Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5579/18 (S.S.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5579/18

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP 5579/18, rješavajući apelaciju S. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio S. S.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 164301 13 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 32 0 I 164301 13 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da S. S. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant S. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Akif Kadrić, advokat iz Živinica, podnio je 5. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 164301 13 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 25. februara i 11. oktobra 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 8. juna 2020. godine.

3. Općinski sud je 7. marta i 18. oktobra 2019. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 1. juna 2020. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

5. Kantonalni sud je 16. juna 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 19. aprila 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja JU Služba za zapošljavanje Tuzlanskog kantona broj ZDB-03-05- 494/08 od 10. maja 2008. godine protiv navedene službe (u daljnjem tekstu: izvršenik), a radi prinudne naplate novčane naknade, predlažući izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima.

8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 32 0 I 164301 13 I od 20. novembra 2013. godine odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima, te dosudio i troškove izvršenja za apelanta u iznosu od 480,00 KM, uz trošak sudske takse na prijedlog za izvršenje u iznosu od 75,00 KM i trošak sudske takse na rješenje o izvršenju u iznosu od 75,00 KM.

9. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju od 20. novembra 2013. godine izjavio prigovor 29. novembra 2013. godine.

10. Općinski sud je banci („Raiffeisen bank BH“ d.d. Sarajevo – PJ Živinice) dostavio primjerak rješenja o izvršenju i naložio da banka izvrši pljenidbu novčanih sredstava s izvršenikovog računa, s tim da će nalog za prijenos novčanih sredstava biti odobren naknadno, nakon što banka bude obaviještena o izvršnosti rješenja o izvršenju od 20. novembra 2013. godine. Navedena banka je obavijestila sud da nije u mogućnosti da izvrši pljenidbu novčanih sredstava po predmetnom rješenju jer se izvršenikov naziv ne slaže s njegovim računom.

11. Općinski sud je zaključkom od 26. septembra 2014. godine naložio apelantu da u roku od osam dana uredi prijedlog za izvršenje tako što će pravilno odrediti predmet izvršenja, odnosno naznačiti izvršenikov transakcijski račun.

12. Apelant je dostavio Općinskom sudu podnesak naslovljen kao odgovor na prigovor u kojem je naveo izvršenikov žiroračun i naziv banke kod koje izvršenik ima otvoren transakcijski račun, pa je Općinski sud 18. decembra 2015. godine naložio „NLB banci“ d.d. Sarajevo da izvrši pljenidbu novčanih sredstva na izvršenikovom računu, s tim da će nakon što rješenje o izvršenju postane izvršno obavijestiti banku i naložiti joj prijenos novčanih sredstava s izvršenikovog računa na apelantov račun. Navedena banka je izvršila pljenidbu sredstava na izvršenikovom računu na poseban račun, s troškovima izvršnog postupka, o čemu je obavijestila Općinski sud podneskom od 13. januara 2016. godine.

13. Općinski sud je zakazao ročište za 2. februar 2016. godine, te je ročište održano i uz izostanak uredno pozvanog apelanta. Apelant je 4. februara 2016. godine dostavio Općinskom sudu izjašnjenje povodom dostavljenog zapisnika od 2. februara 2016. godine.

14. Općinski sud je zakazao ročište za 22. april 2016. godine, te je ročište održano i uz izostanak uredno pozvanog apelanta. Apelant je 28. aprila 2016. godine dostavio Općinskom sudu izjašnjenje povodom dostavljenog zapisnika.

15. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 I 164301 13 I od 7. jula 2016. godine usvojio izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 20. novembra 2013. godine, te izvršenje u cijelosti obustavio i ukinuo provedene radnje.

16. Apelant je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu 14. jula 2016. godine, te je Općinski sud 5. oktobra 2016. godine otpremio spis predmeta na postupanje po žalbi Kantonalnom sudu.

17. Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 1 164301 16 Gži od 7. augusta 2018. godine djelimično usvojio apelantovu žalbu i stavom I izreke prvostepeno rješenje ukinuo u dijelu u kojem je usvojen izvršenikov prigovor i obustavljeno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 20. novembra 2013. godine za isplatu novčane naknade za period od 1. januara 2009. godine do 30. aprila 2010. godine, te u ukinutom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je stavom II izreke prvostepeno rješenje potvrdio u dijelu u kojem je usvojen izvršenikov prigovor i obustavljeno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 20. novembra 2013. godine za isplatu novčane naknade za period od 1. maja 2010. godine do 31. marta 2011. godine.

18. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 I 165301 13 I od 4. marta 2019. godine odbio izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 20. novembra 2013. godine kao neosnovan u dijelu za isplatu novčane naknade apelantu za period od 1. januara 2009. godine do 30. aprila 2010. godine, te je rješenje o izvršenju u tom dijelu ostalo na snazi, a izvršenik je obavezan da apelantu nadoknadi troškove izvršnog postupka u iznosu od 870,00 KM.

19. Izvršenik je protiv navedenog rješenja Općinskog suda izjavio žalbu 12. marta 2019. godine, te je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi 21. augusta 2019. godine.

20. Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 I 164301 19 Gž od 13. decembra 2019. godine izvršenikovu žalbu djelimično uvažio i preinačio prvostepeno rješenje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u stavu II izreke prvostepenog rješenja tako da je dosuđene troškove snizio s iznosa od 870,00 KM na iznos od 780,00 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepeno rješenje potvrdio.

21. Iz stanja spisa i pribavljene informacije o statusu predmeta proizlazi da je predmetni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

23. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji.

24. Kantonalni sud je naveo da smatra da nisu osnovani navodi iz apelacije.

V.Relevantni propisi

25. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

26. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se, u ovom dijelu, odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23– 24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

29. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi

34. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji treba uzeti u obzir

35. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 19. aprila 2013. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke, dakle period od oko sedam godina i dva mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.

37. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi preduzimali procesne radnje s određenom pasivnošću, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dopustio tek u roku od sedam mjeseci od dana podnošenja prijedloga za izvršenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, iako u tom periodu jeste preduzimao određene radnje (dostavio rješenje o izvršenju banci, tražio od apelanta da uredi prijedlog za izvršenje i održao ročište), ipak trebalo dvije godine i sedam mjeseci da odluči o izjavljenom prigovoru protiv rješenja o izvršenju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je rješenje kojim je Općinski sud usvojio izvršenikov prigovor djelimično ukinuto i predmet se pet godina i četiri mjeseca nakon njegovog pokretanja ponovo našao u početnoj fazi. Ustavni sud dalje zapaža da je predmet u dva navrata bio pred Kantonalnim sudom, pri čemu je prvi put Kantonalni sud drugostepenu odluku donio nakon jednu godinu i deset mjeseci nakon što mu je predmet dostavljen na postupanje, dok je drugi put Kantonalni sud odluku o žalbi donio nakon četiri mjeseca. Posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da su redovni sudovi u predmetnom postupku imali značajne periode neopravdane pasivnosti, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Pri tome, redovni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili nikakvo obrazloženje za navedene periode pasivnosti, nego su samo naveli da smatraju da apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje nisu osnovani. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u prijedlogu izvršenja dostavio podatke koji nisu omogućili izvršenje pljenidbe novčanih sredstava jer se izvršenikov naziv nije slagao s njegovim računom, zbog čega je Općinski sud vratio prijedlog za izvršenje na uređenje. Međutim, Ustavni sud smatra da, iako je apelantovo postupanje u određenoj mjeri doprinijelo dužini postupka, to ipak nije bio odlučujući faktor za ukupnu dužinu predmetnog postupka.

38. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

41. Navedenu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

42. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

43. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu tog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u postupku koji je po zakonu hitne prirode, a traje sedam godina i dva mjeseca, pri čemu redovni sudovi nisu ponudili razloge kojima bi opravdali tako dugo trajanje postupka.

45. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 67. stav (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5579/18 (S.S.) | Sudska praksa | Aktio