Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-815/20 (E.F. i M. K.)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-815/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-815/20, rješavajući apelacije E. F. i Mehmeda Karića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

E. F. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 002471 19 Kž 5 od 20. prosinca 2019.

godine;

Mehmed Karić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 K 188471 19 Kž 2 od 10. siječnja 2020. godine;

zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-815/20

1. E. F. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 3. ožujka 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 002471 19 Kž 5 od 20. prosinca 2019. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 002471 18 Kv 3 od 9. siječnja 2019. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka, pravomoćno okončanog presudom Kantonalnog suda od 23. studenog 2009. godine.

3. Odlučujući o žalbama apelanta i njegovog branitelja izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 9. siječnja 2019. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 20. prosinca 2019. godine kojim je predmetne žalbe odbio kao neosnovane. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da ispravan stav nižestupanjskog suda da apelant u predmetnom zahtjevu nije naveo opravdane razloge da pored dužne pažnje i opreza dokaze navedene u prijedlogu za ponavljanje postupak nije mogao predstaviti na glavnom pretresu u smislu odredbe članka 343. stavak 1. točka c) Zakona o kaznenom postupku. Dalje je naveo da je bez značaja i bilo kakvog negativnog utjecaja na predmetno odlučivanje žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud pogriješio što iskaze saslušanih svjedoka nije doveo u vezu sa drugim dokazima dostavljenim uz zahtjev za ponavljanje postupka. S tim u vezi, istakao je da je pored temeljnog zaključka prvostupanjskog suda da apelant nije naveo opravdane razloge da pored dužne pažnje i opreza predmetne dokaze nije mogao predstaviti na glavnom pretresu, nije ni postojala potreba na strani suda, da se bavi dodatnom analizom uz zahtjev dostavljenih dokaza, odnosno utvrđenjem postoji li ili ne postoji element predmetnog kaznenog djela.

2. AP-850/20

4. Mehmed Karić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Enver Ćosićkić odvjetnik iz Tuzle, podnio je 5. ožujka 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 K 188471 19 Kž 2 od 10. siječnja 2020. godine.

5. Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 K 188471 19 Kvl od 4. siječnja 2019. godine, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka, pravomoćno okončanog presudom Općinskog suda od 24. veljače 2017. godine.

6. Odlučujući o žalbi apelantovog branitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 4. siječnja 2019. godine, Kantonalni sud je donio rješenje od 10. siječnja 2020. godine kojim je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud, je naveo da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu članka 343. stavak 1. točka c) i članka 347. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku. S tim u vezi je naveo da se zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka s ne može podnijeti zbog toga što je sud pogrešno ocijenio dokaze, odnosno novog tumačenja ranijih dokaza, a ni zbog povrede kaznenog zakona. Pored toga, naveo je da se traži i dodatni uvjet, koji se odnosi na razloge zbog kojih nove činjenice i dokazi nisu ranije bili izneseni, odnosno da se mora dokazati da se za nove dokaze uopće nije znalo ili se nije znalo, ili da ranije nisu mogli bili izneseni i predstavljeni na glavnom pretresu iz opravdanih razloga. Dakle, Kantonalni sud je istakao da naknadna pojava novih činjenica i novih dokaza za koje se nije znalo, predstavlja pojavu potpuno novih činjenica i novih dokaza, jer se prvi put iznose na sudu. U pogledu toga je naveo da je apelant bio dužan dokazati da postoje opravdani razlozi na njegovoj strani, koji ukazuju da nove činjenice i novi dokazi nisu mogli biti upotrijebljeni na sudu u ranijem kaznenom postupku, iz opravdanih razloga, a pored dužne pažnje i opreza. Konačno, naveo je da je neophodna i podobnost novih činjenica i novih dokaza, da samostalno ili u vezi sa ranije izvedenim dokazima, mogu prouzročiti oslobađanje osobe koja je bila osuđena, ili njenu osudu po blažem kaznenom zakonu. Imajući u to vidu, Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da apelant nije ukazao ni na jednu od navedenih okolnosti.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-815/20. Apelacioni navodi

8. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelant u predmetu AP- 815/20 smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka

13. Europske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o zahtjevima apelanata za ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka.

11. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti kaznene optužbe“ protiv apelanata (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. lipnja 2010. godine i AP 781/11 od 20. travnja 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta u predmetu AP-815/20 o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-815/20 (E.F. i M. K.) | Sudska praksa | Aktio