Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1515/20 („Vranica“ d.d. Sarajevo – u stečaju)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1515/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1515/20 rješavajući zahtjev za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „Vranica“ d.d. Sarajevo – u stečaju za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Vranica“ d.d. Sarajevo – u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Feđad Začiragić, advokat iz Sarajava, podnio je 17. aprila 2020. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 65 0 Ip 159097 19 Pž 2 od 5. februara 2020. godine.
2. Apelant je istovremeno zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje provođenje izvršenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinskog sud) broj 65 0 Ip 159097 10 Ip od 27. decembra 2010. godine, koje je izmijenjeno rješenjima tog suda br. 65 0 Ip 159097 10 Ip od 4. septembra 2019. godine i 65 0 Ip 159097 10 Ip od 1. novembra 2019. godine do konačne odluke Ustavnog suda u ovom predmetu.
3. Punomoćnik apelanta je podneskom od 29. aprila 2020. godine dostavio traženu punomoć za zastupanje apelanta pred Ustavnim sudom.
Uvodne napomene
4. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 Ip 159097 10 Ip od 27. decembra 20. decembra 2010. godine određeno izvršenje protiv apelanta, kao izvršenika, na osnovu prijedloga tražitelja izvršenja Hypo Alpe Adria banke (u daljnjem tekstu: Hypo banka) utemeljenog na izvršnoj ispravi – notarski obrađen ugovor kojim je osigurano novčano potraživanje apelanta prema Hypo banci nastalo iz ugovora o dugoročnom kreditu osiguranom zasnivanjem hipoteke na nekretninama apelanta upisanim u zemljišnim knjigama.
5. Kako je nad imovinom apelanta otvoren stečajni postupak koji se vodi kod Općinskog suda pod brojem 65 0 St 218050 11 St, izvršni sud je rješenjem od 4. juna 2012. godine predmetni izvršni postupak prekinuo.
6. U stečajnom postupku stečajni sudija i stečajni upravnik su Hypo banci priznali pravo razlučnog povjerica.
7. U okviru stečajnog postupka BORA d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: Bora d.o.o.) je 2. decembra 2014. godine i 10. februara 2015. godine obavijestila stečajnog sudiju i stečajnog upravitelja o preuzimanju potraživanja Hypo banke, tako da je od strane stečajnih organa Bora d.o.o. prihvaćena kao novi razlučni povjerilac.
8. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 St 21850 11 St od 17. januara 2020. godine izvršena je promjena u tabeli priznatih potraživanja prema stečajnom dužniku i to na način da umjesto povjerioca Hypo banke treba da stoji Bora d.o.o. Istim rješenjem izvršena je još jedna promjena u istoj tabeli na način da umjesto povjerioca Bora d.o.o. treba da stoji Sead Babić. Osporene odluke
9. Na prijedlog tražitelja izvršenja Addiko Banke d.d. Sarajevo (raniji naziv Hypo banka) Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 159097 10 Ip od 4. septembra 2019. godine nastavio izvršni postupak, te je istim rješenjem kao tražitelj izvršenja označena Bora d.o.o. umjesto ranijeg tražitelja izvršenja Addiko banke dd Sarajevo (ranije Hypo banka).
10. Na prijedlog novooznačenog tražitelja izvršenja Bora d.o.o. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 Ip 159097 10 Ip od 1. novembra 2019. godine kojim je Sead Babić označen kao novi tražitelj izvršenja, koji tim rješenjem stupa u izvršni postupak umjesto Bora d.o.o. u stanju u kojem je zatečen radi naplate potraživanja, kako je to određeno rješenjem o izvršenju.
11. Odlučujući o žalbama apelanta podnesenim protiv rješenja iz prethodnih tački ove odluke Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 Ip 159097 19 Pž 2 od 5. februara 2020. godine kojim je žalbe odbio i prvostepena rješenja potvrdio.
12. Prema ocjeni Kantonalnog suda apelant se neosnovano poziva na pogrešnu primjenu Zakona o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: ZSP) iz razloga što u stečajnom postupku nije donesena odgovarajuća odluka prema kojoj bi Bora d.o.o. u svojstvu razlučnog povjerioca svoje pravo namirenja mogla ostvariti u izvršnom postupku. Suprotno žalbenim navodima, kako je naveo Kantonalni sud, iz stanja spisa proizlazi da Addiko Banka d.d. Sarajevo nije stečajni povjerilac, nego razlučni povjerilac (tabela razlučnih povjerilaca od 7. decembra 2012. godine) te je na osnovu člana 38. ZSP imala pravo na odvojeno namirenje, jer joj je takav status priznat u stečajnom postupku, pri čemu se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba člana 58. stav 4. ZSP.
13. Shodno odredbi člana 436. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećim licem prenijeti na njega svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prenos zabranjen zakonom, a što u konkretnom nije slučaj, jer se radi o prenosu potraživanja iz ugovora. Shodno tome neosnovani su navodi žalbe da je prenos nezakonit i protivan Zakonu o bankama i Zakonu o registraciji i upisu privrednih društva u sudski registar.
14. Bez uticaja je na odluku i navod žalbe da je Bora d.o.o. izgubila aktivnu legitimaciju prenosom potraživanja na treće lice Seada Babića, a po osnovu ugovora o ustupanju potraživanja i prenosu založnog prava, jer takav navod ne može uticati na neprovođenje izvršnog postupka jer se novi povjerilac obratio sudu sa zahtjevom za stupanje na mjesto tražitelja izvršenja Bora d.o.o.
15. Pozivanje apelanta na odredbe člana 21. u vezi sa članom 61. stav 1. ZIP-a u vezi sa činjenicom da je apelant izričito uskratio davanje saglasnosti za promjenu tražitelja izvršenja te da je za takvu promjenu potrebna saglasnost obje strane u izvršnom postupku je neosnovano jer je novi tražitelj izvršenja Bora d.o.o. dokazao da je potraživanje na njega preneseno na zakonit način u skladu sa odredbom člana 436. stav 1. ZOO-a, zbog čega ne stoje navodi žalbe da je to pravo tražitelj izvršenja trebao dokazati u parničnom postupku.
16. Budući da iz svih raspoloživih dokumenata proizlazi da je Bora d.o.o. zakonito stekla pravo na predmetnom potraživanju ona je, kao titular prava, to pravo mogla ustupiti trećem licu – Seadu Babiću.
17. Kako je odredbama ugovora na ustupioca preneseno i založno pravo, a primalac potraživanja ishodio upis založnog prava u svoju korist na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama, neosnovani su žalbeni prigovori da na novog tražitelja izvršenja Seada Babića nije valjano upisano založno pravo u zemljišnim knjigama a da je postojeći upis promjene založnog prava uslovan, jer takvi prigovori nisu relevantni za konkretan postupak izvršenja naplate novčanog potraživanja.
18. Pozivanje apelanta na Plan „reorganizacije stečajnog dužnika“ u pravcu osporavanja prava na izvršenje su prema ocjeni Kantonalnog suda prigovori koji ne utiču na pravilnost i zakonitost pobijanih odluka.
19. Kantonalni sud je nakon ispitivanja žalbenih prigovora utvrdio da prvostepeni sud prilikom donošenja osporenih rješenja nije povrijedio odredbe Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) niti odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odbivši sve iznesene prigovore kao neosnovane.
20. Apelant smatra da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda Vrhovnog suda povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant u vrlo iscrpnim navodima apelacije iznosi brojne prigovore protiv osporenog rješenja tvrdeći da je ono doneseno kao rezultat brojnih propusta Kantonalnog suda prije svega u segmentu proizvoljne primjene prava i to relevantnih odredaba ZIP-a, ZOO-a, ZSP, Zakon o bankama. Apelant, između ostalog, problematizira pravnu valjanost prenosa potraživanja sa Hypo banke na Bora d.o.o., a samim tim i prenos sa Bora d.o.o. na Seada Babića jer je prilikom spornog prenosa, prema ocjeni apelanta, došlo do kršenja prinudnih propisa, a sud u postupku po službenoj dužnosti vodi računa o pravilnoj primjeni materijalnog prava.
21. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant, između ostalog, navodi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za donošenje privremene mjere kojom bi se odgodilo provođenje izvršenja odluka Općinskog suda preciziranih u tački 2 ove odluke. Apelant se poziva na odredbu člana 13. ZIP-a, shodno kojoj su rješenja postala pravomoćna i izvršna, te se može pristupiti prodaji nekretnina apelanta. U tom pravcu navodi da je izvršni sud donio zaključak kojim je odredio da se provede nova procjena tržišne vrijednosti nekretnina tako da je sasvim izvjesno da će do provedbe izvršenja doći, što bi dovelo do trajnih i nepovratnih posljedica za apelanta jer bi na taj način apelant izgubio vlasništvo nad založenim nekretninama. Prema ocjeni apelanta provođenjem predmetnog izvršenja omogućava se razlučnom povjeriocu ne samo naplata potraživanja, što apelant ne osporava, već i enormna zarada zbog mogućnosti manipulacija u izvršnom postupku prinudne prodaje nekretnina, a opšte poznato je da je manipulacija prodajom nekretnina na tržištu nekretnina na području Kantona Sarajavo pravilo. Prema ocjeni apelanta nastavkom izvršnog postupka i prodajom založenih nekretnina apelant bi ostao bez bilo kakve mogućnosti za stečajnu reorganizaciju, što bi dovelo do direktne štete za apelanta odnosno njegove zaposlenike. Apelant se iscrpno poziva na Plan njegove reorganizacije prema kojem je predviđeno da će se obezbijediti dovoljan iznos novčanih sredstava za namirenje razlučnih povjerilaca, pa provođenje prinudnog izvršenja u izvršnom sudskom postupku, a ne kroz Plan reorganizacije, onemogućilo bi naplatu većeg dijela priznatih potraživanja zaposlenika apelanta iz njegove imovine.
22. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
23. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
24. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
25. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
26. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
27. Apelant zahtjev za donošenje privremene mjere suštinski temelji na kršenju njegovih ustavnih prava u osporenom postupku što, kako je već istaknuto, samo po sebi, ne može biti osnov za razmatranje osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. S druge strane pozivanje apelanta na štetne posljedice koje bi mogle nastupiti nastavkom sudskog izvršenja, zbog mogućih manipulacija prilikom sudske prinudne prodaje nekretnine, odnosno navodi da bi se naplata razlučnih povjerilaca trebala provesti po Planu reorganizacije, a ne u sudskom izvršenju, nisu razlozi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije predočio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
28. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
29. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević