Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1637/20 (M. P.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Dokazni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1637/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1637/20, rješavajući apelaciju Milenka Popovića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milenko Popović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 16 0 K 000469 19 Kž od 25. veljače 2020. godine i Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 K 000469 18 K2 od 15. ožujka 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa Vladimir Raosavljević odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 4. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 16 0 K 000469 19 Kž od 25. veljače 2020. godine i Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 K 000469 18 K2 od 15. ožujka 2019. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke po apelaciji.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, apelant je oglašen krivim (što je suprotno odredbi čl. 174. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na putevima upravljao vozilom u stanju teškog pijanstva, sa 2,27 promila alkohola u krvi, te prilikom vožnje nije držao rastojanje od drugih vozila u prometu suprotno članku 27. Zakona o sigurnosti prometa na putevima, a zbog čega nije mogao forsiranim kočenjem zaustaviti svoje vozilo u trenutku kada je uočio skup vozila-traktor i poluprikolicu, kojim je upravljao S.Đ., a koji se kretao u istom kolničkom trakom kao i on, iako je imao tehničke mogućnosti da blagovremeno uoči skup vozila-traktor s poluprikolicom, uslijed čega je prednjim čeonim dijelom svog vozila ostvario kontakt sa zadnjim lijevim dijelom poluprikolice, te je tom prilikom oštećeni E.D., koji je sve vrijeme bio iza vozača S.Đ. u kabini traktora, na drvenoj dasci i pritom sjedio, ispao iz kabine i pao između traktora i poluprikolice na kolnik, nakon čega je uslijed pritiska intenzivne tupe mehaničke sile došlo do gnječenja tijela oštećenog i nastupanja smrti) zbog kaznenog djela Ugrožavanje javnog prometa iz članka 410. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Srpske (u daljem tekstu: KZ RS), te primjenom članka 39. stavak 1. točka 4. KZ RS, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec. Na osnovu člana 61. KZ RS, apelantu je izrečena mjera osiguranja zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedne) godine. Na osnovu članka 99. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske (u daljem tekstu: ZKP RS), apelant je obavezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka..
3. U obrazloženju osporene odluke prvostupanjski sud je naveo da je u svojoj izjavi vještak prometne struke A.J. izjavio da skup vozila traktora i poluprikolice nije imao ispravnu svjetlosnu signalizaciju ali je imao dvije fluorescentne metalne ploče, te je izjavio da pošto je bila noć i bez obzira što su bale sijena zaklanjale rotacijsko svjetlo (na traktoru) na fotodokumentaciji se vidi da sa desne strane postoji drveće i zaštitna ograda, a sa lijeve strane drveće, tako da odbljesak tog rotacijskog svjetla se mogao uočiti, jer se reflektirao na drveće kao i katadiopteri na zadnjoj strani poluprikolice, što znači da je takav skup vozila obilježen na takav način, uočljiv, na udaljenosti od oko 50 metara, odnosno preko 100 metara kad je vozilo pod dugim svjetlima. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo je da je vještak prometne struke N.V. izjavio da su svjetlosne efekte žutog rotacijskog pri dometu srednjih svjetala apelant mogao uočiti na najmanje 80 metara.
4. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je u obrazloženju pobijane presude detaljno iznesen sadržaj svih dokaza provedenih na glavnom pretresu, prvenstveno nalaza i mišljenja prometnih vještaka optužbe A.J. i vještaka odbrane N.V., a zatim su argumentirano i kritički analizirani ovi nalazi pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, te u povezanosti sa drugim provedenim dokazima, na način kako to propisuje odredba člana 295. stavak 2. ZKP RS. U pogledu sadržaja nalaza i mišljenja vještaka prometne struke A.J. i N.V., Vrhovni sud je naveo da je prvostupanjski utvrdio da su nalazi suglasni u većem dijelu prometno tehničkih okolnosti konkretne nesreće (brzine kretanja apelantovog vozila, mjesta kontakta), dok nisu suglasni u zaključku o propustima sudionika nesreće. Naime, prema nalazu vještaka A.J., na strani apelanta, postoje propusti jer vozilo nije držao na takvom rastojanju da, s obzirom na brzinu kretanja vozila i druge okolnosti u saobraćaju, ne izazove opasnost i ne ometa druge učesnike u saobraćaju, dok vještak N.V. nalazi propuste apelanta, ali i propuste vozača traktora, jer je sudjelovao u javnom prometu, noću, sa neregistriranom i tehnički neispravnom poluprikolicom, te prijevozom suputnika na neosiguranom i nestabilnom mjestu. Međutim, Vrhovni sud je naveo da su dani detaljni i argumentirani razlozi za prihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka A.J., pri čemu se pošlo od odlučne činjenice da su oba vještaka, suglasni u tvrdnji da je apelant imao mogućnosti da blagovremeno uoči skup vozila-traktor s poluprikolicom, na kome je bilo uključeno žuto rotacijsko svjetlo, na udaljenosti od najmanje 50 do 80 metara pri vožnji pod srednjim svjetlima, pri čemu su na pozadini poluprikolice bile postavljene dvije fluoroscentne reflektirajuće table i poluprikolica nije bila u potpunosti neosvijetljena, te da se odbljesak žutog rotacijskog svjetla na kabini traktora mogao uočiti. Imajući to u vidu, Vrhovni sud je istakao da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da se nije moglo raditi o nepredvidljivoj i teško uočljivoj prepreci, u kom pravcu su ključni argumenti odbrane. S obzirom na te okolnosti kao i apelantove propuste da, upravljajući vozilom u stanju teškog pijanstva drži dovoljno rastojanje Vrhovni sud je naveo da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je apelant imao tehničkih mogućnosti da blagovremeno uoči skup vozila traktor sa poluprikolicom. Također, Vrhovni sud je istakao da su u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeni propusti vozača skupa vozila, traktora sa poluprikolicom (suputnik na mjestu koje nije osigurano i da poluprikolica nije imala ispravnu signalizaciju), na osnovu čega je izveden pravilan zaključak da ti propusti nisu u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, već su samo doprinijeli nastanku nesreće, a posebno posljedice, što je cijenjeno prilikom odmjeravanja kaznene sankcije. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je prema nalazu i mišljenju vještaka V.B. (o vrijednost alkokemije), stupanj teškog pijanstva apelanta utjecao na psihofizičke sposobnosti da sigurno upravlja motornim vozilom, a koje su u tom stupnju alkoholiziranosti potpuno umanjene. Konačno, Vrhovni sud je naveo da je u prvostupanskoj presudi pravilno utvrđen utvrđen psihički odnos pelanta (eventualni umišljaj), jer je apelant kršenjem više prometnih propisa, bio svjestan da takvom nepropisnom vožnjom i u stanju alkoholom kompromitirane sposobnosti, može ugroziti javni promet i dovesti u opasnost život ljudi, pa kada, i pored toga, upravlja motornim vozilom u javnom prometu, on pristaje na nastupanje takve posljedice, dok je prema težoj posljedici postupao iz nehaja (svjesnog), jer je olako držao da do smrtne posljedice, neće doći.
Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant u suštini smatra da između alkoholiziranosti i posljedice nema uzročno-posljedične veze. Prvenstveno apelant je istakao da traktor i prikolica bili propisno označeni, kao i da je prikolica bila natovarena balama sjena tako da se rotacijsko svjetlo nije moglo vidjeti. Dalje je naveo da je vještak V.N. izjavio da je apelant reagirao kočenjem i skretanjem u lijevo, najranije kad je mogao vidjeti prikolicu, na 19,61m, a tako bi reagirao i svaki vozač koji nije u alkoholiziranom stanju. Osim toga, naveo je da su sudovi zaključili suprotno nalazima vještaka da se traktor i prikolica sa upaljenim rotacijskim svjetlom mogli vidjeti sa udaljenosti od 50-80m.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da prema članku 15. ZKP RS, sud i drugi organi nisu vezani, ni ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima, već po načelu slobodne ocjene dokaza ocjenjuju postojanje ili nepostojanje neke činjenice. Ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu. Ustavni sud smatra da je prvostupanjski sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenje zaključka da je apelant počinio kazneno djelo i da je kazneno odgovoran. Za naprijed navedeno utvrđenje sud je dao detaljno i jasno obrazloženje koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi, niti dovodi u sumnju zaključke o postojanju uzročno-posljedične veze između postupanja apelanta i kaznenog djela ugrožavanje javnog prometa. Ovakve zaključke prvostupanjskog u cijelosti je potvrdio i drugostupanjski, ocijenivši da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, te utvrdio da propusti vozača traktora i oštećenog nisu u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, već su samo doprinijeli nastanku nesreće, a posebno posljedice, što je cijenjeno prilikom odmjeravanja kaznene sankcije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dano obrazloženje redovnih sudova zadovoljavajuće sa aspekta člana 6. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević