Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4818/18 (H. Đ.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4818/18
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 4818/18, rješavajući apelaciju Hajrudina Đoze, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Hajrudin Đozo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 198660 18 Rev od 11. decembra 2018.
godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Hajrudinu Đozi isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hajrudin Đozo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 27. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 198660 18 Rev od 11. decembra 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 8. marta i 9. decembra 2019. godine od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatražen je odgovor na apelaciju, dok je 14. aprila 2020. godine odgovor na apelaciju zatražen od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Vrhovnog suda.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 8. marta i 18. decembra 2019. godine, Vrhovni sud 24. aprila 2020. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. maja 2020. godine.
Uvodne napomene
4. Apelant je Ustavnom sudu ranije podnosio apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198660 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine, koja je zavedena pod brojem AP 5501/17. Odlučujući o podnesenoj apelaciji Ustavni sud je na sjednici Velikog vijeća u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, održanoj 17. januara 2018. godine, apelantovu apelaciju podnesenu protiv navedene presude Kantonalnog suda odbacio kao nedopuštenu, jer je očigledno (prima facie) neosnovana (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 5492/17 od 18. oktobra 2017. godine, u okviru koje je razmatrana apelantova apelacija broj AP 5501/17, dostupna na www.ustavnisud.ba).
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je Općinskom sudu 31. maja 2011. godine podnio tužbu protiv tuženog KJKP „Gradski saobraćaj“ Sarajevo radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud je nakon provedenog postupka u kojem je provedeno i vještačenje sudskog vještaka finansijske struke, koji je nalaz i mišljenje izradio u dvije varijante, jednu po prijedlogu apelanta i drugu po prijedlogu tuženog, donio Presudu broj 65 0 Rs 198660 11 Rs od 7. decembra 2012. godine protiv koje je tuženi podnio žalbu.
7. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 198660 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine protiv koje su parnične stranke izjavile reviziju.
8. Odlučujući u revizionom postupku Vrhovni sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 198660 18 Rev od 11. decembra 2018. godine kojom je odbio revizije parničnih stranaka izjavljene protiv navedene presude Kantonalnog suda.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, naročito od Kantonalnog suda kojem je trebao period od pet godina da bi donio drugostepenu odluku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije. Apelant, zbog neblagovremenog postupanja redovnih sudova u parničnom postupku, naročito Kantonalnog suda kojem je bio potreban period od pet godina da donese drugostepenu odluku, traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.100,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog parničnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. Općinski sud je naročito ukazao da je i sam apelantov punomoćnik svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja postupka, jer je tokom prvostepenog postupka postupao suprotno odredbama ZPP na način da dokaze nije dostavljao uz tužbu, nego na ročištu, dokaze o uplaćenim troškovima vještačenja neposredno pred raspravu ili na glavnoj raspravi, što su sve razlozi zbog kojih se mora dozvoliti odgoda ročišta. Pri tome sud je zatrpan istovrsnim predmetima za zaštitu prava iz radnog odnosa, a apelantov punomoćnik je podnio više tužbi protiv istog tuženog, pa se moraju priklapati spisi radi rješavaja prigovora litispendencije, što je sve doprinijelo dužini trajanja postupka.
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je ukazao da tokom postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, zbog čega je predložio da se apelacija odbije.
13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da je odluka Vrhovnog suda donesena u skladu sa domaćim propisima i materijalnim zakonima, kao i sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Vrhovni sud smatra da tokom postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, u vrijeme podnošenja bila dopustiva.
19. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Period koji treba uzeti u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 31. maja 2011. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Vrhovnog suda od 11. decembra 2018. godine kojom je predmetni parnični postupak okončan. Dakle, razmatraće period koji je trajao duže od sedam i po godina.
Relevantni principi
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Analiza dužine trajanja parničnog postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kojem je apelant pokušavao da ostvari prava iz radnog odnosa, a koji je po zakonu hitne prirode, te budući da je pred prvostepenim sudom provedeno vještačenje, može se zaključiti da je predmet nešto složenije prirode.
28. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije značajnije utjecao na dužinu trajanja postupka koji je za njega od većeg značaja, jer je pokušavao da ostvari svoja prava iz radnog odnosa.
29. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom parničnom postupku prvostepenu presudu donio u roku od otprilike jedne i po godine (apelant je tužbu podnio 31. maja 2011. godine, a Općinski sud je presudu donio 7. decembra 2012. godine), što je u konkretnom slučaju u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
30. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža njegovu dužu pasivnost u postupku. Naime, drugostepena presuda je donesena 18. oktobra 2017. godine, tj. četiri godine i deset mjeseci nakon što je Općinski sud donio prvostepenu presudu. U konkretnom slučaju Kantonalni sud nije u odgovoru na apelaciju ponudio opravdanje za svoju pasivnost i neblagovremeno donošenje odluke po podnesenoj žalbi u postupku koji je po zakonu hitne prirode.
31. Analizirajući ponašanje Vrhovnog suda, Ustavni sud zapaža da revizioni sud u predmetnom parničnom postupku nije imao perioda duže pasivnosti, jer je revizionu odluku donio 11. decembra 2018. godine, tj. približno jednu godinu i dva mjeseca nakon što je Kantonalni sud donio drugostepenu odluku.
32. Posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svojom neopravdanom pasivnošću u odlučujućoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, suprotno svojoj obavezi da u predmetima postupa u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego da je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definisati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u postupku u kojem apelant potražuje svoja prava iz radnog odnosa, a koji je po zakonu hitne prirode, odlučivao u periodu od četiri godine i deset mjeseci, što je nedopustivo dug period u bilo kojem žalbenom postupku. U konkretnom slučaju pogotovo predstavlja nerazumno dug period pasivnosti, jer je postupak po zakonu hitan i od većeg značaja za apelanta. Stoga se potpuna pasivnost u tako dugom periodu mora okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kojem je postupak po žalbi trajao nerazumno dugo ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da u konkretnom slučaju postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu Hajrudinu Đozi treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
38. Takođe, apelant navodi da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na imovinu, pravo na djelotvoran pravni lijek, te zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je postupak na tri sudske instance trajao duže od sedam i po godina, od čega je postupak po žalbi trajao četiri godine i deset mjeseci, što u konkretnom slučaju u postupku koji je po zakonu hitne prirode ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
40. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević