Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1557/20 (N.S.)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Bračna stečevina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1557/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-1557/20, rješavajući apelaciju koju je podnio N. S., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio N. S.
protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću broj 20 0 P 040771 19 Gž od 21. veljače 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Cazinu broj 20 0 P 040771 16 P od 10. svibnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. N. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojega zastupa Šerif Nadarević, odvjetnik iz Cazina, podnio je 21. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 040771 19 Gž od 21. veljače 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Cazinu broj 20 0 P 040771 16 P od 10. svibnja 2019. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da su mu tuženici (prvotuženik S.S., drugotuženica N.S.) dužni predati u posjed i slobodno raspolaganje nekretnine označene kao k.č. 3534/1 (kuća i zgrada), 3536/3 (voćnjak III klase), upisane u PL br. 779 k.o. Pećigrad kao i k.č. 4. (njiva VII klase) upisana u PL br. 877 k.o. Gornja Barska.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz činjeničnoga utvrđenja prvostupanjskoga suda proistječe da je apelant otac prvotuženika, a da je drugotuženica supruga prvotuženika, da je apelant u katastru nekretnina upisan kao posjednim sa dijelom 1/1 na parcelama k.č. 3534/1, k.č. 3536/3, k.č. 4. Kantonalni je sud istakao da je dalje utvrđeno da iz kopije katastarskoga plana proistječe da parcela k.č. 3536/3 po starom premjeru odgovara dijelu parcele 3534/1, upisana u z.k. uložak br. 3662 k.o. SP Peči, a na kojoj u vlasničkom listu nije apelant uknjižen kao suvlasnik. Kantonalni je sud istakao da je dalje utvrđeno da je otac apelanta (F.S.) kao primatelj izdržavanja sa sinovima (H.S., Z.S. i apelantom) kao davateljima izdržavanja zaključio ugovor o doživotnome izdržavanju 1985. godine, a kojim je sinovima na jednake dijelove poklonio svoje nekretnine upisane u zk.ul. 739., 1879. i 2679. sve k.o. Peči. Kantonalni je sud istakao da je nadalje utvrđeno da prvotuženik sa drugotuženicom i djecom i majkom žive u dijelu kuće koja je bračna stečevina apelanta i majke prvotuženika, da je predmetna kuća u naravi objekt sa dva krova i sa zasebnim ulazima, te da je kuća predmet tužbenoga zahtjeva. Kantonalni je sud istakao da u prvostupanjskom postupku nije izveden dokaz vještačenjem od strane vještaka geometra radi identificiranja nekretnina koje su predmetom tužbenoga zahtjeva, jer je apelant povukao prijedlog za izvođenje ovoga dokaza. Kantonalni je sud istakao da prema odredbi čl. 127. st. 1. Zakona o stvarnim pravima, da bi se ostvarilo pravo na povrat stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se stvar nalazi u posjedu tuženika. Kantonalni je sud istakao da je apelant u smislu ove odredbe bio dužan dokazati da je vlasnik spornih nekretnina i da se iste nalaze u faktičkom posjedu tuženika bez osnove. Kantonalni je sud istakao da u konkretnomu slučaju nije sporno da tuženici žive u dijelu kuće koja je bračna stečevina apelanta i bivše supruge (majke prvotuženika), što apelant ne osporava niti u svojemu iskazu, pa proistječe da na tomu dijelu kuće i pripadajućega zemljišta, majka prvotuženika ima suvlasnička prava na temelju bračne stečevine, pa je zahtjev apelanta u odnosu na predmetnu nekretninu na koju se odnosi tužbeni zahtjev neutemeljen. Kantonalni je sud istakao da apelant nije niti dokazao da je vlasnik nekretnina k.č. 3534/1 upisane u zk.ul. 3663 k.o. Peči, a nije niti dokazao da je pretpostavljeni vlasnik. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, smatrajući da mu je „povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine, s obzirom da tuženici sa istom nemaju nikakve veze, odnosno ne mogu se nalaziti u posjedu iste“. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. nediskriminacija), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenome činjeničnome stanju i pogrešnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, a naročito u pogledu navoda da je predmetna nekretnina u faktičkom posjedu tuženika bez osnove, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu je donesena pobijana odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević