Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5916/18 (S. K.)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni odnos
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5916/18

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 5916/18, rješavajući apelaciju Svjetlane Krecu, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Svjetlana Krecu.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 137592 16 I 2, a koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 137592 19 Gž 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 137592 19 Gž 2 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Svjetlani Krecu isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Svjetlana Krecu (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 26. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 137592 16 I 2, a koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 65 0 I 137592 19 Gž 2 II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 7. januara 2019. godine, a od Kantonalnog suda 7. januara 2019. i 23. marta 2020. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 31. januara 2019. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Kantonalni sud svoje odgovore dostavio 18. januara 2018. i 20. aprila 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelantica je 27. aprila 2010. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Javni RTV servis BiH) radi izvršenja pravomoćnog Rješenja Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 13-04-34-Ž-623/00 od 14. januara 2001. godine, radi uspostavljanja radno-pravnog statusa zaposlenice na čekanju posla, utvrđivanje prestanka radnog odnosa po sili zakona, kao i utvrđivanje visine otpremnine. Općinski sud je 11. maja 2010. godine donio rješenje o izvršenju na koje je izvršenik 10. juna 2010. godine izjavio prigovor. Rješenjem Općinskog suda od 16. aprila 2013. godine predmetni izvršni postupak je obustavljen i ukinute su sve provedene izvršne radnje. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu, te je 5. jula 2013. godine cio spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupak po žalbi. Kantonalni sud je donio rješenje od 13. novembra 2015. godine kojim je apelanticinu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Osporeni postupak

6. Općinski sud je 11. januara 2016. godine primio predmetni spis od Kantonalnog suda, te je u ponovnom postupku 18. septembra 2018. godine donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio kao neosnovan te predmetno rješenje o izvršenju od 11. maja 2010. godine održao na snazi. Zaključkom Općinskog suda od 18. septembra 2018. godine naloženo je izvršeniku da pristupi provođenju predmetnog rješenja o izvršenju, te da o eventualnim smetnjama provođenja rješenja o izvršenju obavijesti sud bez odlaganja. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio žalbu te je Općinski sud cio spis dostavio Kantonalnom sudu na daljnji postupak.

7. Prema stanju u spisu postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući kako je od dostavljanja predmeta Općinskom sudu prošlo više od dvije godine, čime smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

9. Općinski sud je naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke, ne očitujući se pri tome o navodima apelacije koji se odnose na dužinu trajanja postupka.

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je razlog zbog kojeg se duže od godine čeka na rješavanje u ovom predmetu činjenica da je u ovom sudu svaki sudija u okviru Građanskog odjeljenja zadužen sa približno 900 predmeta, od kojih su većina hitni po zakonu. Nadalje je navedeno da se prvenstvo daje najstarijim predmetima obuhvaćenim Planom rješavanja predmeta jer se predmeti rješavaju hronološki. Ukazuje da zbog ovih objektivnih okolnosti apelanticini navodi nisu osnovani, te predlaže da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

1. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

2. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

17. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

18. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica u konkretnom slučaju isključivo osporava dužinu trajanja postupka od momenta dostavljanja predmeta Općinskom sudu od strane drugostepenog suda na ponovni postupak (14. januar 2016. godine), pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od 14. januara 2016. godine, kao dana kada je Općinski sud primio predmetni spis na nadležno postupanje, do odluke Ustavnog suda. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste četiri godine i četiri mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

20. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćnog Rješenja Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 13-04-34-Ž-623/00 od 14. januara 2001. godine, da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelanticu jer se tiče njenog prava iz radnog odnosa, koji je po svojoj prirodi hitan, da se ne radi o naročito složenom postupku, te da apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu trajanja postupka. Nadalje, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi preduzimali procesne radnje s određenom pasivnošću, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, imajući u vidu da je Općinskom sudu trebalo oko godinu i devet mjeseci da odluči o prigovoru izvršenika u ponovnom postupku, kao i da se predmetni postupak trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom duže od jedne godine i neizvjesno je kada će biti uzet u rad jer neodlučivanje o žalbi u tom periodu Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju pravda Planom rješavanja predmeta i preopterećenošću suda velikim brojem predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se te okolnosti prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli razmatranoj dužini trajanja postupka, imajući u vidu naprijed navedene periode neaktivnosti, koji u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za navedene periode neaktivnosti.

21. Stoga, Ustavni sud nalazi da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer redovni sudovi nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, koji je od velikog značaja za apelanticu koja nastoji da ostvari prava iz radnog odnosa u postupku koji je po zakonu hitan i pri tome nije složen, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

22. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

23. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

24. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

25. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

26. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da je zbog nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji se tiče apelanticinih prava iz radnog odnosa i pri tome je po zakonu hitan i od velikog značaja za apelanticu, traje u relevantnom periodu više od četiri godine, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinijela neopravdana neaktivnost redovnih sudova, što je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje koji nalažu sudovima obavezu efikasnog postupanja bez nepotrebnog odugovlačenja.

28. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5916/18 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio