Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-312/20 (KP "Progres" a.d. Doboj)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-312/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-312/20, rješavajući apelaciju KP "Progres" a.d. Doboj, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija KP "Progres" a.d.
Doboj podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 60 0 Ps 027728 19 Pž od 27. studenog 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. KP "Progres" a.d. Doboj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa zakonski zastupnik Zlatko Žakula iz Doboja, podnio je 23. siječnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 60 0 Ps 027728 19 Pž od 27. studenog 2019. godine.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 60 0 Ps 027728 18 Ps od 21. prosinca 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Višeg privrednog suda od 27. studenog 2019. godine, Okružni privredni sud se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te odbacio apelantovu tužbu (sa zahtjevom kojim je traženo da se obveže tuženi (Grad Doboj) da na ime novčanih sredstava odobrenih Odlukom o angažiranju sredstava od 16. rujna 2015. godine isplati određeni novčani iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama) i ukinuo sve provedene radnje.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Viši privredni sud je naveo da novčana sredstva koja su predmet tužbenog zahtjeva ne proizilaze iz pravnog posla ili nekog obvezno-pravnog odnosa između parničnih stranaka, već iz odluke organa lokalne samouprave (gradonačelnika tuženog) koja ima karakter bespovratne pomoći. S tim u vezi, naveo je da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari obzirom da se ne radi o rješavanju sporova koji su u isključivoj nadležnosti redovnih i privrednih sudova (ne radi se o građansko pravnom sporu iz privredne ili imovinsko pravnog odnosa, obzirom da to ne proizilazi iz navoda tužbe i navoda tuženog iznijetih u tijeku prvostupanjskog postupka) sukladno Zakonu o sudovima Republike Srpske i članku 1. Zakona o parničnom postupku.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom na to da je apelant javno poduzeće, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Europske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao da Europska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svatko tko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na imovinu iz članka II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena nawww.ustavnisud.ba).
7. Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem se redovni sud oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, tj. u kojem se odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim «građanskim pravima i obavezama». Budući da se, dakle, osporenim rješenjem odlučivalo samo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje da se tim rješenjem nije odlučivalo o apelantovim imovinskim pravima iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević