Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1481/20 (Ž. Z.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1481/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-1481/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Žarko Zeljko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Žarko Zeljko protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 020482 20 Kž 2 od 12. februara 2020. godine i Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 020482 16 K od 15. januara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Žarko Zeljko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 14. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 020482 20 Kž 2 od 12. februara 2020. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 2 K 020482 16 K od 15. januara 2020. godine.

2. Rješenjem Suda BiH od 15. januara 2020. godine odbačen je kao nedopušten zahtjev apelanta (kao izabranog branioca u krivičnom postupku) za naknadu troškova krivičnog postupka.

3. Rješenjem Suda BiH od 12. februara 2020. godine odbijena je žalba apelanta kao neosnovana. U obrazloženju osporenog rješenja, Sud BiH navodi da je optuženi S.I.L. već prije podnošenja zahtjeva apelanta podnio zahtjev za isplatu troškova krivičnog postupka, za što je opunomoćio advokata E.F., a koja potraživanja uključuju i radnje za koje nagradu potražuje i apelant. Sud BiH je naveo da je u takvoj situaciji, a obzirom na činjenicu da ovaj Sud nema mehanizme provjere potencijalnih uplata advokatu od strane zastupane osobe, isti mogao jedino da kao dopušten meritorno razmotri zahtjev S.I.L., kao lica oslobođenog od optužbe, što je, kako to iz stanja spisa i proizilazi i učinio, a zahtjev apelanta odbaciti kao nedopušten. Sud BiH je naveo i da je prilikom odlučivanja naročito cijenjeno i izjašnjenje S.I.L. zaprimljeno 6. januara 2020. godine, a u kojem se isti decidno odredio da su svi nastali troškovi obuhvaćeni njegovim zahtjevom od 12. decembra 2019. godine, koji je podnio putem punomoćnika, advokata E.F., kao i da je sa svojim izabranim braniocima, među kojima je i apelant, postupio u skladu sa internim dogovorima, a što može biti potencijalno osporavano jedino u parničnom postupku pred nadležnim sudom. Sud BiH je ukazao da, cijeneći da je lice oslobođeno od optužbe na vrijeme podnio zahtjev za isplatu troškova krivičnog postupka koji obuhvata i radnje koje sada potražuje i apelant, te cijeneći da su isti obzirom na status izabranog branioca postupali po internom dogovoru, te da Sudu nije poznato da li su ili nisu isplaćivana određena sredstva, to od strane ovog Suda ista mogu biti faktički „refundirana" samo jednom, što je i učinjeno, po ranije podnesenom zahtjevu S.I.L. Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem je Sud BiH odlučivao da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova krivičnog postupka nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetnom postupku Sud BiH je samo rješavao o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova krivičnog postupka, pa ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine .

8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1481/20 (Ž. Z.) | Sudska praksa | Aktio