Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-830/20 (D.K., Ž.K. i I.K.)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-830/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-830/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli D. K. i dr., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli D. K., Ž.K. i I.K. protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 51 0 P 075239 16 Rev od 3. prosinca 2019. godine, Presude Kantonalnoga suda u Novome Travniku broj 51 0 P 075239 16 Gž od 20. svibnja 2016. godine i Presude Općinskoga suda u Travniku broj 51 0 P 075239 13 P od 21. rujna 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. D. K., Ž.K. i I.K. (u daljnjem tekstu: apelanti ili prvoapelantica, drugoapelant i trećeapelant) iz Busovače, koje zastupa Niko Batinić odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 3. ožujka 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 075239 16 Rev od 3. prosinca 2019. godine, Presude Kantonalnoga suda u Novome Travniku broj 51 0 P 075239 16 Gž od 20. svibnja 2016. godine i Presude Općinskoga suda u Travniku broj 51 0 P 075239 13 P od 21. rujna 2015. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnoga suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im tuženik (Hrvatska bolnica „Dr. fra Mato Nikolić“) na ime naknade nematerijalne štete isplati određeni iznos, i to: prvoapelantici i drugoapelantu određeni iznos zbog pretrpljenih duševnih bolova na ime teškoga invaliditeta djeteta, a trećeapelantu određeni iznos na ime pretrpljenih i budućih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti, određeni iznos na ime pretrpljenih i budućih bolova, određeni iznos na ime pretrpljenog i budućeg straha, određeni iznos na ime pretrpljenih bolova zbog naruženosti, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da trećeapelantu na ime materijalne štete na ime troškova za izdržavanje i tuđu pomoć isplaćuje mjesečni iznos od 840,00 KM počevši od 17. svibnja 2012. godine pa nadalje dok se ne izmijene okolnosti.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da ne stoje prigovori apelanata da sudovi nisu pravilno utvrdili sve činjenice, niti ocijenili izvedene dokaze, a osobito nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke. Vrhovni je sud istakao da prigovori koji se tiču navoda da nalaz vještaka nije stručan, da je nepotpun, da je trebalo odrediti novo vještačenje, se odnose na povrede postupka pred prvostupanjskim sudom. Vrhovni je sud istakao da je ove prigovore drugostupanjski sud cijenio i dao potpune i pravilne razloge zbog kojih je odbio ove prigovore kao neutemeljene, koje razloge je u cijelosti prihvatio i ovaj sud bez potrebe za ponavljanjem (drugostupanjski je sud, između ostaloga, istakao da su neutemeljeni navodi priziva da nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke nije sačinjen i dat sukladno pravilima struke; da su nalaz i mišljene ovoga vještaka ali i drugih vještaka dati sukladno pravilima struke, da sadrže sve elemente, medicinsku dokumentaciju koju su imali na uvid, osobni pregled trećeapelanta i mišljenje, te da iz svega proistječe zaključak da je za frakture koje su po porođaju utvrđene kod trećeapelanta odgovorna bolest, a ne propusti u postupanju osoblja tuženika). Vrhovni je sud istakao da je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da trećeapelant ima deformitete vrata sa lijeve strane i urođene mane oba stopala, te da je do prijeloma natkoljenične kosti i ključne kosti tijekom poroda došlo isključivo zbog bolesti koja je karakteristična povećanom lomljivosti kostiju. Vrhovni je sud istakao da je također utvrđeno da se kod trećeapelanta radi o bolesti sa genetskom podlogom, koja je često udružena sa drugim urođenim manama, tako da kod težih oblika bolesti dolazi do prijeloma kostiju odmah za vrijeme poroda. Vrhovni je sud istakao da su vještaci izričito i suglasno naveli da je razlog lomljena kostiju trećeapelanta bolest, te da nije bilo propusta i nestručnog ponašanja medicinskoga osoblja tuženika prilikom porođaja. Vrhovni je sud istakao da su na ovakvo utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 126. u svezi s čl. 123. Zakona o parničnom postupku i odredbe čl. 154. i čl. 170. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima, kada su odbili apelante sa tužbenim zahtjevom, jer i po ocjeni ovoga suda apelanti tijekom postupka nisu dokazali da je za štetu koju su pretrpjeli odgovoran tuženik. Vrhovni je sud istakao da apelanti nisu dokazali da je tijekom poroda prvotuženice osoblje tuženika postupalo nestručno i neprofesionalno, niti su dokazali da su prijelomi trećeapelanta nastali propustima tuženika, nego naprotiv jasno proistječe da je uzrok prijeloma na kostima bolest koja ima genetski karakter.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti, u biti, smatraju da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo kada su prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke odbili tužbeni zahtjev apelanata.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud dao detaljno i jasno obrazloženje za svoje odlučivanje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi, odlučujući o identičnim navodima apelanata (kojima su ukazivali na to da je vještak medicinske struke sačinio nalaz i mišljenje nasuprot pravilima struke), dali detaljne i jasne razloge u pogledu neutemeljenosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-830/20 (D.K., Ž.K. i I.K.) | Sudska praksa | Aktio