Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4789/19 (V. L.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4789/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP-4789/19, rješavajući apelaciju koju je podnio Vladimir Lukić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vladimir Lukić protiv Protesta mjenice Osnovnoga suda u Modriči broj 86 0 V 047432 18 V od 15. listopada 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladimir Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, kojega zastupa Zajednička advokatska kancelarija Nada Milić i Miloš Đurić iz Gradačca, podnio je 11. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Protesta mjenice Osnovnoga suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 V 047432 18 V od 15. listopada 2018. godine. Apelant je 6. travnja 2020. godine dopunio apelaciju na traženje Ustavnoga suda.

2. Osnovni je sud donio protest mjenice od 15. listopada 2018. godine i izdavanjem protesta mjenice u iznosu od 14.107,35 KM utvrdio da je UniCredit a.d. Banjaluka zakoniti imatelj mjenice broj RS 421451249, koju je apelant kao trasant izdao imatelju mjenice.

3. Rješenjem Osnovnoga suda broj 86 0 I 049997 19 I od 2. prosinca 2019. godine, na temelju prijedloga tražitelja ovrhe (UniCredit a.d. Banjaluka), određena je ovrha protiv apelanta kao ovršenika radi naplate novčanog potraživanja u određenome iznosu. Prijedlog za ovrhu je podnesen na temelju vjerodostojne isprave – mjenice sa protestom od 15. listopada 2018. godine. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji navodi da „Osnovni sud nije apelantu dostavio prijedlog za protest mjenice na odgovor i ovako grubim postupanjem je apelant spriječen da pred ovim sudom raspravlja po prijedlogu koji je podnesen protiv njega“ te navodeći da „suprotno imperativnoj odredbi Zakona o vanparničnome postupku Osnovni sud nije sačinio rješenje kao odluku kojom se vanparnični postupak okončava“. Relevantni propisi

5. U Zakonu o menici Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/01) relevantne odredbe glase:

Član 72.

Protest se podiže kod suda koji je mesno nadležan za lice protiv koga se podiže protest.

6. U Zakonu o vanparničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 36/09 i 91/16) relevantne odredbe glase:

Član 1.

(1)Ovim zakonom utvrđuju se pravila vanparničnog postupka po kojima sudovi ili drugi organi postupaju i odlučuju o osobnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku.

(2)Odredbe ovog zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvarima iz nadležnosti sudova za koje zakonom nije izričito određeno da se rješavaju u vanparničnom postupku, a ne odnose se na zaštitu povrijeđenog ili ugroženog prava, niti se zbog karaktera pravne stvari ili svojstva stranaka u postupku mogu primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku.

Član 2.

(1)Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

(2)U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 3.

(1) Vanparnični postupak pokreće se pred osnovnim sudom (u daljem tekstu: sud) prijedlogom fizičkog ili pravnog lica, kao i prijedlogom organa određenog ovim ili drugim zakonom.

(2)Izuzetno, sud pokreće vanparnični postupak po službenoj dužnosti u slučajevima i pod uvjetima određenim ovim ili drugim zakonom.

(3)Ako postupak nije pokrenuo organ koji je zakonom ovlašten da ga pokrene, sud će bez odgađanja obavijestiti taj organ da je postupak pokrenut na prijedlog ovlaštenog lica i odrediti mu rok za prijavljivanje učešća u postupku, te do isteka tog roka zastati sa postupkom, ako je to potrebno radi zaštite stranaka u postupku ili radi zaštite javnog interesa.

Član 17.

Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja, ako zakonom nije drukčije određeno.

7. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - O.U.S. RS, 43/17 - O.U.S. BiH, 90/17 - O.U.S. BiH, 58/18 - Rješenje US BiH i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Vjerodostojna isprava Član 29.

(1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga, za cijenu komunalnih usluga, isporuke vode, toplotne energije, telekomunikacionih usluga, RTV takse, odvoz smeća i odluke i knjigovodstveni izvodi Advokatske komore Republike Srpske o visini duga po osnovu članarine.

(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Postupak povodom prigovora protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave Član 50.

(1) Izvršenik će u prigovoru protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rješenje. Prigovor mora biti obrazložen.

(2) Ako u prigovoru nije određeno u kom dijelu se pobija, obim pobijanja će se cijeniti na osnovu obrazloženja.

(3) Neobrazložen prigovor sud će odbaciti.

(4) Ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatraće se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka.

(5) Kada je podnesen prigovor iz stava 4. ovog člana, sud će odgoditi izvršenje i nastaviće ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije sa tužbom.

(6) Prijedlog za nastavak postupka podnosi se u roku od 30 dana od dana izvršnosti odluke parničnog suda shodno odredbi člana 25. st. 1, 2, 4. i 5. ovog zakona. Ako tražilac izvršenja u ovom roku ne stavi prijedlog za nastavak izvršenja, sud će obustaviti izvršni postupak.

(7) Ako prvostepeni parnični sud odbije tužbeni zahtjev i ukine rješenje o izvršenju u pobijanom dijelu, naložiće i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i ukinuće provedene radnje u izvršnom postupku.

(8) Ako se rješenje o izvršenju pobija samo u dijelu kojim je određeno izvršenje, dalji postupak nastaviće se kao postupak po prigovoru protiv rješenja o izvršenju donesenog na osnovu izvršne isprave.

(9) Ako se prigovor iz stava 7. ovog člana prihvati, dio rješenja o izvršenju kojim je izvršeniku naloženo da namiri potraživanje ima svojstvo izvršne isprave na osnovu koje se može ponovo tražiti izvršenje.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvoga pravnoga lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

10. Imajući u vidu relevantne zakonske odredbe (vidi toč. 5. i 6. Odluke) Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud na temelju Zakona o menici, kao lex specialis zakona kojime se regulira mjenični postupak kao vanparnični postupak, sukladno odredbama Zakona o vanparničnome postupku, protestirao mjenicu, nakon čega je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tj. mjenice sa protestom.

11. U konkretnomu slučaju, apelant je sukladno članku 12. st. 3. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - O.U.S. RS, 43/17 - O.U.S. BiH, 90/17 - O.U.S. BiH, 58/18 - Rješenje US BiH i 66/18) mogao na rješenje o ovrsi mogao podnijeti prigovor u roku od osam dana. Nadalje, sukladno članku 50. st. 4. istoga zakona u postupku povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ukoliko se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za ovrhu bi se smatrao tužbom i u tomu slučaju sud bi postupao po odredbama parničnoga postupka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4789/19 (V. L.) | Sudska praksa | Aktio