Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1551/20 (N. V.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Eksproprijacija
- Vanparnični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1551/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1551/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Novica Vuković, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Novica Vuković protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci broj 78 0 V 028878 19 Gž od 24. siječnja 2020. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Prnjavoru broj 78 0 V 028878 18 V od 10. listopada 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Novica Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojega zastupa Vujadin Ljubojević odvjetnik iz Prnjavora, podnio je 16. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 V 028878 19 Gž od 24. siječnja 2020. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Prnjavoru broj 78 0 V 028878 18 V od 10. listopada 2019. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, za nekretnine potpuno eksproprirane rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Prnjavor od 19. veljače 2018. godine, bliže označene u izreci prvostupanjskoga rješenja, stvarno i faktičko vlasništvo apelanta sa 1/1 dijelom, određena je pravična naknada u novčanome iznosu od 3.010,00 KM. Nadalje, obvezan je protivnik predlagatelja (Republika Srpska) da apelantu na ime pravične naknade za eksproprirane nekretnine isplati iznos od 3.010,00 KM. Nadalje obvezan je protivnik predlagatelja da apelantu na dosuđeni iznos naknade isplati i zakonsku zateznu kamatu od donošenja prvostupanjskoga rješenja pa do konačne isplate.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud naveo da je kod činjenice da se u konkretnome slučaju radi o poljoprivrednome zemljištu, pravilno prihvatio nalaz vještaka poljoprivredne struke (P.I.) o visini tržišne cijene eksproprirane nepokretnosti, pri čemu je prvostupanjski sud dao jasne razloge za svoju odluku. Okružni je sud istakao da nasuprot prizivnim tvrdnjama apelanta, nalaz i mišljenje vještaka nije paušalan, jer je vještak detaljno obrazložio na temelju čega je utvrdio da se za konkretno zemljište radi o tržišnoj cijeni od 10,00 KM/m . Okružni je sud istakao da je vještak i na ročištu pojasnio da su mnogobrojni faktori koji utječu na cijenu poljoprivrednoga zemljišta, poput: površine parcele, pristupa, kvalitete zemljišta, nagiba terena, mogućnosti korištenja i dr. Okružni je sud istakao da je vještak pojasnio i da polazni temelj za utvrđivanje tržišne cijene u konkretnomu slučaju predstavljaju i sporazumi protivnika predlagatelja koji su zaključeni sa drugim osobama za slične nepokretnosti na iznos od 6,00 KM/m , ali da predmetne parcele u ovome slučaju imaju bolju lokaciju od parcela koje su bile predmetima takvih sporazuma, zbog čega je utvrdio cijenu od 10,00 KM/m . Okružni je sud istakao da je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda kada nije prihvatio prijedlog apelanta da se cijena izuzetoga zemljišta ima utvrditi prema cijeni iz kupoprodajnoga ugovora od veljače 2017. godine, kada je apelant kupio predmetne nekretnine, jer je taj ugovor zaključen u vrijeme kada je već bila donesena odluka o općem interesu sa eksproprijaciju za katastarsku općinu u kojoj se nalazi predmetna nepokretnost i kada je apelant imao saznanje da će se predmetne nepokretnosti eksproprirati, pa se opravdano može zaključiti da je pribavljanje u vlasništvo nepokretnosti takvoga karaktera pribavljeno u cilju postizanja što veće cijene u postupku određivanja naknade za eksproprirano zemljište. Okružni je sud istakao da prizivom apelant neutemeljeno ukazuje da je trebalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu od 19. veljače 2018. godine, a ne od 10. listopada 2019. godine. Okružni je sud istakao da je u smislu čl. 61. st. 1. Zakona o eksproprijaciji propisano da se visina naknade za ekspropriranu nepokretnost u sudskome postupku određuje prema okolnostima u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja, pa kako je tada visina utvrđena, to je obveza isplate kamata u smislu čl. 277. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima nastala danom donošenja prvostupanjskoga rješenja. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo kada naknadu za ekspropriranu nekretninu nisu odredili prema cijeni koju je on platio prilikom kupovine predmetne nepokretnosti. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava zagarantiranih Ustavom Republike Srpske.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Okružni sud i Osnovni sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević