Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1327/20 (B. M. i M. O.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Invalid
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Invalidnina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1327/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1327/20, rješavajući apelacije Bosiljka Mlikote i Mustafe Obradovića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Bosiljko Mlikota protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 004547 19 U 2 od 7. veljače 2020.
godine;
Mustafa Obradović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 004757 19 U 2 od 28. siječnja 2020.
godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1327/20
1. Bosiljko Mlikota (u daljnjem tekstu: apelant) iz Višića, kojeg zastupa Gordan Stojić odvjetnik iz Mostara, podnio je 7. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 004547 19 U 2 od 7. veljače 2020. godine.
2. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata Sarajevo) od 19. lipnja 2019. godine, kojim je ukinuto konačno rješenje prvostupanjskog organa od 1. prosinca 2006. godine (apelantu bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupa sa 70% vojnog invaliditeta) i upravna stvar riješena tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe s 40% vojne invalidnosti po osnovu oboljenja na koje je služba u Oružanim snagama HVO utjecala na pogoršanje i kao takav ima pravo na osobnu invalidninu i ostala prava propisana zakonom.
3. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je tuženi na osnovu članka 14. i članka 7. stavak 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu ukinuo rješenje prvostupanjskog organa i stvar riješio kao u izreci. Dalje je naveo da je tuženi uputio predmet nadležnoj Lječničkoj komisiji koja je na osnovu uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu i neposrednog pregleda apelanta donijela nalaz i mišljenje od 2. srpnja 2018. godine kojim je apelantu utvrđen postotak invalidnosti ispod 20%. Nakon što je apelant uložio prigovor predmet je dostavljen drugostupanjskoj Lječničkoj komisiji koja je po prigovoru na osnovu uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju i neposrednog pregleda apelanta donijela nalaz i mišljenje od 16. listopada 2018. godine. Prema tom nalazu i mišljenju vojna invalidnost je cijenjena po točki 234-c-50%, uz primjenu člana 11. stav 1. Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji i članka 10. Pravilnika o radu lječničkih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji u visini od 40%. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je nalaz i mišljenje drugostupanjske lječničke komisije jasan i dovoljno obrazložen i sadrži sve činjenice i okolnosti koje su sa medicinskog stajališta od značaja za donošenje pravilnog rješenja u skladu sa člankom 8. stavak 2. Pravilnika o radu lječničkih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji.
2. AP-1593/20
4. Mustafa Obradović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Gordan Stojić odvjetnik iz Mostara, podnio je 27. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 004757 19 U 2 od 28. siječnja 2020. godine.
5. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata Sarajevo) od 4. prosinca 2018. godine, kojim je ukinuto rješenje prvostupanjskog organa od 22. svibnja 2006. godine i upravna stvar riješena tako da je apelantu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu.
6. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je tuženi na osnovu članka 14. i članka 7. stavak 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu apelanta, te da je Lječnička komisija, na osnovu uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju u spisu i neposrednog pregleda apelanta, donijela nalaz i mišljenje od 22. veljače 2018. godine, u kojim je cijenila vojnu invalidnost apelanta ispod 20%. Nakon što je apelant uložio prigovor tuženi je dostavio spis drugostupanjskog lječničkoj komisiji koja je na osnovu uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju i neposrednog pregleda apelanta donijela nalaz i mišljenje od 19. rujna 2018. godine, kojim je vojna invalidnost apelanta je cijenjena ispod 20%. Vrhovni sud je naveo da iz obrazloženja proizilazi da je apelant ranije cijenjen po točkama 61.a-40%, 75,-40%, 75.-40%, 104.a-40% i 202.b-30%, međutim, uvidom u medicinsku dokumentaciju i neposrednim pregledom konstatirano je da osim izvoda iz protokola o povređivanju 7. listopada 1994. godine drugu medicinsku dokumentaciju apelant nije priložio sve do 2006. godine. Osim toga, naveo je da je u nalazu konstatirano da nakon kliničkog pregleda ne postoje osnovi za primjenu navedenih točaka, ni po kliničkom statusu, zbog čega je vojna invalidnost cijeni ispod 20%. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je nalaz i mišljenje drugostupanjske lječničke komisije potpun, jasan i dovoljno obrazložen i sadrži sve činjenice i okolnosti koje su sa medicinskog stajališta od značaja za donošenje pravilnog rješenja u skladu sa člankom 8. stavak 2. Pravilnika o radu lječničkih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. Konačno naveo je da nije povrijeđen ni članak 5. stavak 2. i 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu lječničkih komisija. Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1327/20.
8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
9. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u apelacijama, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević