Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-825/20 (M. Ć. i drugi)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-825/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-825/20, rješavajući apelaciju Marka Ćulapa i drugih, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka e), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Marko Ćulap, Matije Marinović, Pero Kesedžić, Juro Jurić, Marko Kljajić, Zvonko Pejić, Zvonko Baotić, Pero Matkić, Zlatko Zlatarević, Marijan Nedić, Zoran Bilić, Ivica /N/ Ćosić, Miro Vidović, Ivica Pecirep, Niko Vidović, Sretko Lalić, Jozo Tavra, Mladen Munetić, Šimo Anić, Ivo Milanović, Željko Šafradin, Ivan Bavrka, Karlo Lovrić, Boško Kajić, Pero Marijanović, Mato Bavrka, Ozrenko Nikačević, Vjekoslav Lučić, Marinka Tomić, Ivo Ivić, Drago Jeličić, Zoran Topić, Andrija Jeličić, Božo Mikulić, Goran Pralas, Jozo Mikulić, Antonija Kapetanović, Željko Čule, Darko Bevanda, Jurica Tomić, Dalibor Jarak, Nebojša Spajić, Slaviša Spajić, Josip Grabovac, Mirko Markov, Vinko Ljubas, Zoran Knezović, Ante Papić, Ivan Krstanović, Ognjen Huskić, Ljuban Glavaš, Ivo Novaković, Ranko Kovačević, Dragan Crnjac, Maja Vrljić, Ivanka Čule, Dalibor Slišković, Dragica Koren, Perica Mandić, Mirko Ćorluka, Nikola Tokić, Franjo Tokić, Milenko Markić, Vinko Nuić, Ivan Tomić, Ivica Maričević, Nikola Pavlović, Pero Markota, Branko Perez, Nikola Galić, Bruno Lasić, Željko Sušilović, Antonio Cvitanović, Jozo Lovrić, Boško Matuško, Stanko Čuljak, Andrija Primorac, Grgo Marić, Draženko Krtalić, Damir Topić, Goran Zovko, Miroslav Marić, Mario Dodig, Stanislav Zovko, Stanko Smiljanić, Damir Doko, Ivica Kraljević, Miroslav Kljujić, Zoran Mustapić, Fabijan Mustapić, Dinko Vrančić, Stjepan Štader, Stipe Petrović, Tomislav Ćosić, Božo Vidačak, Veselko Galić, Pero Sušac, Jandre Mihaljević, Željko Lasić, Dragan Prskalo, Miro Stanković, Ivica Mucić, Željko Mustapić, Ozrenko Komadina, Slavenko Marijanović, Nikola Marinović, Jozo Radat, Zdravko Čerkuč, Drago Marić, Nataša Perić, Predrag Ćubela, Miroslav Džeba, Marinko Marić, Nikola Raguž, Nedeljko Ćavar, Mario Pavlović, Darko Putica, Darko Šakota, Mario Jakovljević, Davor Zovko, Ante Marijanović, Vlado Miloloža, Tomislav Cigić, Damir Babić, Dragan Vrebac, Tomislav Knezović, Željko Lakić, Ivo Raič, Marijo Martinović, Zdravko Pandža, Šćepo Mijić, Branko Mlikota, Zlatko Tomić, Davor Markić, Jure Čule, Mirko Rogić, Tomislav Čule, Igor Ćubela, Vlado Šušak, Ivan Hrnjak, Ervin Kvesić, Tomislav Ivanković, Tihomir Buhovac, Erna Golemac, Toni Kožul, Josip Marčinko, Darko Prce, Čedomir Bušić, Vlado Rajić, Slavko Božić, Marko Rozić, Milenko Radić, Miroljub Grgić i Stipe Ljubas podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 186361 19 Rev od 12. novembar 2019. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Ćulap, Matije Marinović, Pero Kesedžić, Juro Jurić, Marko Kljajić, Zvonko Pejić, Zvonko Baotić, Pero Matkić, Zlatko Zlatarević, Marijan Nedić, Zoran Bilić, Ivica /N/ Ćosić, Miro Vidović, Ivica Pecirep, Niko Vidović, Sretko Lalić, Jozo Tavra, Mladen Munetić, Šimo Anić, Ivo Milanović, Željko Šafradin, Ivan Bavrka, Karlo Lovrić, Boško Kajić, Pero Marijanović, Mato Bavrka, Ozrenko Nikačević, Vjekoslav Lučić, Marinka Tomić, Ivo Ivić, Drago Jeličić, Zoran Topić, Andrija Jeličić, Božo Mikulić, Goran Pralas, Jozo Mikulić, Antonija Kapetanović, Željko Čule, Darko Bevanda, Jurica Tomić, Dalibor Jarak, Nebojša Spajić, Slaviša Spajić, Josip Grabovac, Mirko Markov, Vinko Ljubas, Zoran Knezović, Ante Papić, Ivan Krstanović, Ognjen Huskić, Ljuban Glavaš, Ivo Novaković, Ranko Kovačević, Dragan Crnjac, Maja Vrljić, Ivanka Čule, Dalibor Slišković, Dragica Koren, Perica Mandić, Mirko Ćorluka, Nikola Tokić, Franjo Tokić, Milenko Markić, Vinko Nuić, Ivan Tomić, Ivica Maričević, Nikola Pavlović, Pero Markota, Branko Perez, Nikola Galić, Bruno Lasić, Željko Sušilović, Antonio Cvitanović, Jozo Lovrić, Boško Matuško, Stanko Čuljak, Andrija Primorac, Grgo Marić, Draženko Krtalić, Damir Topić, Goran Zovko, Miroslav Marić, Mario Dodig, Stanislav Zovko, Stanko Smiljanić, Damir Doko, Ivica Kraljević, Miroslav Kljujić, Zoran Mustapić, Fabijan Mustapić, Dinko Vrančić, Stjepan Štader, Stipe Petrović, Tomislav Ćosić, Božo Vidačak, Veselko Galić, Pero Sušac, Jandre Mihaljević, Željko Lasić, Dragan Prskalo, Miro Stanković, Ivica Mucić, Željko Mustapić, Ozrenko Komadina, Slavenko Marijanović, Nikola Marinović, Jozo Radat, Zdravko Čerkuč, Drago Marić, Nataša Perić, Predrag Ćubela, Miroslav Džeba, Marinko Marić, Nikola Raguž, Nedeljko Ćavar, Mario Pavlović, Darko Putica, Darko Šakota, Mario Jakovljević, Davor Zovko, Ante Marijanović, Vlado Miloloža, Tomislav Cigić, Damir Babić, Dragan Vrebac, Tomislav Knezović, Željko Lakić, Ivo Raič, Marijo Martinović, Zdravko Pandža, Šćepo Mijić, Branko Mlikota, Zlatko Tomić, Davor Markić, Jure Čule, Mirko Rogić, Tomislav Čule, Igor Ćubela, Vlado Šušak, Ivan Hrnjak, Ervin Kvesić, Tomislav Ivanković, Tihomir Buhovac, Erna Golemac, Toni Kožul, Josip Marčinko, Darko Prce, Čedomir Bušić, Vlado Rajić, Slavko Božić, Marko Rozić, Milenko Radić, Miroljub Grgić i Stipe Ljubas (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Emir R. Karača odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 28. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 186361 19 Rev od 12. studenog 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 186361 17 P od 10. prosinca 2018. godine odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da je apsolutno ništav sporazum o ispunjenju obveza iz 2008. godine zaključen između prvotuženog (JP Elektroprivreda HZHB d.d.) i drugotuženog (Croatia osiguranje d.d.), kao i odluka prvotuženog iz 2007. godine, te da se prvotuženi, drugotuženi i trećetuženi (Elektroprijenos BiH a.d. Banjaluka) obavežu solidarno isplatiti apelantima određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Odlučujući o žalbi apelanata protiv presude Općinskog suda od 10. prosinca 2018. godine, Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio Presudu broj 58 0 P 186361 19 Gž od 7. svibnja 2019. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrdio. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su prvotuženi (ugovaratelj osiguranja) i drugotuženi (osiguratelj) 1997. godine zaključili ugovor o kolektivnom osiguranju života za sve zaposlenike prvotuženog (pa i za apelante), a da je prvotuženi 2007. godine (pred istek osiguranog razdoblja) donio odluku kojom je izvršio izmjenu korisnika osiguranja po predmetnom ugovoru na način da je sebe odredio korisnikom po isteku osiguranja. Dalje je naveo da su, nakon isteka osiguranja, prvotuženi i drugotuženi zaključili sporazum o ispunjenju obveza 2008. godine kojim je ugovoreno da će drugotuženi obavezu isplate osigurane svote i dobiti izvršiti prvotuženom. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je članom 957. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima propisano da ako se osiguranje odnosi na život nekog drugog lica, za određivanje korisnika potrebna je i njegova pismena suglasnost, koje u konkretnom slučaju nije bilo. Kantonalni sud je ukazao da u konkretnom slučaju apelanti nikada nisu stekli status korisnika osiguranja. Naime, Kantonalni sud je naveo da po predmetnom ugovoru ili policama osiguranja nikada nisu izdane pojedinačne police u kojima su ugovarači i korisnici osiguranja poimenično navedeni zaposlenici, tj. apelanti nisu potpisnici police, niti su izdali posebnu pismenu suglasnost na iste. Kantonalni sud je ukazao da je premiju osiguranja plaćao prvotuženi, te da iznos premije nije osiguran niti refundiran kroz plaće apelanata ili od njih na bilo koji način naplaćen. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sporazum o ispunjenju obveza iz 2008. godine i odluka prvotuženog iz 2007. godine nisu ništavi, te da tuženi nisu prouzrokočili apelantima bilo kakvu štetu, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 154, 155, 185. i 189. Zakona o obligacionim odnosima.
4. Odlučujući o reviziji apelanata protiv presude Kantonalnog suda od 7. svibnja 2019. godine, Vrhovni sud je donio osporenu presudu od od 12. studenog 2019. godine, kojom je reviziju odbio. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da u pobijanim odlukama nije pogrešno primjenjeno materijalno pravo, jer se u konkretnom slučaju radilo o osiguranju života u korist treće osobe, ali bez mogućnosti da se premija za doživljenje naplati od strane te treće osobe.
5. Apelanti su, prije podnošenja ove apelacije, 15. srpnja 2019. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 186361 19 Gž od 7. svibnja 2019. godine. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP-2939/19 od 19. rujna 2019. godine, kojom je apelaciju podnesenu protiv presude Kantonalnog suda od 7. svibnja 2019. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18 stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
8. Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnoj apelaciji pokreću ista pitanja koja su bila predmet njihove ranije podnesene apelacije, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević