Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1315/20 (S.T.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1315/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1315/20, rješavajući apelaciju S. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. T. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 372594 19 Rev od 10. decembra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. S. T. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nejla Ahmetspahić advokatica iz Sarajeva, podnio je 6. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 372594 19 Rev od 10. decembra 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 37294 13 Rs od 2. septembra 2014. godine, obavezan je tuženi Kanton Sarajevo- Vlada kantona Sarajevo, Ministarstvo unutrašnjih poslova kantona Sarajevo, da apelantu kao prvotužitelju isplati potraživanja iz radnog odnosa u taksativno navedenim iznosima. Tuženi je obavezan da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.493,85 KM pod prijetnjom izvršenja, a sve u roku od 15 dana. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 372594 14 Rsž od 2. jula 2019. godine, žalba tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je odbijen zahtjev apelanta da mu tuženi isplati odgovarajuće prinadležnosti iz radnog odnosa. Preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da je tuženi sada obavezan da tužiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.207,75 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 372594 19 Rev od 10. decembra 2019. godine, revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Prema odredbi iz člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 -u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Tužitelji u ovom sporu su formalni suparničari (član 362. stav 1. točka 2 ZPP-a), pa se u materijalno-pravnom smislu radi o više tužbenih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi od strane više tužitelja. Kako vrijednost pobijanog dijela za svakog pojedinog tužitelja ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM, za dopustivost revizije, imovinski cenzus kao kriterij uvjeta dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 372594 14 Rsž od 2. jula 2019. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 372594 19 Rev od 10. decembra 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 372594 14 Rsž od 2. jula 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 372594 19 Rev od 10. decembra 2019. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 372594 14 Rsž od 2. jula 2019. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. aprila 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 372594 14 Rsž od 2. jula 2019. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević