Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1118/20 (ZiraatBank BH d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1118/20

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 1118/20, rješavajući apelaciju ZiraatBank BH d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela ZiraatBank BH d.d.

Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 423995 14 P.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka u predmetu broj 65 0 P 423995 14 P u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. ZiraatBank BH d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Edisa Peštek-Zorlak, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 P 423995 14 P.

2. Apelantica je u apelaciji predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će da „naloži Kantonalnom sudu da u predmetu broj 65 0 P 423995 14 P hitno donese drugostepenu odluku“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda je 31. marta 2020. godine zatražen odgovor na apelaciju.

4. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 7. maja 2020. godine, a Kantonalni sud 8. maja 2020. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 3. aprila 2014. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženih (A. I. i E. B.) radi isplate duga. Općinski sud je donio Presudu zbog propuštanja broj 65 0 P 423995 14 P od 20. oktobra 2014. godine kojom je obavezao tužene da apelantici solidarno isplate dug, kao i troškove postupka u iznosima detaljno navedenim u izreci navedene presude zbog propuštanja.

7. Apelantica je 20. novembra 2014. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za donošenje dopunske presude kojom bi Općinski odlučio o troškovima parničnog postupka o kojim nije odlučio u donesenoj presudi zbog propuštanja. Općinski sud je rješenjem od 24. aprila 2015. godine odbio kao neosnovan apelanticin prijedlog za donošenje dopunske presude. Apelantica je 12. maja 2015. godine podnijela žalbu protiv rješenja kojim je odbijen njen prijedlog za donošenje dopunske presude, te je predmet 19. maja 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, naročito od strane Kantonalnog suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog parničnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da u postupku nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u predmetnom postupku još uvijek nije donio odluku o podnesenoj žalbi zato što sud ima veliki broj neriješenih predmeta u parničnom referatu, a što je rezultat nedovoljnog broja sudija i kontinuiranog priliva predmeta, među kojima je veliki broj predmeta sa starijim datumima inicijalnog akta. Kantonalni sud je naveo da se predmeti pred tim sudom rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, i to prvenstveno prema datumu inicijalnog akta. Kantonalni sud je naveo da je apelanticin predmet obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta za drugi kvartal 2020. godine, te s obzirom na to da predmetni postupak nije hitne prirode, smatra da zbog dužine trajanja postupka nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

13. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda u vrijeme podnošenja bila dopustiva.

17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom [...]

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji treba uzeti u obzir

22. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 3. aprila 2014. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period koji traje duže od šest godina.

Relevantna načela

23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Analiza dužine trajanja parničnog postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kojem je apelantica pokušavala da ostvari prava iz obligacionog odnosa, a koji po zakonu nije hitne prirode, a iz materijalnih dokaza dostavljenih Ustavnom sudu ne proizlazi da se radi o složenom predmetu.

26. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka. Nadalje, apelantica je predmetni postupak pokrenula radi namirenja njenih potraživanja koja je imala prema tuženim, a koja su nastala kao posljedica njihovog obligacionog odnosa. S obzirom na to da su za apelanticu tokom ostvarivanja njenih potraživanja u predmetnom parničnom postupku nastali određeni troškovi koje pokušava da ostvari, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od značaja za apelanticu.

27. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u predmetnom postupku nije imao periode dužih pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud presudu zbog propuštanja donio šest mjeseci nakon podnošenja tužbe (apelantica je tužbu podnijela 3. aprila 2014. godine, a Općinski sud je presudu zbog propuštanja donio 20. oktobra 2014. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu od šest mjeseci odlučio o apelanticinom prijedlogu za donošenje dopunske presude (apelantica je prijedlog za donošenje dopunske presude podnijela 20. novembra 2014. godine, a Općinski sud je o podnesenom prijedlogu odlučio rješenjem od 24. aprila 2015. godine). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku postupao u razumnim rokovima, te s obzirom na to da postupak po zakonu nije hitne prirode, donošenje odluka prvostepenog suda u navedenim rokovima predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

28. Ustavni sud zapaža da je apelantica 12. maja 2015. godine podnijela žalbu protiv rješenja kojim je odbijen njen prijedlog za donošenje dopunske presude, te da je predmet 19. maja 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje u drugom stepenu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da postupak po žalbi traje pet godina, što je nerazumno dug period u bilo kojem žalbenom postupku, osim ako za to postoje opravdani razlozi, a pogotovo u konkretnom slučaju kada postupak nije složene prirode. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju ukazao da sud ima veliki broj neriješenih predmeta koji se rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te je ukazao na problem kadrovske prirode.

29. Posmatrajući žalbeni postupak, Ustavni sud zapaža da je predmet 19. maja 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje, ali da Kantonalni sud još uvijek nije donio drugostepenu odluku, suprotno svojoj obavezi da u predmetima postupa u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane Kantonalnog suda.

30. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u predmetnom postupku nije donio odluku o žalbi koja je podnijeta prije pet godina, što u konkretnom slučaju predstavlja nerazumno dug period pasivnosti. Stoga se potpuna pasivnost u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kojem postupak po žalbi traje nerazumno dugo ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da u konkretnom slučaju postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

32. Apelantica, također, navodi da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu, te pravo na djelotvoran pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer postupak od podnošenja inicijalnog akta ukupno traje duže od šest godina, od kojeg perioda se žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom vodi pet godina, što u konkretnom slučaju ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

34. S obzirom na dispozitiv odluke, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.

35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1118/20 (ZiraatBank BH d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio