Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1542/20 (E.G.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1542/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1542/20, rješavajući apelaciju koju je podnio E. G., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio E. G.
protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2K 034454 19 Ko od 24. veljače 2020. godine, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. E. G. (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa Adna N. Dobojlić Ucoglan odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 20. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2K 034454 19 Ko od 24. veljače 2020. godine.
2. Uređenom optužnicom Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) broj T20 0 KTK 0017170 19 od 17. siječnja 2020. godine protiv D.M. i drugih, koja je potvrđena 17. siječnja 2020. godine, apelant je točkama 2., 3., 7., 8. (8.1., 8.2.), i 9. optužen zbog kaznenoga djela u produljenome trajanju Zlouporaba položaja ili ovlasti iz članka 220. st. 1. u svezi s čl. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjem tekstu: KZ), u svezi s čl. 31. KZ.
3. Osporenim rješenjem Suda BiH od 24. veljače 2020. godine odbijen je kao neutemeljen prethodni prigovor apelanta podnesen protiv uređene optužnice Tužiteljstva od 17. siječnja 2020. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH naveo je da prigovor braniteljice apelanta, koji se odnosi na činjenicu da apelantu tijekom ispitivanja u fazi istrage nisu predočeni svi dokazi od strane Tužiteljstva, nije razmatran s obzirom na to da isti izlazi izvan okvira razloga za podnošenje prethodnih prigovora prema čl. 223. Zakona o kaznenome postupku (u daljnjem tekstu: ZKP). Sud BiH istakao je da je prema čl. 78. st. 2. toč. d) ZKP propisano da osumnjičeni ima pravo tijekom istrage razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu u korist, ali je propisan i izuzetak kada je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. Sud BiH istakao je da prigovor braniteljice da obrani nije dostavljen prvobitna optužnica koja je vraćena na uređenje Tužiteljstva, također izlazi izvan okvira razloga za podnošenje prethodnih prigovora, te je sud naveo da je čl. 228. st. 4. ZKP propisano da je obveza suda obrani dostaviti optužnicu koju je potvrdio. Sud BiH naveo je da prigovore u pogledu zakonitosti pojedinih dokaza apelant može istjecati u daljnjemu tijeku postupka, odnosno na glavnome pretresu, o čemu će konačnu ocjenu dati pretresno vijeće prilikom odlučivanja o meritumu ove kazneno-pravne stvari. Sud BiH naveo je da u svezi s prigovorima kojim se osporava postojanje osnovane sumnje da su počinjena kaznena djela, isti također izlaze izvan okvira za podnošenje prethodnih prigovora. Sud BiH naveo je da se prethodnim prigovorima protiv potvrđene optužnice ne može osporavati pravilnost zaključka suda o postojanju osnovane sumnje da su optuženi počinili kaznena djela koja su predmetom optužbe.
Apelacioni navodi
5. Iz apelacionih navoda proistječe da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na priziv u kaznenim stvarima iz članka 2. Protokola broj 7 uz Europsku konvencije i prava iz članka 14. Međunarodnoga pakta o građanskim i političkim pravima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu okončan. Ustavni sud zapaža da je u konkretnomu slučaju, osporenim rješenjem Suda BiH od 24. siječnja 2020. godine odbijen kao neutemeljen prethodni prigovor apelanata protiv potvrđene uređene optužnice Tužiteljstva od 17. siječnja 2020. godine.
8. U svezi s time, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi već usvojio jasno stanovište da se na pitanje ima li apelant, ili hoće li imati, pravično suđenje pred redovitim sudovima ne može odgovoriti dok je postupak u tijeku. Sukladno praksi Ustavnoga suda i Europskoga suda, pitanje, je li poštovano načelo pravičnoga suđenja treba sagledati na temelju postupka u cijelosti. S obzirom na složenost kaznenoga postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedeći to, nije moguće, u načelu, utvrditi je li kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi Europski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U-63/01 od 27. lipnja 2003. godine, točka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).
9. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proistječe iz stanja spisa, da je kazneni postupak protiv apelanta još uvijek u tijeku. Dakle, iz navedenoga proistječe da u konkretnome predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnoga kaznenoga postupka protiv apelanta, te koja bi kao takva mogla biti predmet prizivnoga ispitivanja pred Ustavnim sudom, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević