Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5233/18 (J. M.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5233/18

Apelacija

Odluka o meritumu

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 5233/18, rješavajući apelaciju Jasminke Mešić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Jasminka Mešić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu kao predmet broj 28 0 I 013710 12 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jasminka Mešić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 14. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 28 0 I 013710 12 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. septembra 2018. i 9. marta 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 10. oktobra 2018. i 16. marta 2020. godine dostavio odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Tražilac izvršenja (H. M.) 23. oktobra 2012. godine podnio je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (F. G.) na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 28 0 P 002362 08 P od 8. maja 2012. godine radi naplate duga u iznosu od 4.494,00 KM. Općinski sud je 28. maja 2014. godine donio rješenje o izvršenju, koje je postalo pravomoćno 7. augusta 2014. godine.

6. Općinski sud je 19. septembra 2014. godine izdao naredbu za zapljenu i procjenu pokretnih stvari izvršenika. Nakon pljenidbe i procjene pokretnih stvari izvršenika, Općinski sud je zakazao prvo, a zatim i drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika. Kao kupac na drugom ročištu za prodaju pokretnih stvari izvršenika neposrednom pogodbom javio se tražilac izvršenja posredstvom punomoćnika za cijenu od 1.439,00 KM. Općinski sud je 21. aprila 2017. godine donio rješenje o dosudi pokretnih stvari izvršenika, kojim su tražiocu izvršenja, odnosno apelantici dosuđene predmetne pokretne stvari pobliže navedene u obrazloženju predmetnog rješenja. Na navedeno rješenje o dosudi izvršenik je izjavio žalbu koja je odbijena.

7. Apelanticin punomoćnik je 16. oktobra 2017. godine obavijestio Općinski sud da je tražilac izvršenja preminuo, te je dostavio rješenje o nasljeđivanju iz kojeg proizlazi da su sva prava i obaveze iz predmetne izvršne isprave ustupljeni apelantici (supruzi tražioca izvršenja).

8. Općinski sud je 18. oktobra 2017. godine donio rješenje o namirenju u kojem je odlučeno da se iz iznosa od 1.439,00 KM dobivenog prodajom pokretnih stvari izvršenika namiri tražilac izvršenja, odnosno apelantica za troškove izvršnog postupka, troškove prevoza, kao i pristup ročištima, sve u određenim novčanim iznosima bliže navedenim u izreci predmetnog rješenja. Također je navedeno da je tražilac izvršenja, odnosno apelantica ostala nenamirena za glavni dug u iznosu od 4.494,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

9. Na navedeno rješenje o namirenju izvršenik je izjavio žalbu. Općinski sud je 18. decembra 2017. godine dostavio cijeli spis Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi odlučivanja o žalbi koju je izjavio izvršenik. Kantonalni sud je 18. oktobra 2018. godine donio rješenje kojim je odbio žalbu izvršenika i potvrdio prvostepeno rješenje o namirenju. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da su neosnovani žalbeni navodi izvršenika da predmetne pokretne stvari nisu njegovo vlasništvo nego vlasništvo njegove snahe jer tokom predmetnog postupka nije pružio dokaze u odnosu na vlasništvo predmetnih pokretnih stvari koje su bile predmet prodaje, a u ovoj fazi postupka, prema članu 207. stav 1. ZPP, ne može iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako dokaže da ih bez svoje krivice nije mogao ranije iznijeti, odnosno predložiti. Dalje je navedeno da izvršenik u ovoj fazi postupka ne može osporavati ni dug budući da je propustio izjaviti prigovor na rješenje o izvršenju. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo, čl. 98. stav 2. i 39. stav 2. ZIP-a, te našao da su iz prodajne cijene namireni troškovi izvršnog postupka i da je tražilac izvršenja, odnosno apelantica ostala nenamirena za preostali dio zakonske zatezne kamate i glavni dug, te je pravilno donio rješenje na osnovu člana 109. ZIP-a, pa kako ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, ni oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti, žalba izvršenika je odbijena kao neosnovana.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je u toku postupka pred Općinskim sudom uloženo više urgencija, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te predlaže da se apelacija odbije. Osim toga, Općinski sud je naveo da je stručnom saradniku koji je ranije postupao u ovom izvršnom predmetu u toku postupka prestao radni odnos, tako da je predmetni spis dodijeljen novom stručnom saradniku. Općinski sud je ukazao da je po ovom predmetu postupao u skladu s objektivnim mogućnostima, te u skladu s Planom rješavanja starih predmeta, kao i da su radnje preduzimane hronološki i u kontinuitetu. Općinski sud je istakao da je nakon pravomoćnosti rješenja o izvršenju, bez odlaganja dao naredbu za popis i procjenu pokretnih stvari izvršenika, te da su u skladu s inicijativama tražioca izvršenja zakazivane prodaje pokretnih stvari. Općinski sud je naveo da je u ovoj pravnoj stvari donio rješenje o dosudi i rješenje o namirenju, te da je nastavak postupka uvjetovan eventualnom inicijativom apelantice, a sve u svrhu potpunog namirenja njenog potraživanja.

I.Relevantni propisi

12. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

II.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

III.Meritum

17. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje

1. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

2. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

18. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

19. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 23. oktobra 2012. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do 18. oktobra 2018. godine, kao dana pravomoćnosti rješenja o namirenju. Dakle, period od oko šest godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

21. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku. Nadalje, ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka. Također, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak za apelanticu od značaja jer pokušava da namiri potraživanja iz izvršne isprave koja su dosuđena njenom suprugu kao njenom pravnom predniku, na čije je mjesto, kao nasljednica, stupila kao tražilac izvršenja. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je evidentna početna pasivnost Općinskog suda koji je o prijedlogu za izvršenje na osnovu izvršne isprave odlučio nakon proteka roka od oko godinu i po, što svakako nije adekvatna ažurnost. U odgovoru na apelaciju Općinski sud navedeni period pravda postupanjem u predmetima u smislu planova rješavanja predmeta. U vezi s obavezom postupanja po Planu rješavanja starih predmeta, Ustavni sud napominje da se te okolnosti prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Međutim u nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzeo više procesnih radnji u nastojanju da provede predmetno rješenje o izvršenju. Tako je Općinski sud proveo zapljenu i procjenu pokretnih stvari izvršenika, te održao dva ročišta za prodaju pokretnih stvari izvršenika, pri čemu je okolnost da je prvo ročište bilo neuspješno, a da se tek na drugom pravni prednik apelantice prijavio kao kupac pokretnih stvari izvršenika, svakako doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, ali se ta okolnost ne može staviti na teret Općinskom sudu. Ustavni sud, također, primjećuje da se spis Općinskog suda nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o žalbama izvršenika, koji je svoje odluke donosio u primjerenim rokovima, što je procesno pravo izvršenika, ali je također objektivno utjecalo na dužinu trajanja predmetnog postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da su sudovi u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosili odluke s ciljem okončanja predmetnog postupka. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao nešto duže od uobičajenog, ali su postojale i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao što je neuspješna prva prodaja pokretnih stvari izvršenika, te odlučivanje o žalbama izvršenika pred Kantonalnim sudom. S druge strane, Općinski i Kantonalni sud su bez nepotrebnog odugovlačenja provodili procesne radnje s ciljem okončanja postupka, što je u konačnici rezultiralo da je donijeto rješenje o dosudi i rješenje o namirenju. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Pri tome, Ustavni sud napominje da se izvršni postupak vodi na inicijativu tražioca izvršenja, a da, prema stanju spisa, nakon donošenja rješenja o dosudi i rješenja o namirenju apelantica nije podnosila novi prijedlog za nastavak izvršnog postupka do potpunog namirenja. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

22. Na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

23. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede navedenog prava.

IV.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu njegovu složenost, postojanje objektivnih okolnosti koje su doprinijele njegovoj dužini, te činjenicu da su redovni sudovi provodili veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka bez nepotrebnog odugovlačenja.

25. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5233/18 (J. M.) | Sudska praksa | Aktio