Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1647/20 (I. M. i E.M.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Vanparnični postupak
  • Građevinsko zemljište
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Uređenje međa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1647/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-1647/20, rješavajući apelaciju I. M. i E. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli I. M. i E. M. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 301637 20 Gž od 25. februara 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 301637 19 V od 06. novembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. I. M. i E.M. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Mišo Golub advokat iz Banjaluke, podnijeli su 5. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 V 301637 20 Gž od 25. februara 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 301637 19 V od 06. novembra 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, uređena je međa između parcela, pobliže označenih predmetnim rješenjem, predlagača (M.P.) i apelanata kao protivnika predlagača, na način preciziran izrekom navedenog rješenja.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je članom 185. Zakona o vanparničnom postupku propisano da sud neće uređivati među na građevinskom zemljištu na kojem postoji pravo svojine osim u slučaju ako nije izvršena parcelacija zemljišta po odredbama Zakona o prostornom uređenju. Okružni sud je dalje naveo da je članom 69. Zakona o stvarnim pravima propisano da, ako su međašni znakovi između dvije nepokretnosti zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati, ili ako se međe više ne raspoznaju, ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo da zahtijeva da sud u vanparničnom postupku obnovi ili ispravi među, te da će sud na licu mjesta označiti među međašnim znakovima i obnoviti ili ispraviti među prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ako ne bude postignut sporazum, prema posljednjoj mirnoj državini, a u slučaju da je ne uspije utvrditi, po pravičnosti. Okružni sud je naveo da je stavom (3) navedenog člana propisano da se međa na građevinskom zemljištu uređuje u skladu sa prostorno-planskom dokumentacijom u sudskom vanparničnom postupku. Okružni sud je ukazao da u konkretnom slučaju međašni znaci nisu uništeni, oštećeni ili pomjereni, već postoji neslaganje na terenu između granica parcela prema katastarskom operatu i granica parcela prema regulacionom planu, kako to proizilazi iz skice lica mjesta vještaka, te da se u konkretnom slučaju radi o ispravljanju međe, shodno odredbama člana 69. stav (1) Zakona o stvarnim pravima. Okružni sud je dalje naveo da u konkretnom slučaju granice parcela predlagača i apelanata nisu usklađene sa granicama po regulacionom planu i stvarnom stanju na terenu, pa su suprotno navodima žalbe ispunjeni uslovi da se u skladu sa odredbom člana 185. Zakona o vanparničnom postupku i člana 69. stav (2) Zakona o stvarnim pravima izvrši uređenje međe na način da se postave međašnji znaci u skladu sa granicama regulacionog plana, a koje granice odgovaraju i stvarnom stanju na terenu. Okružni sud je dalje naveo da su neosnovani navodi žalbe apelanata da nisu ispunjeni uslovi za uređenje međe iz razloga što predlagač u zemljišnim knjigama, odnosno javnim registrima nije upisan kao vlasnik parcele za koju traži uređenje međne linije u dijelu koja se graniči sa parcelom apelanata jer je odredbom člana 180. Zakona o vanparničnom postupku propisano da prijedlog za uređenje međa između susjednih zemljišnih parcela može podnijeti svaki od vlasnika, odnosno posjednika tih parcela, a kada je to zakonom određeno i ovlašteni organ. Okružni sud je naveo da međa predstavlja pravac koji razdvaja dvije susjedne nepokretnosti, pa shodno citiranim zakonskim odredbama sudsko uređenje međe može tražiti svaki susjed i to ne samo vlasnik zemljišne čestice, već i onaj koji na nekoj od tih čestica ima posjed. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise, te da u konkretnom slučaju „nisu bili ispunjeni uslovi za uređenje međe propisani Zakonom o vanparničnom postupku, a to su da nije izvršena parcelacija zemljišta prema odredbama Zakona o prostornom uređenju i postojanje prava svojine na građevinskom zemljištu“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge u pogledu primjene pozitivno-pravnih propisa, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1647/20 (I. M. i E.M.) | Sudska praksa | Aktio