Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-462/20 (M. Đ. i H. Č.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-462/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-462/20, rješavajući apelacije Mirka Đorđića i Hajrudina Čampare, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Mirko Đorđić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 411705 19 Rev od 12. prosinca 2019.
godine;
Hajrudin Čampara protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Mal 761963 19 Rev od 2. listopada 2019. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-462/20
1. Mirko Đorđić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 6. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 411705 19 Rev od 12. prosinca 2019. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 O P 411705 14 P od 20. kolovoza 2014. godine odbačena je apelantova tužba.
3. Kantonalni sud u Sarajevu donio je rješenje broj 65 0 P 411705 14 Gž od 18. rujna 2019. godine, kojim je odbio apelantovu žalbu protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 O P 411705 14 P od 20. kolovoza 2014. godine i potvrdio rješenje.
4. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 12. prosinca 2019. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 411705 14 Gž od 18. rujna 2019. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom članka 254. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe članka 106. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen, a stavkom 2. tog članka da revizija protiv rješenja iz stavka 1. nije dopuštena u sporovima u kojim ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude. Dalje je naveo da je člankom 237. stavak 2. ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Kako se u konkretnom slučaju radi o nenovčanom tužbenom zahtjevu (utvrđivanje činjenice da je tužena počinila krivično djelo), a u tužbi nije označena vrijednost spora, Vrhovni sud je naveo da uvjeti za dopustivost revizije iz članka 254. stavak 1. i stavak 2. ZPP nisu ispunjeni, pa revizija kao vanredan pravni lijek nije dopuštena. Također naveo je da nije našao ni osnov za primjenu odredbe članka 237. stavak 3. ZPP, budući da odlučivanje po predmetnoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
2. AP-869/20
5. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 6. ožujka 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Mal 761963 19 Rev od 2. listopada 2019. godine.
6. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 065 0 It 20241474 12 It od 27. rujna 2016. godine usvojen je prigovor apelanta (kao ovršenika) pa je određeno da se prijedlog za ovrhu od 13. lipnja 2012. godine ima smatrati tužbom, te je određeno da će se spis po pravomoćnosti rješenja dostaviti parničnom odjeljenju suda na daljnji postupak. Također, odlučeno je da se ovrha odlaže do okončanja parničnog postupka i nastavit će se na prijedlog tražitelja ovrhe (KJKP „Toplane“ Sarajevo), nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda ako tražitelj ovrhe uspije s tužbom.
7. Kantonalni sud u Sarajevu je donio rješenje broj 09 01 032287 18 Gži od 15. siječnja 2019. godine, kojim je apelantovu žalbu odbacio kao nedopuštenu.
8. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 2. listopada 2019. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 01 032287 18 Gži od 15. siječnja 2019. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je člankom 14. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku, regulirano da protiv pravomoćnog rješenja donesenog u postupku ovrhe nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. Kako se radi o rješenju donesenom u ovršnom postupku, u kojem revizija nije dopuštena kao vanredan pravni lijek, Vrhovni sud je odbacio reviziju primjenom članka 247. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje po članku 21. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-462/20. Apelacioni navodi
10. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelant u predmetu AP- 462/20 smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
12. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretne slučajeve.
13. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima tj. o ispunjenost zakonskih uvjeta za dopuštenost revizije. Dakle, iz navedenog proizlazi da osporenim odlukama nije odlučivano o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U odnosu na navode apelanta u predmetu AP-462/20 da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević