Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1585/20 (E. H.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1585/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1585/20, rješavajući apelaciju Edhama Hodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Edham Hodžić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 088465 19 Rsž od 19. februara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Edham Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnio je 24. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Rs 088465 19 Rsž od 19. februara 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Rs 088465 19 Rs 2 od 20. novembra 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi da je djelimično nezakonito Rješenje Poljoprivrednog zavoda Unsko-sanskog kantona o prestanku radnog odnosa apelanta broj 16-34-23-19/2017 od 18. oktobra 2017. godine, te da se obaveže tuženi (Unsko-sanski kanton za Poljoprivredni zavod Unsko-sanskog kantona) da apelantu na ime naknade štete zbog raskida radnog odnosa sa navedenim datumom isplati novčane iznose, kako slijedi: za oktobar 2017. godine iznos od 596,00 KM, za novembar i decembar 2017. godine, te januar, februar, mart i april 2018. godine iznose od po 1.173,00 KM mjesečno i za maj 2018. godine iznos od 183,00 KM, kao i da za navedeni period uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u ukupnom iznosu od 2.634,48 KM. Odbijen je i tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.409,60 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 20. novembra 2019. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 17 0 Rs 088465 19 Rsž od 19. februara 2020. godine ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu, te odbio zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo je odredbama člana 28. stav (4) Zakona o državnoj službi u Unsko-sanskom kantonu propisano da protiv rješenja o pravima i dužnostima državnih službenika iz radnog odnosa državni službenik ima pravo da u roku od 8 dana izjavi žalbu Odboru državne službe za žalbe Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Odbor državne službe za žalbe), a odredbom člana 90. stav (1) navedenog zakona propisano je da se u skladu sa ovlaštenjima iz federalnog zakona, ovim zakonom povjerava Odboru državne službe za žalbe da u drugom stepenu odlučuje o svim žalbama koje se izjave protiv prvostepenih rješenja. Kantonalni sud je dalje naveo da je odredbom člana 65. stav (9) Zakona o državnoj službi u Federaciji BiH propisano da su odluke odbora konačne i da se postupak pred sudom radi preispitivanja tih odluka može pokrenuti u roku od 30 dana od dana prijema konačne odluke. Kantonalni sud je dalje naveo da, cijeneći sadržaj navedenih odredbi (na što sud pazi po službenoj dužnosti), te imajući u vidu predmetni tužbeni zahtjev (kojim se traži poništenje prvostepenog rješenja na koje je apelant izjavio žalbu, a o kojoj žalbi je Odbor državne službe za žalbe odlučio rješenjem) slijedi nedvosmislen zaključak da tužbeni zahtjev apelanta ne podliježe sudskom preispitivanju, jer zakonitost osporenog rješenja preispituje Odbor državne službe za žalbe, što je u konkretnom slučaju i učinio. Imajući navedeno u vidu, Kantonalni sud je shodnom primjenom odredbe člana 227. stav (2) Zakona o parničnom postupku (kojom je propisano da će drugostepeni sud ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu ukoliko je prvostepenom presudom odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti) ukinuo prvostepenu presudu i tužbu odbacio.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava Rješenje Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 088465 19 Rsž od 19. februara 2020. godine kojim je ukinuta presuda Općinskog suda broj 17 0 Rs 088465 19 Rs 2 od 20. novembra 2019. godine i tužba apelanta odbačena. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1984/16 od 15. septembra 2016. godine, AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine i AP-4195/19 od 11. marta 2020. godine), dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda tužba apelanta odbačena, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević