Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4034/18 (M.T.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4034/18

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 4034/18, rješavajući apelaciju M. T. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio M. T.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru kao predmet broj 53 0 I 062100 18 Gži.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu M. T. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 53 0 I 062100 18 Gži u skladu sa članom II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. T. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU „Raguž“ iz Stoca, podnio je 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 53 0 I 062100 16 I, a nakon podnošenja apelacije postupak se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 53 0 I 062100 18 Gži.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 18. septembra 2018. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Općinskog i Kantonalnog suda.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 1. oktobra 2018. godine, dok Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 27. aprila 2020. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 19. maja 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave, pravomoćnog Rješenja Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj UP/I-06-34-1456/00 od 30. aprila 2008.godine s prijedlogom da se naloži izvršeniku da u roku od osam dana apelantu uspostavi radno-pravni status u skladu sa članom 143. Zakona o radu pod prijetnjom novčane kazne. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 2. juna 2016. godine. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je 14. juna 2016. godine izjavio prigovor, koji je Općinski sud rješenjem od 31. augusta 2016. godine usvojio, stavio van snage doneseno rješenje o izvršenju i ukinuo sve provedene radnje.

7. Apelant je protiv rješenja kojim je usvojen izvršenikov prigovor podnio žalbu, te je predmet Kantonalnom sudu dostavljen na postupanje 27. oktobra 2016. godine.

8. Kantonalni sud je Rješenjem broj 53 0 I 062100 16 Gži od 9. maja 2018. godine uvažio apelantovu žalbu, ukinuo rješenje Općinskog suda od 31. augusta 2016. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Predmet je Općinskom sudu dostavljen 8. juna 2018. godine.

9. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinski sud je donio rješenje od 21. septembra 2018. godine kojim je odbio izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 2. juna 2016. godine kao neosnovan i navedeno rješenje o izvršenju ostavio na snazi. Navedenim rješenjem naloženo je izvršeniku da postupi po apelantovom prijedlogu od 19. maja 2016. godine i da apelantu u roku od osam dana uspostavi radno-pravni status u skladu sa članom 143. Zakona o radu, u protivnom će sud izvršeniku, odnosno pravnom i odgovornom licu izricati novčane kazne u skladu sa članom 17. st. (l) i (2) Zakona o izvršnom postupku. Navedeno rješenje otpremljeno je strankama u postupku 24. septembra 2018. godine.

10. Protiv rješenja kojim je odbijen izvršenikov prigovor izvršenik je 5. oktobra 2018. godine podnio žalbu. Apelant je posredstvom punomoćnika 25. oktobra 2018. godine dostavio odgovor na žalbu, te je predmet 16. novembra 2018. godine po drugi put dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

14. Ustavni sud je 27. aprila 2020. godine od Općinskog suda pribavio informaciju da se predmetni postupak vodi pred Kantonalnim sudom.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

16. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

20. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

25. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao sastavni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

27. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 19. maja 2016. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period koji traje četiri godine.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

29. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant tokom postupka svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka koji je za njega od većeg značaja jer pokušava da realizira svoje pravo utvrđeno izvršnom ispravom, a vezano je za njegova prava iz radnog odnosa.

30. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio u roku od 14 dana od dana podnošenja prijedloga za izvršenje, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje u razumnom roku (prijedlog za izvršenje apelant je podnio 19. maja 2016. godine, a rješenje o izvršenju Općinski sud je donio 2. juna 2016. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku odlučio o izjavljenom prigovoru protiv rješenja o izvršenju (izvršenik je prigovor protiv rješenja o izvršenju izjavio 14. juna 2016. godine, a Općinski sud je o prigovoru odlučio rješenjem od 31. augusta 2016. godine). Međutim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud pri tome nije bio djelotvoran jer je rješenje kojim je Općinski sud usvojio izvršenikov prigovor kao nepravilno ukinuto i predmet se dvije godine nakon njegovog pokretanja ponovo našao u početnoj fazi, što je u konkretnom slučaju doprinijelo dužini trajanja postupka. Analizirajući nadalje ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što mu je predmet vraćen na ponovni postupak, u predmetu nastavio preduzimati procesne radnje bez odugovlačenja (odlučio je o izjavljenom prigovoru, rješenje kojim je u ponovljenom postupku odbio izvršenikov prigovor je dostavio strankama u postupku, apelantu je dostavio izvršenikovu žalbu na odgovor, te je bez odlaganja predmet dostavio Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu).

31. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, postupajući prvi put po podnesenoj žalbi, drugostepenu odluku donio približno godinu i sedam mjeseci nakon što mu je predmet dostavljen na postupanje (predmet je Kantonalnom sudu dostavljen na postupanje 27. oktobra 2016. godine, a sud je drugostepenu odluku donio 9. maja 2018. godine), što u konkretnom slučaju, s obzirom na to da se radi o postupku koji je po zakonu hitne prirode, a naročito imajući u vidu da apelant u postupku pokušava da realizira prava iz radnog odnosa, predstavlja nerazumno dug period, koji nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmet na postupanje po žalbi po drugi put dostavljen Kantonalnom sudu 16. novembra 2018. godine, tj. pred drugostepenim sudom postupak po drugi put traje godinu i po. Dakle, Kantonalnom sudu je prvi put bio potreban period od godinu i sedam mjeseci da odluči o žalbi, a predmet, nakon što mu je drugi put dostavljen na postupanje, nije uzeo u rad ni nakon godinu i po dana od dostavljanja i neizvjesno je kada će biti uzet u rad. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju u kojem bi eventualno opravdao dužinu trajanja postupka pred tim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda jer postupak ukupno traje četiri godine, od toga se pred Kantonalnim sudom ukupno vodi tri godine i jedan mjesec. Posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud u predmetnom postupku imao značajne periode neopravdane pasivnosti koji nisu u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

32. Iz navedenih razloga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka apelantu M. T. treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

37. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu, te zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, a ukupno traje četiri godine, od čega je dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda u ukupnom trajanju od tri godine i jednog mjeseca.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4034/18 (M.T.) | Sudska praksa | Aktio