Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4997/18 (I. H.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4997/18
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 4997/18, rješavajući apelaciju Izeta Heljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Izet Heljić zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0P 001376 14 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Izet Heljić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 3. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0P 001376 14 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. aprila 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 27. aprila 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 17. juna 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Giprom“ d.o.o. Tuzla, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 32 0 P 001376 09 P od 23. maja 2012. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje, kao i novca koji se pronađe u blagajni. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 32 0P 001376 14 I od 9. jula 2014. godine dopustio predloženo izvršenje.
6. Nakon što je rješenje o izvršenju postalo izvršno i pravosnažno, Općinski sud je 16. februara 2015. godine donio zaključak radi provođenja prinudnog izvršenja popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Sudski izvršilac je 5. marta 2015. godine izvršio popis izvršenikovih pokretnih stvari, čija je vrijednost procijenjena na novčani iznos od 24.500,00 KM. Općinski sud je 24. jula 2015. godine donio zaključak kojim je za 21. august 2015. godine zakazao ročište za prodaju popisanih i procijenjenih izvršenikovih pokretnih stvari. Na održanom ročištu najpovoljniji kupac bio je apelant, koji je određenu pokretnost (motokompresor DS), koja je bila u izvršenikovom vlasništvu, kupio za novčani iznos od 12.255,00 KM. Općinski sud je 25. januara 2016. godine donio rješenje o dosudi kojim je apelantu dosudio kupljenu pokretnost.
7. Općinski sud je zaključkom od 11. aprila 2016. godine odredio provođenje prinudnog izvršenja za izuzimanje prodate pokretnosti. Izlaskom na lice mjesta sudski izvršilac je na zapisnik konstatirao da se na određenoj adresi ne nalazi izvršenikova pokretna imovina. Sudski izvršilac je i 24. juna 2016. godine izašao na lice mjesta radi izuzimanja kupljene i dosuđene pokretnosti, te je na zapisnik konstatirao da se predmetna pokretnost nalazi na radilištu u Republici Crnoj Gori. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud izvršeniku naložio da u roku od 30 dana obavijesti sud da se predmetna pokretnost može izuzeti i dostaviti apelantu.
8. Općinski sud je 5. septembra 2016. godine zakazao provođenje prinudnog izvršenja izuzimanjem pokretne stvari na licu mjesta. Na tom ročištu je bio prisutan i apelantov punomoćnik, koji je predložio da se izvršenje odloži do 14. oktobra 2016. godine.
9. Sudski izvršilac je radi izuzimanja kupljene pokretne stvari i 10. februara 2017. godine izašao na lice mjesta uz prisustvo apelantovog punomoćnika, te je na zapisnik konstatirao da je Kantonalni porezni ured Tuzla popisao svu izvršenikovu imovinu. Nadalje proizlazi da je sudski izvršilac izvršio popis druge izvršenikove pokretne stvari, čija je vrijednost procijenjena na novčani iznos od 40.000,00 KM.
10. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 14. februara 2017. godine od Porezne uprave Kantonalnog ureda u Tuzli zatražio zapisnik o popisanim stvarima prinudnog izvršenja koji je izvršila Porezna uprava, te je zatražio da se izjasni da li je pokretna stvar koja je predmet prodaje popisana u postupku izvršenja.
11. Porezna uprava je podneskom od 24. februara 2017. godine obavijestila sud da izvršenik prema Poreznoj upravi ima dugovanje u iznosu od 2.833.426,76 KM, da je sva izvršenikova imovina popisana, te je u prilogu dostavila i zapisnik o pljenidbi imovine poreznog obveznika od 24. januara 2017. godine. Porezna uprava je također dostavila i izvršenikovu založnu izjavu od 30. juna 2012. godine kojom svu imovinu (koju je stalni sudski vještak mašinske struke Z. T. procijenio u vrijednosti od 2.195.176,00 KM) daje kao zalog (garanciju) u korist Porezne uprave Kantonalnog poreznog ureda Tuzla za plaćanje poreznih obaveza po Rješenju broj 13-3-01-15-05-12-00054-1-14 od 26. januara 2012. godine i Rješenju broj 13-3-01-15-05-15-12-00487-1-14 od 29. juna 2012. godine.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud tokom postupka nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva zbog čega predlaže da se apelacija odbije. Općinski sud je naveo da će postupak izvršenja pljenidbom i popisom pokretnih stvari nastaviti u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
16. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
20. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]
23. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
25. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je dobila spor, ali ne da garantiraju izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka razmatrati period od 17. juna 2014. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja predmetne odluke, dakle period koji traje pet godina i 11 mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.
28. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka koji je za njega od većeg značaja jer pokušava da namiri potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.
29. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dopustio u roku od 20 dana, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje u razumnom roku (apelant je prijedlog za izvršenje podnio 17. juna 2014. godine, a Općinski sud je rješenje o izvršenju donio 9. jula 2014. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je rješenje o izvršenju postalo izvršno i pravosnažno, u postupku preduzimao veliki broj procesnih radnji radi provođenja rješenja o izvršenju i prinudnog namirenja apelantovog potraživanja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud blagovremeno izvršio popis i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari, zatim je održao ročište za njihovu prodaju na kojem se kao najpovoljniji ponuđač pojavio apelant. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je proveo ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari, blagovremeno donio i rješenje o dosudi (rješenje o dosudi Općinski sud je donio 25. januara 2016. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud više puta pokušao da prinudnim putem preda apelantu pokretnost koju je kupio za određeni novčani iznos (sudski izvršilac je prinudnu predaju kupljene pokretnosti pokušao izvršiti 11. aprila, 24. juna i 5. septembra 2016., te 10. februara 2017. godine). Međutim, Ustavni sud zapaža da su u postupku nakon prodaje predmetne pokretnosti nastupile procesne smetnje jer se pokretnost koju je apelant kupio nije nalazila na određenoj adresi u BiH, već ju je izvršenik koristio na gradilištu u drugoj državi. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 24. juna 2016. godine izvršeniku naložio da u određenom roku prodatu pokretnost dostavi sudu radi njene predaje apelantu kao kupcu u predmetnom izvršnom postupku. Kako izvršenik nije postupio po nalogu Općinskog suda, sudski izvršilac je 10. februara 2017. godine popisao drugi izvršenikov predmet kao sredstvo izvršenja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su se u postupku nakon ponovnog popisa izvršenikovih pokretnih stvari pojavile dodatne objektivne okolnosti koje onemogućavaju provođenje izvršenja na popisanim pokretnim stvarima izvršenika i utječu na dužinu trajanja postupka jer je nadležna porezna uprava popisala svu izvršenikovu imovinu radi namirenja duga koji izvršenik ima prema njoj, a sve na osnovu založne izjave koju je izvršenik nadležnoj poreznoj upravi potpisao tokom 2012. godine, tj. prije pokretanja predmetnog izvršnog postupka.
30. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao kontinuirano u razumnim rokovima, nije imao duže periode pasivnosti, a na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka su utjecale objektivne okolnosti kojima ni u jednom segmentu nije doprinijelo ponašanje Općinskog suda.
31. S obzirom na to da je postupak složene prirode, te da su na njegovu dužinu trajanja u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnost (izvršenikova imovina koja je prodata apelantu u izvršnom postupku nije bila dostupna sudskom izvršiocu prilikom pokušaja njene predaje apelantu, a drugu izvršenikovu imovinu je zaplijenila Porezna uprava radi namirenja svojih potraživanja koje ima prema izvršeniku), Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja, iako postupak traje pet godina i 11 mjeseci, još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Općinski sud postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje preduzimajući raspoložive procesne radnje kontinuirano i bez nepotrebnog odugovlačenja.
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Ostali navodi
33. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije koji se zasnivaju na istim razlozima kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, također, neosnovani.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a ni zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije jer su na dužinu trajanja postupka u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnosti, a Općinski sud je procesne radnje u postupku preduzimao kontinuirano i bez nepotrebnog odugovlačenja, u skladu s procesnim zakonima i raspoloživim procesnim mogućnostima.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević