koja bi mogla predstavljati predmet izvršenja, a također izvršenje se nije moglo provesti zapljenom dijela njegove plaće jer je izvršeniku prestao radni odnos, dok se zaplijenjene pokretne stvari izvršenika V. Z. na dva održana ročišta za njihovu prodaju nisu mogle prodati). Dakle, na dužinu trajanja predmetnog postupka su u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnosti, kojima ni u jednom segmentu nije doprinijelo ponašanje Općinskog suda.

39. S obzirom na to da je postupak složene prirode, te da su na njegovu dužinu trajanja u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnosti (izvršenici nisu imali imovinu koja bi mogla predstavljati predmet izvršenja), Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja, iako postupak traje duže od 13 godina, još uvijek nije povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Općinski sud postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje preduzimajući raspoložive procesne radnje kontinuirano i bez nepotrebnog odugovlačenja.

40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Ostali navodi

41. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka nema povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koji se zasnivaju na istim razlozima kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, također neosnovani.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer su na dužinu trajanja postupka u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnosti, pri čemu je Općinski sud procesne radnje preduzimao kontinuirano i bez nepotrebnog odugovlačenja, te u skladu s procesnim zakonima i raspoloživim procesnim mogućnostima.

43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3275/18 (R. P. i J. P.) | Sudska praksa | Aktio