Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3701/18 (ZiraatBank BH d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pristup sudu
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3701/18
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 3701/18, rješavajući apelaciju Ziraat Bank BH d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Ziraat Bank BH d.d.
Sarajevo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 I 192105 17 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 I 192105 17 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ziraat Bank BH d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Advokatsko društvo Suljić d.o.o. Tuzla, podnijela je 9. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja po prijedlogu za izvršenje u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 126 0 I 192105 17 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatražen odgovor na apelaciju 12. septembra 2018. godine, a 18. marta 2020. godine zatražena je informacija o statusu predmetnog postupka.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. septembra 2018. godine, a informaciju o statusu predmetnog postupka nije dostavio.
4. Ustavni sud je 27. aprila 2020. godine od Općinskog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 24. augusta 2017. godine podnijela prijedlog za izvršenje Općinskom sudu protiv izvršenika A. H. na osnovu vjerodostojne isprave. Kao predmet izvršenja apelantica je predložila zapljenu, procjenu i prodaju nekretnine koja je izvršenikovo vlasništvo, detaljno navedene u prijedlogu za izvršenje.
7. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud nije donio odluku o podnesenom prijedlogu za izvršenje.
8. Apelantica je radi donošenja odluke o podnesenom prijedlogu za izvršenje podnosila urgencije, i to: 17. novembra 2017, 11. januara, 19. aprila, te 25. maja 2018. godine.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica naglašava da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu, jer Općinski sud u predmetnom postupku nije donio rješenje o izvršenju, a izvršenik pokušava da prenese na treće lice nekretninu koja je predložena kao predmet izvršenja kako bi onemogućio apelanticu da namiri svoje potraživanje. Zbog navedenog, apelantica traži da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da, u skladu sa tim, odredi isplatu naknade nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je kao opravdanje za nepostupanje i nedonošenje odluke o podnesenom prijedlogu za izvršenje naveo da predmet nije uzeo u rad zbog velike preopterećenosti suda izvršnim predmetima i zbog činjenice da se predmet nije nalazio u planu rješavanja starih predmeta. Općinski sud je naveo da bi se predmet mogao uzeti u rad vjerovatno sljedeće godine o čemu će obavijestiti Ustavni sud.
12. Ustavni sud je 27. aprila 2020. godine od Općinskog suda dobio informaciju da Općinski sud u predmetnom postupku nije donio odluku o podnesenom prijedlogu za izvršenje.
V. Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
14. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima FBiH, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
18. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
20. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku, zbog nepostupanja Općinskog suda po njenom prijedlogu za izvršenje, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]
23. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana
6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude koju je donio bilo koji nacionalni sud treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.
24. U konkretnom slučaju postupak je započeo 24. augusta 2017. godine, kada je apelantica Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje po kojem Općinski sud nije donio odluku. Dakle, Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode nije donio odluku dvije godine i osam mjeseci nakon podnošenja prijedloga za izvršenje kao inicijalnog akta.
25. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 21. februara 1975. godine, Serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo „neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka“. Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana kad se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
26. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi, Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok opseg slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine, i Skräby protiv Švedske, 1990. godine).
27. Imajući u vidu navedene standarde i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku pokreće pitanje da li je svojim nepostupanjem po apelanticinom prijedlogu u dužem vremenskom periodu Općinski sud povrijedio njeno pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu, koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.
28. Naime, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u predmetnom postupku ponašao pasivno i da nije preduzimao procesne radnje dvije godine i osam mjeseci nakon podnošenja inicijalnog akta u postupku, te da je postupak i nakon dvije godine i osam mjeseci i dalje u početnoj fazi.
29. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud propustio da blagovremeno postupi po podnesenom inicijalnom aktu, da nije blagovremeno postupao ni po podnesenim urgencijama, da postupak nije vodio efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te da je na taj način apelantici uskratio njeno pravo na „pristup sudu“, jer je apelantica imala „pristup sudu“ samo formalno, a ne i suštinski.
30. Kao opravdanje za nepostupanje i nedonošenje odluke o podnesenom prijedlogu za izvršenje Općinski sud je naveo da predmet nije uzeo u rad zbog velike preopterećenosti suda izvršnim predmetima i zbog činjenice da se predmet nije nalazio u planu rješavanja starih predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se ta okolnost, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje po apelanticinom prijedlogu u periodu od dvije godine i osam mjeseci, jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje.
31. Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, kao i teškoće sa kojima se susreću redovni sudovi u pogledu rješavanja velikog broja predmeta, Ustavni sud zaključuje da te teškoće nisu bile takve prirode da opravdano uzrokuju potpuno pasivno ponašanje suda u vremenskom periodu od dvije godine i osam mjeseci.
32. Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Evropskog suda, koju usvaja i Ustavni sud, koja podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine propisima kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u izvršnom postupku, konstatira da propust Općinskog suda da u predmetnom postupku, u vremenu dužem od dvije godine i osam mjeseci, ne preduzme niti jednu procesnu radnju, odnosno da ne odluči o podnesenom prijedlogu za izvršenje, predstavlja povredu apelanticinog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu.
33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelanticinog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. Apelantica je, zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetnom postupku, zatražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, te činjenicu da se radi o pravnom licu, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka i da o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelanticu. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja apelanticinog prava na pristup sudu, kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u konkretnom slučaju od podnošenja prijedloga za izvršenje protekao period od dvije godine i osam mjeseci u kom Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, odnosno nije donio odluku o podnesenom prijedlogu za izvršenje, a prema dinamici provođenja plana rješavanja starih predmeta, neizvjesno je kada bi apelanticin predmet mogao biti uzet u rad.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević