Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-7236/18 (SPARKASSE BANK d.d. BiH)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekid postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7236/18
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 7236/18, rješavajući apelaciju Sparkasse Bank d.d. BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Sparkasse Bank d.d. BiH zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je prekinut Rješenjem Općinskog suda u Visokom broj 41 0 I 028180 13 I 2 od 15. januara 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1Sparkasse Bank d.d. BiH (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Safet Vejo, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je poslije podnošenja apelacije prekinut Rješenjem Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 I 028180 13 I 2 od 15. januara 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. januara 2018. i 23. marta 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3Općinski sud je 17. januara 2019. i 3. aprila 2020. godine dostavio odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5Apelantica je 28. septembra 2011. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (O. B.) na osnovu izvršne isprave – Rješenja Općinskog suda u Olovu broj IP-62/03 od 22. jula 2003. godine predlažući da se izvršenje provede zabilježbom, procjenom i prodajom založene nekretnine izvršenika, vrijednost spora 159.181,57 KM.
6Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 I 028180 11 I od 14. novembra 2011. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje koje je Općinski sud dostavio strankama i ZK uredu tog suda radi zabilježbe izvršenja na založenim nekretninama izvršenika koje su osigurane upisanom hipotekom na osnovu rješenja tog suda o zasnivanju založnog prava.
7Općinski sud je 22. novembra 2011. godine pozvao apelanticu i izvršenika na ročište radi određivanja načina utvrđivanja vrijednosti nekretnina predloženih za prodaju.
8Na navedeno rješenje o izvršenju izvršenik je 24. novembra 2011. godine uložio prigovor, koji je Općinski sud rješenjem od 30. januara 2012. godine odbio i rješenje o izvršenju ostavio na snazi, na koje je 10. februara 2012. godine izvršenik izjavio žalbu.
9Odjeljenje za zamljišnoknjižne poslove Općinskog suda je 3. decembra 2012. godine donijelo rješenje kojim je dozvolilo zabilježbu predmetnog rješenja o izvršenja.
10Odlučujući o žalbi izvršenika, Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je Rješenje broj 41 0 I 028180 12 Gži od 8. januara 2013. godine kojim je navedenu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
11Općinski sud je 17. januara 2013. godine primio prigovor trećeg lica, supruge izvršenika, u kojem je navedeno da je nekretnina koja je predložena za prodaju suvlasništvo izvršenika i da nije dopušteno izvršenje na polovini nekretnina.
12Općinski sud je zaključkom od 4. februara 2013. godine treće lice uputio na parnicu. 13Općinski sud je obavijestio apelanticu o smrti izvršenika, te je po apelanticinom prijedlogu postupak izvršenja odložio radi utvrđivanja da li je proveden ostavinski postupak i označavanja nasljednika izvršenika.
14Po tužbi trećeg lica u parničnom predmetu broj 41 0 P 033637 12 P od 12. juna 2013. godine parnični sud je donio presudu kojom je utvrđeno da je nedopušteno izvršenje na ½ nekretnina izvršenika. U žalbenom postupku Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 P 033637 13 Gž od 3. marta 2014. godine žalbe trećeg lica i apelantice su uvažene, prvostepena presuda je ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
15Postupajući po apelanticinim dopisima Općinski sud je zakazao ročište radi određivanja načina utvrđivanja vrijednosti nekretnina predloženih za prodaju 30. maja 2017. godine, na koje apelantica nije pristupila iako je bila uredno obaviještena.
16U ponovljenom postupku parnični sud je donio Rješenje broj 41 0 P 033637 17 P 2 od 22. maja 2018. godine kojim je prekinuo postupak u predmetnoj pravnoj stvari te je određeno da će se on nastaviti kada se pravomoćno okonča ostavinski postupak koji se vodi kod tog suda – Odjeljenje u Olovu.
17Apelantica je 7. augusta 2018. godine obavijestila Općinski sud da je okončan ostavinski postupak na pokretnim stvarima, dok nije u odnosu na nekretnine.
