Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4998/18 (E. C.)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pristup sudu
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4998/18

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 4998/18, rješavajući apelaciju Esada Cibrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Esad Cibrić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 I 188141 16 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 I 188141 16 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Esad Cibrić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 3. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) po prijedlogu za izvršenje u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem 126 0 I 188141 16 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 10. aprila 2020. godine od Općinskog suda zatražen je odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. aprila 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 1. novembra 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika ,,AAM Engineering BiH“ d.o.o. Lukavac na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 051623 11 Rs od 8. marta 2013. godine. Kao predmet izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari, detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.

6. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud po podnesenom prijedlogu za izvršenje nije postupao, tj. da u predmetnom izvršnom postupku nakon njegovog pokretanja nije preduzimao procesne radnje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelant navodi da Općinski sud nije postupao po prijedlogu za izvršenje, čime je povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

b) Odgovori na apelaciju

8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je kao opravdanje za nepostupanje i nedonošenje odluke po podnesenom prijedlogu za izvršenje naveo da predmet nije uzeo u rad zbog velike preopterećenosti suda izvršnim predmetima. Općinski sud je naveo i to da će, imajući u vidu datum podnošenja prijedloga za izvršenje, kao i dosadašnju praksu Ustavnog suda, predmet uzeti u rad najkasnije do kraja juna tekuće godine (ukoliko prestane vanredno stanje uzrokovano virusom Covid - 19) o čemu će blagovremeno obavijestiti Ustavni sud.

V.Relevantni propisi

9. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

10. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

14. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

16. Apelant smatra da je u predmetnom postupku, zbog nepostupanja Općinskog suda po njegovom prijedlogu za izvršenje, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]

19. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.

21. U konkretnom slučaju postupak je započeo 1. novembra 2016. godine, kada je apelant Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje po kojem Općinski sud nije donio odluku. Dakle, Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode, nije donio odluku tri i po godine nakon podnošenja prijedloga za izvršenje kao inicijalnog akta.

22. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 21. februara 1975. godine, Serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo „neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka“. Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.

23. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi, Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok opseg slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine, i Skräby protiv Švedske, 1990. godine).

24. Imajući u vidu navedene standarde i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku pokreće pitanje da li je svojim nepostupanjem po apelantovom prijedlogu u dužem vremenskom periodu Općinski sud povrijedio njegovo pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu, koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.

25. Naime, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u predmetnom postupku ponašao pasivno i da tri i po godine nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, kao inicijalnog akta u postupku, nije preduzimao procesne radnje, te da je postupak i dalje u početnoj fazi.

26. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud propustio da blagovremeno postupi po podnesenom inicijalnom aktu, da postupak nije vodio efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te da je na taj način apelantu uskratio njegovo pravo na „pristup sudu“, jer je apelant „pristup sudu“ ima samo formalno, a ne i suštinski.

27. Kao opravdanje za nepostupanje i nedonošenje odluke po podnesenom prijedlogu za izvršenje Općinski sud je naveo da predmet nije uzeo u rad zbog velike preopterećenosti suda izvršnim predmetima. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se ta okolnost, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje po apelantovom prijedlogu u periodu od tri i po godine, jer javna vlast ima dužnost da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje.

28. Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, kao i teškoće sa kojima se susreću redovni sudovi u pogledu rješavanja velikog broja predmeta, Ustavni sud zaključuje da te teškoće nisu bile takve prirode da opravdano uzrokuju potpuno pasivno ponašanje suda u vremenskom periodu od tri i po godine.

29. Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju usvaja i Ustavni sud i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine propisima kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u izvršnom postupku, konstatuje da propust Općinskog suda da u predmetnom postupku u vremenu od tri i po godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, odnosno da nije odlučio o podnesenom prijedlogu za izvršenje predstavlja povredu apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu.

30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

31. Takođe, apelant navodi da mu je, zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje, povrijeđeno i pravo na imovinu, te zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u konkretnom slučaju od podnošenja prijedloga za izvršenje protekao period od tri i po godine u kom Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, odnosno nije donio odluku o podnesenom prijedlogu za izvršenje, zbog čega apelant ima pristup sudu samo formalno, ali ne i suštinski.

33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4998/18 (E. C.) | Sudska praksa | Aktio