Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3436/18 (R. D.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3436/18

Apelacija

Odluka o meritumu

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3436/18, rješavajući apelaciju Ratka Dronjka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ratka Dronjka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu u predmetu broj 75 0 K 011647 13 K, a koji je još uvijek u toku i trenutno se nalazi na rješavanju pred stvarno nadležnim Osnovnim sudom u Banjoj Luci.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u skladu s ovom odlukom preduzme hitne korake s ciljem okončanja postupka u krivičnom predmetu protiv Ratka Dronjka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Ratku Dronjku isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ratko Dronjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Slobodan Perić, advokat iz Banje Luke, podnio je 22. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se protiv njega (u momentu podnošenja apelacije) vodio pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 75 0 K 003156 14 K.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju. Nakon što je Osnovni sud dostavio odgovor 3. marta 2020. godine, Ustavni sud je zatražio od Osnovnog suda u Derventi da dostavi odgovor na apelaciju, a od Osnovnog suda u Banjoj Luci su zatražene informacije u vezi s predmetom (22. i 25. maja 2020. godine).

3. Pozvani sudovi su dostavili odgovor na apelaciju, a informacija u kojoj je fazi postupak pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci nije dostavljena.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Optužnicom Osnovnog vojnog tužilaštva u Banjoj Luci broj VTK: 5338/95 od 28. februara 1996. godine apelantu (i ostalim navedenim, još tri lica) stavljeno je na teret da je počinio krivično djelo teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 151. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske – Posebni dio.

6. Okružni sud u Banjoj Luci je 8. decembra 2009. godine predmet dostavio Osnovnom sudu. Glavni pretres zakazan za 31. maj 2011. godine odložen je i donesena je naredba za apelantovo dovođenje. Pretres zakazan za 29. juni 2011. godine odložen je na neodređeno vrijeme kako bi optuženi imenovali nove branioce, te je sljedeći pretres zakazan za 8. septembar 2011. godine odložen na neodređeno vrijeme jer se apelant nalazio u pritvoru u Sudu BiH „te njegovo privođenje nije bilo izvjesno“, kako je naveo Osnovni sud.

7. Novi glavni pretres je zakazan za 3. oktobar 2012. godine i on je odložen za 8. novembar 2012. godine, kojom prilikom je naređeno privođenje optuženih Ž. K. i apelanta, a taj pretres je odgođen zbog edukacije postupajućeg sudije od 29. novembra 2012. godine, kada je ponovo odložen na neodređeno vrijeme, a zbog nedolaska Ž. K. kojem je zbog toga određen pritvor i za njim raspisana potjernica.

8. Osnovni sud se 5. februara 2013. godine proglasio stvarno nenadležnim smatrajući da je stvarno nadležan u ovom postupku Okružni sud u Banjoj Luci.

9. Novi glavni pretres je zakazan za 7. juni 2013. godine, koji je zbog bolesti optuženog D. B. odložen za 5. septembar 2013. godine, koji je odložen za 22. oktobar 2013. godine koji je tad i održan.

10. Osnovni sud je donio Presudu broj 75 0 K 011647 13 K 2 od 23. oktobra 2013. godine kojom je apelanta i ostale (još dva lica, dok se protiv D. B. postupak vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci) oslobodio optužbe, a presuda je pismeno izrađena 16. decembra 2013. godine i dostavljena strankama.

11. Po žalbi Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka spis predmeta je 12. maja 2014. godine dostavljen Okružnom sudu u Banjoj Luci koji je Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 14. avgusta 2014. godine dostavio prijedlog za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za vođenje postupka. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 75 0 K 011647 14 Kp da po predmetnoj žalbi odlučuje Okružni sud u Doboju.

12. Okružni sud u Doboju je donio Rješenje broj 13 0 K 003156 14 Kž od 2. septembra 2014. godine kojim je ukinuo presudu Osnovnog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje pred drugim vijećem.

13. Spis predmeta je ponovno dostavljen Osnovom sudu 8. oktobra 2014. godine, a pretres je zakazan za 26. juni 2015. godine, te je on na prijedlog branilaca optuženih odgođen za 13. juli 2015. godine. Zbog neuredne dostave apelantu pretres je odgođen za 17. septembar 2015. godine, a zbog bolesti branioca optuženog Ž. K. pretres je odgođen za 5. novembar 2015. godine, pa zatim za 24. decembar 2015. godine i naređeno je dovođenje apelanta koji se nalazio u pritvoru. Novi pretres je zakazan za 9. februar 2016. godine i odgođen za 30. mart 2016. godine, kojom prilikom je ponovno naređeno apelantovo dovođenje, nakon čega je pretres zakazan za 28. april 2016. godine, koji je zbog spriječenosti člana sudskog vijeća odgođen za 16. juni 2016. godine, kada je i održan pretres.

14. Osnovni sud se 17. juna 2016. godine obratio Osnovnom sudu u Banjoj Luci zahtjevom da se dostavi informacija kada je optužnica stupila na pravnu snagu zbog rješavanja procesnih smetnji koje su se pojavile, nakon čega je pretres odgođen za 10. avgust 2016. godine (odgođen) pa za 6. oktobar (odgođen) jer Osnovni sud u Banjoj Luci nije dostavio traženi podatak.

15. Osnovni sud je 17. novembra 2016. godine donio Rješenje broj 75 0 K 011647 14 K 3 kojim je pretres odgodio na neodređeno vrijeme, te u obrazloženju tog rješenja naveo da je Osnovni sud zauzeo stav da je predmetna optužnica stupila na snagu u vrijeme važenja Zakona o krivičnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90, „Službeni glasnik RS“ br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) u kojem slučaju bi bio drugi sastav vijeća (koji uključuje sudije porotnike, a koje Osnovni sud nema), te je Osnovni sud 2. decembra 2016. godine o tome obavijestio neposredno viši sud – Okružni sud u Banjoj Luci.

16. Okružni sud u Banjoj Luci je dopisom broj 11 0 K 0019835 16 Kp od 7. decembra 2016. godine obavijestio Osnovni sud da zahtjev treba poslati Okružnom sudu u Doboju, što je Osnovni sud i učinio. Okružni sud u Doboju je 21. juna 2017. godine svojim rješenjem broj 13 0 K 003156 16 Kr odredio Osnovni sud u Derventi kao stvarno nadležan sud za dalje postupanje, te je spis predmeta dostavljen Osnovnom sudu u Derventi, o čemu je Osnovni sud obavijestio apelantovog branioca 25. juna 2018. godine.

17. Osnovni sud u Derventi (postupajući sudija), nakon detaljnog proučavanja spisa, utvrdio je da u spisu nema dokaza kada je optužnica stupila na pravnu snagu, kao i da je iste podatke od Osnovnog suda u Banjoj Luci tražio Osnovni sud. Stoga je isto pokušao i Osnovni sud u Derventi, ali očigledno da tim podacima Osnovni sud u Banjoj Luci nije raspolagao. Nakon što je utvrđeno ko su branioci optuženih, Osnovni sud u Derventi je zakazao statusno ročište u ovoj krivično pravnoj stvari 7. novembra 2019. godine na kojem su bili prisutni branioci optuženih i optuženi. Na navedenom ročištu prisutni branioci su stavili prijedlog za prenošenje mjesne nadležnosti i tražili da Vrhovni sud donese odluku o prenosu mjesne nadležnosti cijeneći da Okružni sud u Doboju nije bio nadležan za donošenje rješenja o prenosu nadležnosti, te da je bilo i drugih povreda u smislu da rješenje o prenosu nadležnosti nije dostavljeno braniocima, a ni optuženima. Nakon okončanja statusnog ročišta Vrhovnom sudu je 28. novembra 2019. godine dostavljen detaljno obrazložen prijedlog branilaca za prenos mjesne nadležnosti. Postupajući po navedenom prijedlogu, Vrhovni sud je Rješenjem broj 84 0 K 053221 19 Kv od 4. decembra 2019. godine odredio Osnovi sud u Banja Luci kao nadležan.

18. Dakle, prema posljednjim informacijama u spisu, Osnovni sud u Banjoj Luci je od 4. decembra 2019. godine nadležan na postupak. Kako Osnovni sud u Banjoj Luci nije odgovorio na traženje Ustavnog suda u kojoj je fazi postupak, Ustavni sud nema tačnu informaciju o tome da li je postupak okončan, te će prema informacijama koje ima u spisu smatrati da je postupak još u toku. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

19. Apelant je podnio apelaciju ukazujući na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog dužine trajanja postupka protiv apelanta, odnosno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelant je ukazao na optužnicu, presudu Osnovnog suda, rješenje Okružnog suda u Doboju i rješenje Osnovnog suda o odgodi pretresa na neodređeno vrijeme (navedene dokumente je i dostavio uz apelaciju). Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete.

b)Odgovor na apelaciju

20. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo tok postupka pred sudom (kako je navedeno u činjeničnom dijelu ove odluke), te je naveo da iz svega proizlazi da je Osnovni sud konstantno preduzimao radnje u predmetu, bez odlaganja, te su dužini trajanja postupka doprinijele objektivne okolnosti, kao i radnje stranaka i njihovih branilaca, odnosno njihova povremena nedostupnost.

21. Osnovni sud u Derventi je u odgovoru na apelaciju naveo radnje koje je preduzeo, kao i da smatra da je preduzimao radnje u razumnom roku s obzirom na zatečeno stanje u spisu, niz nedoumica koje su proistekle iz nesaglasnosti između optužnice i prvostepenih postupaka koji su vođeni i broja optuženih i branilaca s kojim je trebalo stupiti u kontakt.

V.Relevantni propisi

22. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Pravo na suđenje bez odgađanja Član 13.

Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrastan sud i da mu bude suđeno bez odgađanja.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.

23. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 100/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 13.

Pravo na suđenje bez odlaganja Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrastan sud i da mu bude suđeno bez odgađanja.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.

24. Zakon o krivičnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90), kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) u relevantnom dijelu glase:

Član 14.

Sud je dužan da nastoji se postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da je u krivičnom postupku protiv njega povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku jer je postupak u trenutku podnošenja apelacije trajao 22 godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi

33. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi protiv njega i koji se u momentu podnošenja apelacije, kako je apelant naveo, nalazio pred Osnovnim sudom i trajao 22 godine.

34. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Analiza razumnosti trajanja postupka

35. Ustavni sud u pogledu dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka zapaža da je apelant kao početak postupka naveo optužnicu Osnovnog vojnog tužilaštva Banja Luka od 28. februara 1996. godine. Prema posljednjim informacijama koje Ustavni sud ima u spisu, postupak je još u toku. Dakle, navedeni postupak do donošenja ove odluke traje već nešto duže od 24 godine.

36. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom predmetu podignuta optužnica protiv apelanta i još tri lica da su na način naveden u optužnici počinili krivično djelo teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva. Ustavni sud bi u skladu sa standardima Evropskog suda, koje je prihvatio i Ustavni sud, prvo trebao da razmotri pitanje „složenosti postupka“. Međutim, Ustavni sud zapaža da dužina trajanja postupka u vremenu dužem od 24 godine, koji još nije okončan, a priori ukazuje da se radi o „nerazumnoj“ dužini postupka, bez obzira na složenost predmeta i broj optuženih (što na neki način pokušava da se opravda odgovorima redovnih sudova ukazujući „na broj optuženih“). Pri tome, Ustavni sud zapaža (prema informacijama koje su Ustavnom sudu poznate) da je za vrijeme od 24 godine donijeta jedna oslobađajuća presuda (i to 23. oktobra 2013. godine) i da je ona ukinuta odlukom drugostepenog suda (2. septembra 2014. godine). Takođe, u roku dužem od 24 godine koliko postupak traje čini se da je najveći problem redovnih sudova, kao i odbrane optuženih nadležnost suda koji treba da vodi postupak. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je posljednja takva odluka, nakon što se postupak već vodio skoro 24 godine, donijeta od Vrhovnog suda, te je određen kao nadležan Osnovni sud u Banjoj Luci (pred kojim je prema informacijama u spisu predmet pokrenut).

37. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine propisuje „pravo na pravično saslušanje u […] krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom“, što je detaljno razrađeno u članu 6. Evropske konvencije koji u stavu 1. garantuje „prilikom utvrđivanja […] osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku […]“, dakle radi se prvenstveno o pravima koje ima osumnjičeno/ optuženo lice. Međutim, u krivičnim postupcima osim interesa osuđenog/optuženog da se postupak okonča u razumnom roku, a koji mu je garantovan navedenim članovima, ovaj interes bi trebala da ima i država, njene institucije – tužilaštvo koje pokreće postupak, kao i sudovi koji vode postupak i odlučuju. Takođe, u krivičnom postupku interes za okončanje postupka u razumnom roku ima i oštećeni.

38. Stoga, Ustavni sud nalazi da bi redovni sudovi morali imati jako ubjedljive i ozbiljne razloge da opravdaju dužinu postupka u trajanju dužem od 24 godine, koji u konkretnom slučaju (iako je pokušano) nisu ponuđeni. Osnovni sud je naveo da je konstantno preduzimao radnje u predmetu, bez odlaganja, te da su dužini trajanja postupka doprinijele „objektivne okolnosti“, kao i radnje stranaka i branilaca, odnosno njihova povremena nedostupnost. Međutim, Ustavni sud ne može smatrati navedene okolnosti prihvatljivim razlozima da bi se opravdalo ovakvo postupanje Osnovnog suda u periodu koliko je predmet bio pred ovim sudom.

39. Pri tom, Ustavni sud u konkretnom predmetu želi da ukaže da je u trenutku podnošenja apelacije apelant konkretno ukazivao na postupanje tada nadležnog Osnovnog suda, ukazujući na odluke koje je donio i na donijeto rješenje kojim je postupak prekinut na neodređeno vrijeme (17. novembra 2016. godine). Ustavni sud ukazuje da iz apelacije, kao i dostavljenih odgovora redovnih sudova proizlazi da je predmet dostavljen Osnovnom sudu 8. decembra 2009. godine (dakle 13 godina nakon podignute optužnice), a za period prije toga Ustavnom sudu je poznat podatak (što proizlazi iz rješenja Osnovnog suda od 17. novembra 2016. godine) da je postupak pokrenut „kod Osnovnog suda u Banjoj Luci“. Dakle, iako se od ukupne dužine trajanja postupka (25 godina) predmet pred Osnovnim sudom nalazio (u okolnostima sveukupnog trajanja konkretnog postupka sedam godina), Ustavni sud nalazi da je imajući u vidu protek vremena od podignute optužnice Osnovni sud morao postupati efikasnije. Iz odgovora koje je dostavio Osnovni sud proizlazi da je tom sudu trebalo skoro godinu i po dana da zakaže glavni pretres. Takođe, prema mišljenju Ustavnog suda, pretres je neopravdano odložen na neodređeno vrijeme jer se apelant nalazio „u pritvoru u sudu BiH te njegovo privođenje nije bilo izvjesno“. Osnovnom sudu je trebalo tri godine i četiri mjeseca da se proglasi stvarno nenadležnim, te zatim još četiri godine da donese rješenje kojim je pretres odgodio na neodređeno vrijeme, u kojem je naveo da je zauzeo stav kada je optužnica stupila na pravnu snagu (ranije važeći ZKP) i upućujući na drugi sastav vijeća koji uključuje sudije porotnike, kojih nema u sjedištu Osnovnog suda. Osim svega navedenog, Osnovnom sudu je trebalo godinu dana da apelanta obavijesti o odluci višeg suda kojim je drugi sud (Osnovni sud u Derventi) određen kao stvarno nadležan.

40. Iako Ustavni sud prihvata navode Osnovnog suda u vezi s apelantovom povremenom nedostupnošću (ali ne za vrijeme dok je bio u bilo kojem pritvoru u Bosni i Hercegovini), ipak Ustavni sud ne nalazi da je u okolnostima konkretnog slučaja to uticalo na dužinu trajanja postupka. Takođe, iako dužina trajanja postupka pred Osnovnim sudom nije bila „presudna“ za dužinu trajanja postupka od 25 godina, imajući u vidu navode apelacije, Ustavni sud može da konstatuje da je (i) Osnovni sud svojim postupanjem doprinio dužini trajanja cjelokupnog postupka koja nije u skladu s garancijama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

41. Ustavni sud želi da ukaže da je apelant, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, bio dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije, što apelant očito nije učinio. Međutim, tražene informacije za potrebe donošenja ove odluke nije dostavio ni Osnovni sud u Banjoj Luci, te je Ustavni sud, prema informacijama koje je imao u spisu, zaključio da je postupak u toku. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra potrebnim naložiti Osnovnom sudu u Banjoj Luci da preduzme sve potrebne mjere kako bi se hitno donijela odluka u predmetu koji se vodi u krivičnom postupku protiv apelanta, u skladu sa ovom odlukom.

42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

43. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

44. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 2.000,00 KM.

45. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada krivični postupak protiv apelanta traje duže od 24 godine, a ukupnoj dužini trajanja postupka doprinio je i Osnovni sud pred kojim se u momentu podnošenja apelacije predmet nalazio, i to više od sedam godina.

47. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3436/18 (R. D.) | Sudska praksa | Aktio