Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1335/20 („Addiko Bank“ d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1335/20
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1335/20, rješavajući apelaciju Addiko Bank d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Addiko Bank d.d. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Orašju u predmetu broj 25 0 Ip 029283 13 Ip 2.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općinskom sudu u Orašju da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 25 0 Ip 029283 13 Ip 2 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općinskom sudu u Orašju da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Addiko Bank d.d.
Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Ip 029283 20 Pž od 19. februara 2020. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Addiko Bank d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Feđa Tihić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 8. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Ip 029283 20 Pž od 19. februara 2020. godine.
2. Apelantica je u apelaciji zatražila donošenje privremene mjere zabrane provođenja izvršenja u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 25 0 Ip 029283 13 Ip 2 do okončanja postupka pred Ustavnim sudom po podnesenoj apelaciji.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i izvršenika DOM GRAD d.o.o. Domaljevac i Ž.M., koje zastupa advokat A.F., zatraženo je 20. i 23. aprila 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Kantonalni sud, Općinski sud i opunomoćenik izvršenika su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 27. aprila do 6. maja 2020. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
Tok postupka
6. Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: prednik apelantice) je 22. augusta 2012. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu izvršnih isprava protiv DOM GRAD d.o.o. Domaljevac, Ž.M., D.R. i A.R. radi naplate novčanog potraživanja provođenjem izvršenja na određenim nekretninama.
7. Rješenjem od 22. augusta 2012. godine Općinski sud je dozvolio predloženo izvršenje.
8. Izvršenici Ž.M., D.R, te bračni drugovi izvršenika N.R. i M.M. kao treće osobe su 3. septembra 2012. godine izjavili prigovor protiv rješenja o izvršenju.
9. Zaključkom od 8. februara 2013. godine Općinski sud je uputio N.R. i M.M. da pokrenu parnični postupak protiv apelanticinog prednika.
10. Rješenjem od 22. februara 2013. godine Općinski sud je odbio prigovor izvršenika Ž.M. i D.R.
11. Zaključkom od 17. aprila 2013. godine odbačen je kao nedopušten prijedlog trećih osoba N.R. i M.M. za odlaganje izvršenja.
12. Rješenjem od 7. maja 2013. godine određeno je da „Evrotrim“ d.o.o. Mostar iz drugog izvršnog postupka stupa u predmetni izvršni postupak kao tražitelj izvršenja.
13. Zaključkom od 11. juna 2013. godine Općinski sud je odredio način utvrđivanja vrijednosti nekretnina procjenom ovlaštenog sudskog vještaka.
14. Spis predmeta je bio uložen u parnični spis broj P-33014/13 koji se vodio po tužbi trećih osoba - tužiteljica M.M. i N.R. radi utvrđivanja bračne stečevine i prava vlasništva.
15. Rješenjem Općinskog suda od 5. septembra 2014. godine dozvoljeno je stupanje „Bilo Trade“ d.o.o. Grude kao tražitelja izvršenja u predmetni izvršni postupak.
16. Podnescima od 9. i 17. decembra 2014. godine prednik apelantice je obavijestio Općinski sud da je svoje potraživanje ustupio pravnim osobama „Bora“ d.o.o. Banja Luka i „Heta“ d.o.o. Sarajevo.
17. Općinski sud je rješenjem od 2. aprila 2015. godine dozvolio prijelaz potraživanja i sporednih prava sa prednika apelantice kao ustupitelja na nove tražitelje izvršenja „Bora“ d.o.o. Banja Luka i „Heta“ d.o.o. Sarajevo. Rješenjem od 24. jula 2015. godine Općinski sud je ispravio rješenje od 2. aprila 2015. godine.
18. Rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 Ip 029283 15 Pžip od 19. oktobra 2015. godine uvažena je žalba opunomoćenika svih izvršenika i “Bilo Trade” d.o.o. Grude i predmet je vraćen na ponovni postupak.
19. „Heta“ d.o.o. Sarajevo je podneskom od 31. marta 2017. godine obavijestila Općinski sud da je 24. januara 2017. godine prenijela svoje potraživanje na „B kapital“ d.o.o. Sarajevo.
20. Općinski sud je dopisom od 16. juna 2017. godine od opunomoćenika “Heta” d.o.o. Sarajevo zatražio da dostavi ugovor o ustupanju potraživanja, te da obavijesti sud da li je sa prijenosom potraživanja upoznat izvršenik DOM GRAD d.o.o. Domaljevac.
21. Općinski sud je rješenjem od 13. juna 2018. godine odbio apelanticin zahtjev za prijelaz potraživanja i sporednih prava na nove tražitelje izvršenja „Bora“ d.o.o. Banja Luka i „Heta“ d.o.o. Sarajevo, te je odredio da u ovom izvršnom postupku kao tražitelj izvršenja ostaje apelantica.
22. Rješenjem Kantonalnog suda od 23. augusta 2018. godine odbijene su žalbe „Bora“ d.o.o. Banja Luka i „Heta“ d.o.o. Sarajevo i potvrđeno je prvostepeno rješenje.
23. Zaključkom o prodaji nekretnina od 21. novembra 2018. godine Općinski sud je odredio prvo ročište za javnu prodaju nekretnina izvršenika Ž.M. za 27. decembar 2018. godine.
24. Podneskom od 20. decembra 2018. godine apelantica je predložila odlaganje izvršenja na period od četiri mjeseca, a Općinski sud je rješenjem od 21. januara 2019. godine odredio da se izvršenje odlaže do 1. maja 2019. godine.
25. Zaključkom o prodaji nekretnina od 6. juna 2019. godine Općinski sud je odredio drugo ročište za javnu prodaju nekretnina izvršenika Ž.M. za 4. jul 2019. godine, koje nije održano jer je podneskom od 2. jula 2019. godine apelantica tražila odlaganje izvršenja radi mirnog rješavanja spora.
26. Općinski sud je rješenjem od 2. augusta 2019. godine odbio apelanticin prijedlog.
27. Drugo ročište za javnu prodaju od 25. oktobra 2019. godine nije održano jer nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti, te je ročište za drugu javnu prodaju nekretnina ponovno zakazano za 26. novembar 2019. godine.
28. Na ročištu od 26. novembra 2019. godine Općinski sud je donio zaključak da se određene nekretnine dosuđuju apelantici kao najpovoljnijem ponuđaču, a s obzirom na to da nije bilo ponuđača za preostale nekretnine, Općinski sud je zakazao ročište za treću prodaju tih nekretnina za 16. decembar 2019. godine.
29. Rješenjem Općinskog suda broj 25 0 lp 029283 13 lp 2 od 19. decembra 2019. godine apelantici kao ponuđaču je dosuđena određena nekretnina sa podacima kao u dispozitivu rješenja sa uknjiženim pravom suvlasništva sa ½ u korist izvršenika Ž.M. i M.M. (stav I), naloženo je zemljišnoknjižnom uredu da izvrši uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini u apelanticinu korist (stav II), te je naloženo zemljišnoknjižnom uredu da u odnosu na tu nekretninu izvrši brisanje ostalih apelanticinih založnih prava upisanih pod rednim brojem od dva do osam, te založnih prava „Bora“ d.o.o. Banja Luka upisanih rednim brojem 10 i 11, detaljnije označenih u dispozitivu rješenja (stav III). Također, navedenim rješenjem određeno je da se obustavlja postupak prodaje određenih nekretnina, detaljnije označenih u dispozitivu (stav IV).
30. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da su na drugom ročištu za prodaju nekretnine (iz stava I dispozitiva) od 26. novembra 2019. godine kao ponuđači učestvovali apelantica, Ž.Ć. i opunomoćenik M.M., koji je izjavio da će se ona koristiti svojim pravom preče kupovine. Međutim, M.M. do dana održavanja ročišta kao kupac nije uplatila osiguranje u iznosu od 1/10 određene vrijednosti nekretnine, kako je to propisano članom 86. ZOP-a. Također, na osnovu člana 88. ZOP-a ona ne može učestvovati kao kupac navedene nekretnine s obzirom na to da je predmet prodaje bila cijela nekretnina, uključujući i njen suvlasnički dio, i jer je založno pravo zasnovano na cijeloj nekretnini, i to po upisu iz 2004. godine, a ona je pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini stekla kasnije, i to pravomoćnom Presudom Općinskog suda broj 25 0 P 033014 18 Gž od 26. juna 20l8. godine. Na navedenom ročištu apelantica je kao ponuđač stavila najpovoljniju ponudu u iznosu od 50.500,00 KM, dok je ponuđač Ž.Ć. stavio ponudu od 50.000,00 KM. S obzirom na visinu potraživanja, apelantica je oslobođena polaganja kupoprodajne cijene, na osnovu člana 92. stav 8. ZOP-a, pa je na osnovu člana 93. ZOP-a odlučeno kao u st. I, II i III izreke rješenja. Naposljetku, Općinski sud je naveo da, kako na trećem ročištu za prodaju nekretnina navedenih u tački IV izreke rješenja nije bilo zainteresiranih kupaca, obustavljen je postupak za prodaju tih nekretnina na osnovu člana 95. ZOP-a.
Osporena odluka
31. Rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 Ip 02983 20 Pž od 19. februara 2020. godine žalba opunomoćenika izvršenika i M.M. je uvažena, prvostepeno rješenje u odnosu na tač. I i II je ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u odnosu na tač. III i IV odlučeno da prvostepeno rješenje ostaje neizmijenjeno.
32. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da se prvostepeni sud u obrazloženju rješenja pogrešno poziva na odredbe čl. 86. i 88. ZOP-a kada konstatira da M.M. kao suvlasnica do dana održavanja ročišta nije uplatila iznos od 1/10 određene vrijednosti nekretnine, te kada navodi da ona nema pravo da učestvuje kao kupac navedene nekretnine, što obrazlaže činjenicama da je ranije upisano založno pravo apelantice na cijeloj nekretnini, i to 2004. godine, a da je M.M. suvlasništvo stekla po pravomoćnoj presudi tek 26. juna 2018. godine. Naime, takvim obrazloženjem prvostepeni sud pravi „trostruku grešku“ jer M.M. uskraćuje da učestvuje u kupovini nekretnine, pozivajući se na odredbu člana 86. ZOP-a koji se odnosi na davanje osiguranja, a onda pozivanjem na član 88. ZOP-a, kojim je propisano ko ne može biti kupac, utvrđuje da ona kao supruga nema to pravo s obzirom na ranije upisano založnu pravo apelantice. U konkretnom slučaju radi se o osobi koja ima zakonsko pravo preče kupnje kao suvlasnik upisan u zemljišnoj knjizi na osnovu pravomoćne presude (član 83. ZOP-a), a u predmetnom postupku izvršenje je vršeno na suvlasničkom dijelu nekretnine iz člana 69. a u vezi sa članom 82. stav 2. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP). Također, M.M. ne podliježe obavezi da uplati jamstvo, jer je na nju primjenjiva odredba člana 86. stav 2. ZOP-a koja se odnosi na nosioca prava upisanih u zemljišnoj knjizi koja prestaju prodajom nekretnine-suvlasnica. Također, Kantonalni sud je istakao da je, u smislu člana 69. st. 7. i 8. ZOP-a, prvostepeni sud morao postupiti u skladu sa čl. 70, 80, 82, 83, 86. i 89. ZOP-a kojim se propisuje prodaja nekretnine u slučaju suvlasništva. Prema tome, prvostepeni sud pogrešnim tumačenjem odredaba ZOP-a M.M. kao suvlasnicu i suprugu izvršenika lišava prava preče kupovine iako je ona blagovremeno istaknula to svoje prvo i zatražila da joj se dosudi nekretnina po najvišoj ponudi, te iako kao supruga izvršenika nije učestvovala u nadmetanju radi kupovine sporne nekretnine. U vezi sa time, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud po zaključenju javnog nadmetanja, a s obzirom na istaknuti zahtjev suvlasnice, za spornu nekretninu morao odrediti da je kupuje pod istim uvjetima M.M. zbog korištenja prava preče kupnje, a ne da se ta nekretnina u cijelosti prodaje apelantici za iznos od 50.500.00 KM. Nakon toga prvostepeni sud treba postupiti po odredbama člana 85. ZOP-a i u konkretnom slučaju treba donijeti drugačiji zaključak od zaključka donesenog 29. novembra 2019. godine. Također, prvostepeni sud će, pored ostalih podataka koji se unose u zaključak o prodaji, odrediti i u kojem roku je suvlasnica M.M. dužna položiti ½ od utvrđene cijene od 50.500,00 KM (25.250.00 KM na ime vrijednosti prodate nekretnine) s tim da taj rok ne može bili duži od 30 dana od dana prodaje, a sve u skladu sa članom 85. stav 3. ZOP-a. Također, Kantonalni sud je naveo da će prvostepeni sud u ponovnom postupku donijeti novi pisani zaključak koji će objaviti na oglasnoj ploči suda, a nakon polaganja cijene sud će donijeti novo rješenje o dosudi prema odredbama člana 93. ZOP-a.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
33. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
34. Obrazlažući navode o povredi prava apelantica prvenstveno ističe da joj prvostepeni sud nije dostavio na izjašnjenje i odgovor žalbu koju je opunomoćenik izvršenika i M.M. podnio protiv prvostepenog rješenja na koji način je onemogućena da navode iz žalbe argumentirano demantira i da na taj način drugostepenom sudu ukaže na nedostatke, kao i da prikaže sve činjenice koje je suprotna strana izostavila. Dalje, apelantica smatra da je obrazloženje osporenog rješenja nejasno i da nosi poruku da se predmet ima vratiti na ponovni postupak, formalno-pravno provesti objava novog zaključka sa činjenicama izmijenjenim u korist izvršenika, te bez ponovne prodaje nekretnine dosuditi izvršeniku pod uvjetima kako je to zahtijevao u žalbi na koju nije dat odgovor. Također, apelantica ističe da arbitrarnost osporenog rješenja proizlazi i iz činjenice da je drugostepeni sud pravomoćno ukinuo prvostepenu odluku u dijelu u kojem je apelantici dosuđeno pravo na nekretnine i naloženo zemljišnoknjižnom uredu da apelanticu uknjiži kao vlasnika, dok je ostavio na snazi dio odluke iz stava III izreke prvostepenog rješenja i omogućio skidanje tereta sa nekretnine, čime je apelantici oduzeo i posljednju mogućnost da osigura svoja prava. Konačno, apelantica je istakla da joj je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.
35. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelantica je navela da postoji opasnost da joj u daljem toku izvršnog postupka, prema neprovedivim uputama Kantonalnog suda, bude nanesena nenadoknadiva šteta u vidu onemogućavanja da ostvari svoja prava kroz pravilno proveden ponovni postupak. Također, smatra da u takvim okolnostima nije u mogućnosti da ostvari svoja prava iz hipoteke, jer se protivpravno onemogućava prometovanje založene nekretnine kako bi se makar djelomično namirio dug izvršenika, dok joj se, sa druge strane, neosnovano oduzima osiguranje njenog potraživanja prije nego što je uopće izmireno time što se pravomoćno briše založno pravo na nekretnini prije okončanja postupka i pravomoćnosti rješenja o dosudi. b)Odgovori na apelaciju
36. Kantonalni sud je naveo da osporenim rješenjem nisu izvršene povrede apelanticinih prava na koja se poziva u apelaciji, da je taj sud u obrazloženju detaljno pojasnio i naveo sve razloge zbog kojih je uvažio žalbu opunomoćenika izvršenika i M.M. kada je prvostepeno rješenje ukinuo i vratio na ponovni postupak, te da je dao jasne upute prvostepenom sudu u vezi sa radnjama koje bi trebalo da provede u ponovnom postupku radi pravilne primjene materijalnih propisa.
37. Općinski sud je naveo da su neosnovani apelanticini navodi da je njeno pravo povrijeđeno zato što sud nije dostavio žalbu izvršenika na odgovor, jer, prema članu 12. stav 2. ZIP-a, ne proizlazi obaveza suda da dostavlja žalbu na odgovor suprotnoj stranci u postupku. Općinski sud je dalje izložio tok postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da, s obzirom na provedene radnje, u postupku nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku.
38. Opunomoćenik izvršenika je naveo da osporenim rješenjem Kantonalnoga suda nisu povrijeđena prava na koja se pozvala apelantica u apelaciji zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
39. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12-rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18-rješenje USBiH i 25/20 - OUSBiH):
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Član 12.
Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.
(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se iskazati prigovor, a žalba kada je to ovim zakonom određeno.
(3) Prigovor se iskazuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.
(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se iskazati žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.
(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirivanje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru.
Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom sa transakcijskog računa pravne osobe u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirivanja prije donošenja odluke po prigovoru.
(6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.
VI.Dopustivost
40. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
41. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
Dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 25 0 Ip 029283 20 Pž od 19. februara 2020. godine
42. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem se osporava Rješenje Kantonalnog suda broj 25 0 Ip 029283 20 Pž od 19. februara 2020. godine (apelantica smatra da joj je tim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju), Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
43. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
(b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
44. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
45. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
46. Ustavni sud zapaža da osporeno rješenje Kantonalnog suda u predmetnom postupku nije konačna odluka kojom bi bilo riješeno apelanticino pravno pitanje s obzirom na to da je tim rješenjem usvojena žalba izvršenika i predmet vraćen na ponovni postupak Općinskom sudu, koji tek treba odlučiti o pravima koja apelantici pripadaju u predmetnom izvršnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da bi donošenjem odluke u odnosu na ove navode apelacije prejudicirao odluku redovnih sudova. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu preuranjena, jer je podnesena prije donošenja odluke nadležnog suda o meritumu predmeta.
47. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na navode o dužini trajanja postupka
48. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
49. Imajući u vidu da je apelacija podnesena zbog toga što predmetni izvršni postupak nije okončan u razumnom roku, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
50. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovome dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
51. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
52. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
53. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
54. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se vodi po prijedlogu prednika apelantice radi naplate novčanog potraživanja izvršenjem na nekretninama izvršenika na osnovu izvršne isprave, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelantica u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Relevantna načela
55. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
56. Također, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je dobila spor, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
57. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 22. augusta 2012. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od oko sedam godina i osam mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
58. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, postojanje više izvršenika i tražilaca izvršenja, te više nekretnina na kojima se provodi izvršenje, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju može govoriti o složenijem predmetu.
59. Razmatrajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud istog dana donio rješenje o izvršenju, te da je nakon proteka nešto više od četiri mjeseca odlučio o prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju, te o zahtjevima trećih osoba u konkretnom izvršnom postupku. Zatim, Ustavni sud zapaža da je u daljem toku postupka u spis predmeta bio uložen parnični spis koji se vodio po tužbi M.M. protiv prednika apelantice, što je objektivno utjecalo na postupanje Općinskog suda u konkretnom predmetu. Također, iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud kontinuirano i u razumnim rokovima odlučivao o prijedlozima stranaka u postupku i donosio zaključke kojima je upravljao postupkom, odlučivao o stupanju drugih tražilaca izvršenja i načinu utvrđivanja vrijednosti nekretnina, što je, također, objektivno utjecalo na dužinu trajanja izvršnog postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža da je u periodu od decembra 2014. godine do novembra 2018. godine u izvršnom postupku odlučivano o ustupanju potraživanja prednika apelantice drugim pravnim osobama. U vezi sa tim periodom, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je rješenjem Kantonalnog suda od 19. oktobra 2015. godine ukinuto rješenje Općinskog suda od 2. aprila 2015. godine kojim je dozvoljena promjena izvršenika, Općinski sud u ponovljenom postupku donio rješenje 13. juna 2018. godine, odnosno nakon proteka dvije godine i sedam mjeseci, što je značajan period neaktivnosti u odlučivanju. Ovo naročito zbog toga što iz stanja u spisu proizlazi da je u međuvremenu Općinski sud dopisom od 31. marta 2017. godine obaviješten o novom ustupanju potraživanja od „Heta“ d.o.o. Sarajevo, pa mu je i nakon toga trebalo više od godinu dana da konačno odluči o eventualnoj promjeni tražioca izvršenja. U odnosu na dalji tok postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje pri čemu je apelantica u stadiju zakazivanja ročišta za prodaju spornih nekretnina tražila da se odgodi ročište, što se može smatrati njenim doprinosom dužini trajanja izvršnog postupka.
60. Analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud nalazi da, iako je Općinski sud određene procesne radnje tokom postupka preduzimao u razumnom roku, nezavisno od činjenice da je evidentan i određeni apelanticin doprinos dužini trajanja postupka, razdoblje odlučivanja o promjeni izvršenika radi ustupanja potraživanja, koje je trajalo skoro četiri godine, može se pripisati tom sudu zbog nedjelotvornosti u postupanju i značajnom periodu neaktivnosti, što je, u konačnici, u pretežnom dijelu utjecalo na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka koji ukupno traje više od sedam godina i osam mjeseci. Stoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava kriterij prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
61. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
62. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, apelantica nije tražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje zbog čega, u smislu navedenog, utvrđivanje povrede ovih ustavnih prava samo po sebi predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4461/16 od 20. decembra 2017. godine, tačka 38, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
VIII.Zaključak
63. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada izvršni postupak koji je hitne prirode traje duže od sedam godina i osam mjeseci i kada nije okončan za šta pretežnu odgovornost snosi Općinski sud s obzirom na značajan period neaktivnosti i nedjelotvornosti u postupanju.
64. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
65. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
66. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević