Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4159/18 (J. P., J. P., V. P., Ž. P. i M. P.)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4159/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-4159/18, rješavajući apelaciju Janje Pervan i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Janje Pervan, Jurice Pervana, Vlaste Propadalo, Željka Pervana i Mladena Pervana podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 O 032085 14 Gž od 24. maja 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Janja Pervan, Jurica Pervan, Vlasta Propadalo, Željko Pervan i Mladen Pervan (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Livna, koje zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnijeli su 23. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 O 032085 14 Gž od 24. maja 2018. godine.

2. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj O.16/04 od 20. januara 2004. godine ostavina iza umrlog Pere Pervana je uručena apelantima, kao zakonskim nasljednicima, sa po 1/5 dijela. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se žalba može podnijeti Kantonalnom sudu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

3. Apelanti su 11. septembra 2014. godine podnijeli žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju, pa je Općinski sud žalbu sa spisom dostavio Kantonalnom sudu.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 O 032085 14 Gž od 24. maja 2018. godine odbačena je žalba apelanata kao neblagovremena.

5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da krajnji rok do koga se može izjaviti žalba da bi je drugostepeni sud uzeo u razmatranje radi meritornog odlučivanja u smislu člana 20. stav 3. Zakona o vanparničnom postupku jeste tri mjeseca računajući od dana pravomoćnosti rješenja. Dalje je naveo da je nesporna činjenica da je žalba protiv rješenja o nasljeđivanju, koje je pravomoćno sa 13. februarom 2004. godine, podnesena nakon proteka roka od tri mjeseca od dana pravomoćnosti, odnosno da je podnesena nakon više od deset godina 11. septembra 2014. godine. Stoga je Kantonalni sud ocijenio da je žalba neblagovremena i da je valja odbaciti kao neblagovremenu. Imajući u vidu navedeno, na osnovu člana 225. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku; Kantonalni sud je odlučio kao u izreci rješenja.

6. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Apelanti ističu da je Kantonalni sud trebao raspravljati o podnesenoj žalbi, te da odredba člana 20. stav 3. Zakona o vanparničnom postupku ne omogućava Kantonalnom sudu da odbaci žalbu, nego mu propisuje da o žalbi može odlučiti ako se time ne vrijeđaju prava drugih lica koja se zasnivaju na rješenju. Ističu da Kantonalni sud nije dao razloge i osnov što je odbacio žalbu, mada je u žalbi ukazano na propuste Općinskog suda prilikom donošenja rješenja o nasljeđivanju i da nisu iskazane dostave za sve nasljednike.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Ustavni sud zapaža da apelanti, u suštini, smatraju da je osporenom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, jer je Kantonalni sud trebao primijeniti odredbu člana 20. stav 3. Zakona o vanparničnom postupku, te raspravljati i odlučiti u meritumu o podnesenoj žalbi. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je Kantonalni sud, razmatrajući žalbu apelanata koja je nesporno podnesena deset godina nakon pravomoćnosti rješenje o nasljeđivanju, uzeo u obzir navedenu odredbu Zakona o vanparničnom postupku, te ipak donio odluku o odbacivanju žalbe kao neblagovremene. Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 20. stav 3. Zakona o vanparničnom postupku propisano da drugostepeni sud može odlučiti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne vrijeđaju prava drugih osoba koja se zasnivaju na tom rješenju. Iz navedene odredbe jasno proizilazi da se ne radi o obavezi suda da dozvoli svaku neblagovremenu žalbu i da se stoga žalbe protiv rješenja o nasljeđivanju trebaju podnijeti u okviru zakonskog, prekluzivnog roka. Kako su dakle apelanti žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju podnijeli nakon isteka roka od 15 dana (kako je to naznačeno u pouci o pravnom lijeku rješenja o nasljeđivanju), Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu i da se stoga apelacija ne može razmatrati (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka od dopustivosti broj AP-7693/18 od 10. septembra 2019. godine, tač. 1.-4., dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeni zaključak, te podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su pokretali slična pravna pitanja u kontekstu ocjene navoda vezanih za kršenje prava na suđenje u razumnom roku u situaciji kad je izvjesno da apelanti zbog vlastitog propusta neće ishoditi meritornu-konačnu odluku iako je to osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti AP-2976/15 od 20. jula 2016. godine, tač. 6.-8., dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova ne može razmatrati ni navode apelanata o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4159/18 (J. P., J. P., V. P., Ž. P. i M. P.) | Sudska praksa | Aktio