18Iz dostavljene dokumentacije Općinskog suda proizlazi da je taj sud donio Rješenje broj 41 0 I 028180 13 I 2 od 15. januara 2019. godine kojim je odredio prekid postupka izvršenja do okončanja ostavinskog postupka na nekretninama izvršenika i do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod tog suda broj 41 0 P 033637 17 P 2. Određeno je da će se postupak nastaviti na apelanticin prijedlog, kada označi izvršenika iz reda lica proglašenih zakonskih nasljednika na predmetnoj nekretnini iza umrlog izvršenika i na odgovarajućem dijelu nekretnine izvršenika. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 19Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je postupajući sudija 15. aprila 2013. godine iskazao predmetni izvršni postupak kao završen u CMS-u i da od toga dana nije preduzeo procesne radnje, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju 20U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se poziva u apelaciji jer je od momenta podnošenja prijedloga za izvršenje kontinuirano preduzimao izvršne radnje, te da je u izvršnom postupku tražiteljica izvršenja, odnosno apelantica ta koja rukovodi izvršnim postupkom, da sud postupa i preduzima izvršne radnje po njenom prijedlogu. Općinski sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o izvršenju na založenim nekretninama izvršenika koji je u međuvremenu umro i koji nema zakonskog punomoćnika, te kako nije okončan ostavinski postupak na nekretninama izvršenika, kao ni parnični postupak po prigovoru trećeg lica –supruge izvršenika, to ovaj sud na osnovu rješenja o nasljeđivanju na pokretnim stvarima nije u mogućnosti označiti nasljednike na mjesto izvršenika sve do okončanja ostavinskog postupka na nekretninama iz čijeg reda lica će sud na apelanticin prijedlog označiti lica koja stupaju na mjesto izvršenika i nakon okončanja parničnog postupka tačno znati koji suvlasnički dio predmetne nekretnine pripada izvršeniku, tj. zakonskim nasljednicima i koji dio će biti predmet prodaje. Općinski sud je naveo da da je i pristupio prodaji 14 nekretnina izvršenika, ne može da pretpostavlja bez odluke parničnog suda koji će to dio predmetne nekretnine pripasti supruzi izvršenika. Općinski sud je istakao da je na predmetnim nekretninama upisana apelantica na prvom mjestu za namirenje na osnovu ugovora o hipoteci, te da ni u kojem slučaju, a imajući u vidi splet događaja tokom trajanja postupka, nije uskraćena u ostvarivanju svojih prava, te predlaže da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi 21U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost 22U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
25Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum 26Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
1. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
2. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela 27Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
28U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir 29Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 28. septembra 2011. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja rješenja o prekidu postupka od 15. januara 2019. godine. Dakle, period od oko sedam godina i četiri mjeseca. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 30Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.
31Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka apelantica tražila odgodu izvršenja, te na jedno od ročišta nije pristupila, što je nesumnjivo utjecalo na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od značaja za apelanticu koja nastoji podmiriti svoje potraživanje u većem novčanom iznosu. 32Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je po apelanticinom prijedlogu za izvršenje od 28. septembra 2011. godine Općinski sud u relativno razumnom roku, odnosno 14. novembra 2011. godine odredio predloženo izvršenje i da je u prikladnim rokovima provodio procesne radnje u nastojanju da provede predmetno rješenje o izvršenju. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzeo više procesnih radnji u nastojanju da provede predmetno rješenje o izvršenju. Tako je Općinski sud ZK uredu tog suda dostavio predmetno rješenje o izvršenju radi zabilježbe izvršenja na nekretninama izvršenika, odlučio o prigovoru izvršenika i trećeg lica, te po apelanticinom prijedlogu odgodio izvršenje radi utvrđivanja da li je u konkretnom slučaju proveden ostavinski postupak i radi označavanja nasljednika izvršenika, te u konačnici po apelanticinom obavještenju donio rješenje kojim je odredio prekid postupka izvršenja do okončanja ostavinskog postupka na nekretninama izvršenika zbog smrti izvršenika i do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod tog suda kao predmet broj 41 0 P 033637 17 P 2. Ustavni sud, također, primjećuje da se spis Općinskog suda nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o žalbi izvršenika, koji je svoju odluku donio u primjerenom roku, što je procesno pravo izvršenika, ali je također objektivno utjecalo na dužinu trajanja predmetnog postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da su sudovi u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosili odluke s ciljem okončanja predmetnog postupka. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao nešto duže od uobičajenog, ali su postojale i objektivne okolnosti koje su u odlučujućoj mjeri doprinijele dužini trajanja postupka. S druge strane, Općinski i Kantonalni sud su bez nepotrebnog odugovlačenja provodili raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja postupka, što je u konačnici rezultiralo donošenjem rješenja o prekidu postupka. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Pri tome, Ustavni sud napominje da se izvršni postupak vodi na inicijativu tražioca izvršenja, a da, prema stanju spisa, nakon donošenja rješenja o prekidu postupka apelantica nije podnosila novi prijedlog za nastavak izvršnog postupka. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
33Na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. VIII.Zaključak 34Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu njegovu složenost, postojanje objektivnih okolnosti koje su doprinijele njegovoj dužini, zatim apelanticin doprinos, kao i činjenicu da su redovni sudovi provodili veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka bez nepotrebnog odugovlačenja.
35Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević