Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3230/18 (A. D.)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3230/18

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 3230/18, rješavajući apelaciju Adnana Drljevića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Adnan Drljević.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 I 046321 13 I od 6. decembra 2018. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Adnanu Drljeviću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Adnan Drljević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnio je 8. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 I 046321 13 I od 6. decembra 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 4. jula 2018. godine je od Općinskog suda zatražen odgovor na apelaciju, te je 26. marta 2020. godine zatražena informacija o statusu predmetnog postupka.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 23. augusta 2018. godine, a informaciju o statusu predmetnog postupka je dostavio 21. aprila 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 28. februara 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika T. K. na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 58 0 P 046321 08 P od 12. aprila 2011. godine kojom je izvršenik obavezan da apelantu na ime duga isplati određeni novčani iznos. Apelant je predložio sudu da utvrdi izvršenikovu imovinu koja bi mogla predstavljati predmet izvršenja. Nakon što je Općinski sud utvrdio izvršenikovu imovinu, apelant je 11. marta 2014. godine predložio da se izvršenje provede popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 07 58 I 046321 13 I od 21. marta 2014. godine.

6. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 7. aprila 2014. godine izjavio prigovor. Općinski sud je radi odlučivanja o podnesenom prigovoru održao ročište 11. februara 2016. godine, te je rješenjem od 27. marta 2018. godine izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan.

7. Općinski sud je 8. maja 2018. godine izvršio popis izvršenikovih pokretnih stvari, nakon čega je održao dva ročišta za njihovu prodaju koja su bila bezuspješna. Općinski sud je rješenjem od 6. decembra 2018. godine obustavio predmetni izvršni postupak. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje o obustavljanju postupka postalo pravomoćno.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju i u informaciji koju je dostavio Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

12. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

16. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

21. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao sastavni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

23. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 28. februara 2013. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja rješenja od 6. decembra 2018. godine kojim je predmetni postupak obustavljen. Dakle, period koji je trajao oko pet godina i deset mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.

25. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant tokom postupka svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka koji je za njega od većeg značaja jer pokušava da realizira svoja potraživanja utvrđena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom.

26. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na početku postupka procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je na apelantov prijedlog Općinski sud utvrdio izvršenikovu imovinu koja je mogla predstavljati predmet izvršenja, na osnovu koje je apelant sudu i predložio da se izvršenje provede popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu u razumnom roku donio i rješenje o izvršenju. Međutim, Ustavni sud zapaža da nakon što je izvršenik protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor, Općinski sud je imao periode duže i nepotrebne pasivnosti. Naime, Općinski sud je ročište radi utvrđivanja odlučnih činjenica vezanih za izjavljeni prigovor održao nakon godinu i deset mjeseci (izvršenik je prigovor izjavio 7. aprila 2014. godine, a Općinski sud je ročište održao 11. februara 2016. godine), nakon čega mu je bio potreban vremenski period od dvije godine i jednog mjeseca da donese odluku (rješenje kojim je odbio izvršenikov prigovor Općinski sud je donio 27. marta 2018. godine). Dakle, Općinskom sudu je ukupno bio potreban vremenski period od tri godine i 11 mjeseci da donese odluku o prigovoru koji je izvršenik izjavio protiv rješenja o izvršenju od 21. marta 2014. godine.

27. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je odbio izvršenikov prigovor, u postupku u razumnim rokovima nastavio preduzimati procesne radnje i u tom dijelu postupka Općinski sud nije imao nepotrebnih perioda duže pasivnosti (Općinski sud je izvršio popis izvršenikovih pokretnih stvari, održao je dva ročišta za njihovu prodaju koja su bila bezuspješna, nakon čega je donio rješenje o obustavljanju postupka).

28. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, na samom početku postupka, te nakon što je donio odluku o izjavljenom prigovoru protiv rješenja o izvršenju procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te u tom periodu sud nije imao nepotrebnih perioda duže pasivnosti. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku imao neopravdan period pasivnosti od tri godine i 11 mjeseci, koliko mu je bilo potrebno da donese odluku o izjavljenom prigovoru, što u konkretnom slučaju u postupku koji je po zakonu hitne prirode predstavlja nerazumno dugo postupanje koje nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, a u odgovoru na apelaciju Općinski sud za to nije ponudio opravdanje.

29. Iz navedenih razloga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je postupak trajao pet godina i deset mjeseci, od čega je Općinskom sudu bio potreban period od tri godine i 11 mjeseci da donese odluku o izjavljenom pravnom lijeku, što u konkretnom slučaju ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu Adnanu Drljeviću treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

32. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

34. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka koji je po zakonu hitne prirode, a ukupno je trajao pet godina i deset mjeseci, jer je Općinski sud tek nakon tri godine i 11 mjeseci donio odluku o izjavljenom prigovoru, pri čemu nije ponudio opravdanje za ovaj period pasivnosti, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku koji nalažu sudovima obavezu efikasnog postupanja i bez nepotrebnog odugovlačenja.

36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3230/18 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio