Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-234/20 (HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-234/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-234/20, rješavajući apelaciju HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028170 19 Uvp od 26. studenog 2019.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Danko Malešević odvjetnik iz Prijedora, podnio je 17. siječnja 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH sud) broj S1 3 U 028170 19 Uvp od 26. studenog 2019. godine.
2. Rješenjem Regionalnog centra Banjaluka (u daljnjem tekstu: Regionalni centar) broj 03/6-2/ I-18-3-Up/I-5189/16 od 28. kolovoza 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza (carine i poreza na dodatnu vrijednost) koju je deklarant podnio za apelanta, za robu koja je uvezena po carinskoj prijavi od 11. srpnja 2016. godine, svrstana u prvo neimenovanje, trgovačkog naziva zavoji i tampon gaze, određene mase i vrijednosti, pošiljatelja Srpske pravoslavne crkvene općine u Bremenu.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja od 28. kolovoza 2017. godine Uprava za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) je Rješenjem broj 01/4- 1-UP/II-850/17 od 16. siječnja 2018. godine odbila žalbu apelanta kao neosnovanu.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 028170 18 U od 27. kolovoza 2019 odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Uprave od 16. siječnja 2018. godine.
5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za preispitivanje presude Suda BiH od 27. kolovoza 2019. godine, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 028170 19 Uvp od 26. studenog 2019. godine odbio zahtjev apelanta kao neosnovan.
6. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je pravilna i zakonita odluka tuženog donesena u skladu s člankom 176. Zakona o carinskoj politici u BiH i člankom 10. Priloga Zakona o carinskoj politici u BiH (kojim odredbama su određene robe koje se oslobađaju od plaćanja dažbine), te člankom 2. stavak (1) točka 7. Odluke o postupku ostvarivanja prava na oslobađanje od plaćanja carine pod posebnim uslovima, radi korištenja povlastice (kojim odredbama je propisano da korisnik povlastice nadležnom carinskom organu podnosi akt nadležnog organa o registraciji koji sadrži podatke da korisnik olakšice ima pravni status humanitarne organizacije, da je roba koja se uvozi namijenjena besplatnoj podjeli ili uporabi od strane krajnjih korisnika, te dokaz da se roba i oprema šalju besplatno). Naime, naveo je da se u konkretnom postupku ne radi o robi koja predstavlja osnovne potrepštine, niti o robi koja se šalje organizacijama odobrenim od nadležnih organa za prikupljanje priloga na dobrotvornim manifestacijama u korist siromašnih osoba. Također, naveo je da se ne radi ni o opremi i uredskom materijalu koja će humanitarnoj organizaciji služiti za zadovoljavanje njenih operativnih potreba ili za ostvarenje njenih humanitarnih ciljeva. Budući da se radi o uvezenoj robi koja je namijenjena javnim zdravstvenim ustanovama kao krajnjim korisnicima (što apelant ne spori) i predstavlja medicinsku opremu za vršenje djelatnosti navedenih korisnika, Sud BiH je istakao da se ne može osloboditi od plaćanja uvoznih dažbina sukladno članku 10. Priloga Zakona o carinskoj politici u BiH, pa su neosnovani apelantovi prigovori kojima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Apelacioni navodi
7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Europske komisije za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP-382/04 od 23. ožujka 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba; Europska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. svibnja 1983. godine; i Europski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. prosinca 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud ukazuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreznog i javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Europske konvencije, a time ni navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević