Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-261/20 (N. D.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-261/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-261/20, rješavajući apelaciju Nisveta Džehverovića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nisveta Džehverovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 015147 19 U od 18. prosinca 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nisvet Džehverović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 17. siječnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 015147 19 U od 18. prosinca 2019. godine.
2. Zaključkom Službe za imovinsko-pravne, geodetske i katastarske poslove Grada Cazina (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ) broj 05-31-1190/19 od 26. ožujka 2019. godine odbačen je apelantov zahtjev podnesen 22. ožujka 2019. godine, jer nema uvjeta za pokretanje postupka.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog organa, Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: tuženi organ) donijela je Rješenje broj 05 31-2-605/19 od 5. srpnja 2019. godine kojim je odbila žalbu kao neosnovanu i potvrdila prvostupanjsko rješenje.
4. U upravnom sporu, apelanta kao tužitelja, radi poništenja rješenja tuženog organa od 5. srpnja 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 18. prosinca 2019. godine kojom je odbio kao neosnovanu predmetnu tužbu. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je iz obrazloženja pobijanog zaključka i dostavljenog spisa predmeta utvrđeno da se apelant prvostupanjskom organu obratio sa zahtjevom za deeksproprijaciju nekretnina uz koji zahtjev je priložio rješenje Općine Cazin o izuzimanju građevinskog - neizgrađenog zemljišta iz korištenja od J.Dž. 1986. godine. S tim u vezi naveo je da je prvostupanjski organ utvrdio da je po istom zahtjevu riješeno rješenjem od 31. kolovoza 2010. godine, koje je postalo konačno i pravomoćno. Također, Kantonalni sud je istakao da je nakon ponovo podnijetog zahtjeva stanje na predmetnom zemljištu nepromijenjeno, te da apelant nema nove činjenice, niti raspolaže novim dokazima. Nadalje, ukazao je da je tužena rješenjem od 5. studenog 2011. godine, odbila žalbu protiv rješenja od 31. kolovoza 2010. godine, nakon čega je apelant pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Bihaću koji je presudom broj 01 0 U 005138 14 U 2 kojom odbio tužbu kao neosnovanu, dok je Vrhovni sud F BiH odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje navedene sudske odluke presudom broj 01 0 U 0051387 Uvp 2 zahtjev odbio kao neosnovan. Imajući to u vidu Kantonalni sud je istakao da je apelantovom zahtjevu već pravomoćno odlučeno, pa je prvostupanjski organ odlučio pravilno na temelju članka 123. stavak 2. Zakona o upravnom postupku.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje je li članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti zahtjeva. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, osporena odluka donesena u postupku u kojem se odlučivalo samo o procesnom pitanju tj. o procesnoj dopustivosti zahtjeva koji je apelant podnio u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević