Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1308/20 (Federalno pravobranilaštvo i Federacija BiH)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1308/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1308/20, rješavajući apelaciju Federalnog pravobranilaštva i Federacije BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Federalno pravobranilaštvo i Federacija BiH protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 07 0 U 011610 16 Uvp od 5.
decembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Federalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i Federacija BiH (u daljnjem tekstu: drugoapelant) zastupana po Federalnom pravobranilaštvu, podnijeli su 6. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 011610 16 Uvp od 5. decembra 2019. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-II-03-41-444/14 od 14. oktobra 2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca M.B. izjavljena protiv prvostepenog rješenja Službe za pitanja boraca, invalida, izbjegla i raseljena lica i socijalnu zaštitu Općine Konjic broj UP-I-06-43- 915/06-1 od 13. marta 2013. godine (kojim je tužiocu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta, po osnovu rane zadobijene za vrijeme pripadnosti u Armiji RBiH, sa pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 41,87 KM, počev od 01.03.2014. godine).
3. Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 07 0U011610 15 U od 8. avgusta 2016. godine uvažio tužbu tužioca i poništio rješenja od 14. oktobra 2014. godine i 13. marta 2013. godine.
4. Odlučujući o zahtjevu prvoapelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda od 8. avgusta 2016. godine, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 07 0 U 011610 16 Uvp od 5. decembra 2019. godine, kojim je predmetni zahtjev odbacio kao neblagovremen. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da iz podataka u spisu predmeta (dostavnice) proizilazi da je Ministarstvu presuda Kantonalnog suda od 8. avgusta 2016. godine uručena 11. avgusta 2016. godine, a da je zahtjev za vanredno preispitivanje navedene sudske odluke prvoapelant predao Kantonalnom sudu 17. oktobra 2016. godine. Vrhovni sud je zaključio da je, imajući navedeno u vidu, prvoapelant predao predmetni zahtjev nakon proteka roka od 30 dana propisanog odredbom člana 42. stav (2) Zakona o upravnim sporovima.
Apelacioni navodi
5. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da je pogrešan zaključak Vrhovnog suda o neblagovremenosti predmetnog zahtjeva, budući da je prvoapelant primio presudu Kantonalnog suda sa prijedlogom za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske presude od Ministarstva 13. oktobra 2016. godine, te smatra da bi se rok trebao računati od tog dana, a ne od dana kada je presudu primilo Ministarstvo.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. S obzirom na to da su apelanti nosioci javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da oni ne uživaju zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na ustavno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanata.
9. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju rješenje Vrhovnog suda kojim je odbačen zahtjev prvoapelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke kao neblagovremen. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uslova za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Budući da se, dakle, osporenim rješenjem odlučivalo samo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje da se tim rješenjem nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević