Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4828/19 (M. S.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4828/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-4828/19, rješavajući apelaciju Marijane Santrač, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marijane Santrač podnesena zbog „nedonošenja rješenja Federalnog zavoda za PIO/MIO, Kantonalna administrativna služba u Bihaću po zahtjevu M.S. za isplatu neisplaćenih penzija za period od 1. aprila 1992. do 31. decembra 2000. godine“, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Marijana Santrač (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 13. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „nedonošenja rješenja Federalnog zavoda za PIO/MIO, Kantonalna administrativna služba u Bihaću (u daljnjem tekstu: Zavod za PIO) po zahtjevu M.S. (apelantičin otac) za isplatu neisplaćenih penzija za period od 1. aprila 1992. do 31. decembra 2000. godine“.
2. Rješenjem Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine, filijala u Bihaću broj 1810-0858/91-1 od 12. novembra 1991. godine apelantičinom ocu priznato je pravo na starosnu penziju u određenom iznosu počev od 1. decembra 1991. godine.
3. Zavod za PIO, odlučujući o zahtjevu apelantičinog oca za isplatu neisplaćenih penzija za period od 1992. do 2000. godine, donio je akt od 14. maja 2008. godine kojim je obavijestio podnosioca zahtjeva da nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu, s obzirom da ista novčana potraživanja zastarijevaju u roku od šest mjeseci unazad od dana podnošenja zahtjeva, a shodno članu 104. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
4. Zavod za PIO, odlučujući o zahtjevu apelantičinog oca iz marta 2018. godine za isplatu neisplaćenih penzija za isti period, donio je akt od 18. aprila 2018. godine kojim je obavijestio podnosioca zahtjeva da nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu, jer je uvidom u spis utvrdio da je rješenjem ove službe od 5. februara 2010. godine već odlučio o istom zahtjevu, a na koje rješenje nije izjavljena žalba. Istim aktom obavijestio je podnosioca zahtjeva da je dopisima od 15. avgusta 2011. godine i 30. septembra 2014. godine ponovo obavijestio podnosioca zahtjeva da ne postoji zakonski osnov da mu se izvrši isplata neisplaćenih penzija koje traži.
Apelacioni navodi
5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica navodi da je Zavod za PIO 18. aprila 2018. godine donio obavijest, koja nije upravni akt, ali da nije donio rješenje o visini i iznosu neisplaćenih penzija apelantičinom ocu za sporni period, što nije u skladu sa Zakonom o PIO FBiH koji propisuje da o zahtjevima penzionera Zavod odlučuje rješenjem protiv kojeg se može izjaviti žalba...“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U vezi s apelantičinim navodima, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3) navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava (1) ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku". Međutim, apelantica, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokretala upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelantica propustila da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelantica nije iscrpila pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju.
9. U konkretnom slučaju apelantica nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević