Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1339/20 (Migrad BH d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1339/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1339/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Migrad BH d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Migrad BH“ d.o.o. Tuzla protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031871 19 U od 6. februara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Migrad BH d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 8. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 031871 19 U od 6. februara 2020. godine.

2. Rješenjem Grupe za reviziju i kontrolu Regionalnog centra Tuzla broj 04/5-2/IV-17-1-42-3- 972/17 od 28. septembra 2017.godine, u upravnoj stvari naknadnog razreza poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV), utvrđen je dodatni razrez indirektnih poreza za poreski period od 1. avgusta 2012. godine do 30. juna 2017. godine u iznosu od 32.417,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja od 28. septembra 2017. godine Odsjek za poreze Regionalnog centra Tuzla je Rješenjem broj 04/5/IV-17-972-104-2/17 od 6. novembra 2017. godine predmetnu žalbu odbacio kao nedopuštenu.

4. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-2-UP/ll-334/17 od 17. januara 2019. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljenja protiv rješenja Odsjeka za poreze Regionalnog centra Tuzla od 6. novembra 2017.godine.

5. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 031871 19 U od 6. februara 2020. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv Rješenja tužene (Uprave za indirektno oporezivanje BiH) broj 01/4-2- UP/ll-334/17 od 17. januara 2019. godine. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da se pravilno tužena u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta pozvala na odredbe Zakona o upravnom postupku BiH koji se supsidijarno primjenjuje na postupak po žalbi, s obzirom da isti nije posebno propisan Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja. Sud BiH je naveo da je odredbama člana 60. Zakona o upravnom postupku propisano da će upravni organ, ako podnesak sadrži koji formalni nedostatak koji sprečava postupanje po podnesku, učiniti one radnje koje će osigurati da se nedostaci otklone i odrediće podnosiocu rok u kome je dužan to učiniti, te da će se, ukoliko podnosilac ne otkloni nedostatke u određenom roku smatrati da podnesak nije ni podnesen. Sud BiH je dalje naveo da je odredbama člana 222. stav (1) Zakona o upravnom postupku propisano da po prijemu žalbe prvostepeni organ ispituje da li je žalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlaštenog lica, dok je stavom (2) navedenog člana propisano da je prvostepeni organ dužan svojim rješenjem odbaciti žalbu ukoliko je ista nedopuštena, neblagovremena ili izjavljena od neovlaštenog lica. Sud BiH je ukazao da je pravilno upravni organ postupajući po izjavljenoj žalbi, a nakon što je utvrdio da ista sadrži nedostatke zbog kojih se po žalbi ne može postupati (jer uz žalbu nije dostavljena valjana punomoć) dopisom pozvao apelanta da u smislu člana 60. Zakona o upravnom postupku otkloni nedostatke koje je žalba sadržavala. Sud BiH je zaključio da, kako je predmetni dopis nesporno uručen apelantu 25. oktobra 2017. godine, te imajući u vidu da apelant nije postupio po navedenom dopisu u ostavljenom roku od 5 dana i time otklonio nedostatke koje je žalba sadržavala, je pravilnom primjenom čl. 60. i 222. Zakona o upravnom postupku predmetna žalba odbačena kao nedopuštena, jer je izjavljena od neovlaštenog lica.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud ukazuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog i javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1339/20 (Migrad BH d.o.o. Tuzla) | Sudska praksa | Aktio