Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5389/18 („Ćurković“ d.o.o.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5389/18
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 5389/18, rješavajući apelaciju „Ćurković“ d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio „Ćurković“ d.o.o.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu kao predmet broj 64 0 Ip 064952 15 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bugojnu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 64 0 Ip 064952 15 Ip u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da apelantu „Ćurković“ d.o.o. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Bugojnu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Ćurković“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Alma Jusufbegović, advokat iz Bugojna, podnio je 24. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 64 0 Ip 064952 15 Ip.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 2. oktobra 2018. i 23. marta 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 17. oktobra 2018. i 30. marta 2020. godine dostavio odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 11. novembra 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Kvalitet d.d. Bugojno) na osnovu pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Travniku broj 051-0-Ps-07-000-078 od 3. maja 2007. godine, radi izvršenja na nekretninama izvršenika, v. sp. 16.137,05 KM. Općinski sud je zaključkom od 27. novembra 2015. godine prijedlog za izvršenje vratio apelantu na uređenje. Apelant je 30. novembra 2015. godine Općinskom sudu dostavio uređen prijedlog za izvršenje predlažući izvršenje zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina izvršenika i namirenjem apelanta iz iznosa dobivenog prodajom, istovremeno predlažući da pristupi u započete izvršne postupke ukoliko već postoji zabilježba izvršenja na predmetnim nekretninama.
6. Općinski sud je 30. novembra 2015. godine donio rješenje o izvršenju. U Zemljišno-knjižnom uredu ovog suda je 1. decembra 2015. godine određena zabilježba navedenog rješenja na predloženim nekretninama. Apelant je 8. decembra 2015. godine zatražio od nadležnog suda da zakaže prodaju predmetnih nekretnina izvršenika. Zaključkom od 12. januara 2016. godine Općinski sud je naložio apelantu da dostavi tačnu adresu izvršenika koju ima prijavljenu kod nadležnog organa.
7. Apelant je 25. januara 2016. godine Općinskom sudu dostavio adresu koju izvršenik ima evidentiranu u registru Općinskog suda u Travniku. Općinski sud je 17. februara 2016. godine bezuspješno pokušao dostavu rješenja o izvršenju izvršeniku na adresu koju izvršenik ima prijavljenu kod nadležnog organa, te je obaviješten na dostavnici da je „firma zatvorena“.
8. Općinski sud je 5. aprila 2016. godine predmetno rješenje o izvršenju izvršeniku dostavio putem oglasne table suda. Apelant je 16. juna 2016. godine zatražio od Općinskog suda da zakaže prodaju predmetnih nekretnina. Apelant je 8. februara 2018. godine urgirao zakazivanje prodaje nekretnina na kojima je predloženo izvršenje.
9. Općinski sud je 13. februara 2018. godine donio rješenje kojim je odredio da apelant iz predmetnog izvršnog postupka s naplatom potraživanja, prodajom nekretnine, pristupa izvršnim postupcima br. 46 0 P 002132 08 1, 46 0 P 020434 11 I, 46 0 I 012198 06 1 i 46 0 1 012173 06 I.
10. Prema stanju u spisu postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je Općinski sud 13. februara 2018. godine donio rješenje kojim je odredio da apelant iz predmetnog izvršnog postupka pristupa izvršnim postupcima bliže navedenim u izreci navedenog rješenja, a da i dalje nije zakazao prvo ročište za prodaju nekretnine, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
12. Općinski sud je opisao procesne radnje navedene u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da je ovaj izvršni postupak pokrenut na nekretninama izvršenika na kojima je ranije upisana zabilježba izvršenja u zemljišne knjige po drugim izvršnim postupcima. Osim toga je naveo da iz odredbi člana 73. st. 1 i 2. ZIP-a proizlazi da sud u ovom izvršnom postupku nije mogao provesti poseban izvršni postupak jer na predmetnim nekretninama postoje ranije upisane zabilježbe izvršenja u zemljišnim knjigama po drugim izvršnim predmetima.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17- odluka USBiH, 58/18 - rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
1. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
2. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
19. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
20. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 11. novembra 2015. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko četiri i po godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
22. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu jer je izvršni postupak pokrenut na nekretninama izvršenika na kojima je ranije upisana zabilježba izvršenja u zemljišne knjige po drugim izvršnim postupcima.
23. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje, kao i da nije dostavio tačnu adresu izvršenika koju ima prijavljenu kod nadležnog organa, te da ga je sud pozivao da uredi i dopuni prijedlog tako što će dostaviti potrebne podatke, te adresu izvršenika, po kojim nalozima suda je blagovremeno postupao, što je u određenoj, manjoj mjeri imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao više urgencija ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Ustavni sud smatra da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja jer pokušava da namiri potraživanja iz izvršne isprave. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzimao procesne radnje s evidentnom pasivnošću, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju sud da postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, imajući u vidu da za te periode pasivnosti nije ponudio bilo kakvo opravdanje u odgovoru na apelaciju. U vezi s tim Ustavni sud zapaža potpunu pasivnost Općinskog suda u periodu od oko jedne godine i deset mjeseci (od dostavljanja rješenja o izvršenju izvršeniku putem oglasne table Općinskog suda pa do 13. februara 2018. godine kada je Općinski sud donio rješenje kojim je odredio da apelant iz predmetnog izvršnog postupka pristupa već započetim izvršnim postupcima). Osim toga, Ustavni sud ukazuje da Općinski sud ni za period od donošenja rješenja od 13. februara 2018. godine pa do dostavljanja odgovora na apelaciju od 30. marta 2020. godine, dakle, period od oko dvije godine, nije naveo nijednu procesnu radnju koju je obavio u tom periodu ili obrazloženje za nepostupanje u navedenom periodu, pri tome dostavljajući Rješenje tog suda broj 46 0 Ip 064952 15 Ip od 13. februara 2018. godine, te obrazlažući da je to posljednja radnja preduzeta u ovom predmetu. Prema tome, imajući u vidu navedene periode neaktivnosti u postupanju Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se, unatoč objektivnim okolnostima koje su postojale u toku postupka (nemogućnosti provođenja izvršenja zbog neodgovarajuće adrese izvršenika, postojanje više tražilaca izvršenja na istim nekretninama, zbog čega je apelant pristupio ranije pokrenutim izvršnim postupcima na istim nekretninama), radi o značajnom doprinosu Općinskog suda ukupnoj dužini trajanja postupka, koja se u odlučujućoj mjeri može pripisati postupanju Općinskog suda koji se u odgovoru na apelaciju nije očitovao o navodima koji se tiču dužine trajanja postupka, niti je ponudio razloge koji bi opravdali tu dužinu.
24. Stoga, cijeneći dužinu predmetnog postupka u njenoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice i okolnosti, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud koji je imao značajnije periode neopravdane neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pitanje naknade nematerijalne štete
25. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
26. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
27. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Srednjobosanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
29. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka kada predmetni postupak traje oko četiri i po godine, pri čemu je ukupnoj dužni trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud koji je imao značajne periode neopravdane neaktivnosti, za koje nije ponudio bilo kakvo obrazloženje.
31. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević