Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-50/20 (F. M.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-50/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-50/20, rješavajući apelaciju Feđe Morankića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Feđe Morankića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 755927 19 Pžp od 6. prosinca 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Feđa Morankić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Kenan Hadžimuhović odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 8. siječnja 2020 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 755927 19 Pžp od 6. prosinca 2019. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 755927 19 Pr od 28. listopada 2019. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 6. prosinca 2019. godine, odbijen je kao nedopušten apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da prvostupanjski sud nije uvažio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, budući da je prema elektronskom izvodu pregleda izvršenja novčane kazne utvrdio da je za kaznu izrečenu po određenom prekršajnom nalogu evidentirana uplata novčane kazne, troškova postupka i dodatne takse u određenim novčanim iznosima, čime je apelant prihvatio odgovornost za počinjeni prekršaj. S tim u vezi, ukazao je da je člankom 57. stavak 1. Zakona o prekršajima propisano da okrivljeni može prihvatiti odgovornost za prekršaj tako što će platiti novčanu kaznu i sve druge obaveze utvrđene prekršajnim nalogom u određenom roku, te da svaka osoba koja prihvati odgovornost u skladu sa ovim članom ne može kasnije odbijati odgovornost, ili se žaliti na visinu kazne ili vrstu bilo koje sankcije ili troškova. Imajući u vidu da je apelant platio novčanu kaznu utvrđenu u prekršajnom nalogu i na taj način prihvatio odgovornost, Kantonalni sud je naveo da pravilno prvostupanjski sud postupio kada u smislu članka 93. Zakona o prekršajima, nije dopustio povrat u prijašnje stanje.
Apelacioni navodi
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o "osnovanosti kaznene optužbe" protiv apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju osporenom odlukom nije odlučivalo o „osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanta“, nego samo o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli vraćanje u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak u tom dijelu ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević