Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-7729/18 (B. S.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7729/18
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 7729/18, rješavajući apelaciju Borisa Stojanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Boris Stojanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja sprovođenja rješenja o dosudi u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 I 117760 11 I.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 I 117760 11 I, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Borisu Stojanoviću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja sprovođenja rješenja o dosudi u izvršnom postupku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Boris Stojanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 31. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja sprovođenja rješenja o dosudi u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 I 117760 11 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 21. maja 2019. i 23. marta 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio svoj odgovor 15. aprila 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Nova banka a.d. Banjaluka, tražilac izvršenja, podnijela je 3. maja 2011. godine Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (V. M.) radi izvršenja na njegovim nepokretnostima. Osnovni sud je 5. jula 2012. godine donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 117760 11 I. U toku postupka došlo je do promjene tražioca izvršenja pa je mjesto prvobitnog tražioca izvršenja zauzeo novi tražilac izvršenja, na osnovu sporazuma o subrogaciji. Nakon neuspješne prve prodaje nepokretnosti u izvršnom postupku, Osnovni sud je zaključkom od 5. novembra 2014. godine odredio drugu prodaju izvršenikovih nepokretnosti, na kojem ročištu se prijavio kao jedini i najpovoljniji ponuđač apelant.
Osporeni postupak
6. Prihvatajući apelantovu ponudu u iznosu od 67.060,60 KM, Osnovni sud je 30. decembra 2014. godine donio rješenje kojim je odredio da je tražilac izvršenja namiren.
7. Osnovni sud je 5. oktobra 2015. godine donio rješenje o dosudi.
8. Nakon pravosnažnosti rješenja o dosudi, Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove, PJ Banjaluka, 1. marta 2016. godine donijela je rješenje o uknjižbi apelantovog prava svojine s dijelom 1/1 na predmetnim nepokretnostima.
9. Osnovni sud je 15. marta 2017. godine donio zaključak kojim je odredio sprovođenje rješenja o dosudi za 12. april 2017. godine, koje nije uspješno sprovedeno s obzirom na to da izvršenik nije pristao dobrovoljno da preda nepokretnost.
10. Osnovni sud je 5. novembra 2019. godine donio zaključak kojim je odredio sprovođenje rješenja o dosudi za 25. novembar 2019. godine, koje nije uspješno sprovedeno budući da je sudski izvršilac konstatovao da predaja u posjed nije izvršena jer izvršenik nije zatečen, da je predmetna nepokretnost zaključana i da se niko ne javlja na pozive.
11. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja sprovođenja rješenja o dosudi u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da postupak predaje nepokretnosti u posjed traje duže od četiri godine, da on kao treće lice, kupac u izvršnom postupku, svojim radnjama nije uticao na dužinu trajanja postupka, te da je u toku postupka uložio više urgencija s ciljem bržeg rješavanja predmeta, kao i da je Osnovni sud neopravdano više puta odlagao sprovođenje rješenja o dosudi. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
13. Osnovni sud je vrlo kratko opisao procesne radnje navedene u činjeničnom dijelu odluke, ne očitujući se posebno o apelantovim navodima o dužini trajanja postupka. V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu sprovođenja rješenja o dosudi u izvršnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja sprovođenja rješenja o dosudi u izvršnom postupku došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
22. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
23. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje sudskih odluka koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.).
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud će kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od 5. oktobra 2015. godine kao dana kada je Osnovni sud donio rješenje o dosudi predmetnih nepokretnosti do odluke Ustavnog suda. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste četiri godine i sedam mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
25. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o nesprovođenju rješenja o dosudi u izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka, da je s ciljem okončanja postupka podnosio veći broj urgencija, te imajući u vidu činjenicu da je u pitanju predaja u posjed nepokretnosti koja mu je dosuđena, radi se o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud preduzimao procesne radnje s evidentnom pasivnošću, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju sud da postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, imajući u vidu da za te periode pasivnosti u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakvo opravdanje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon donošenja rješenja o dosudi, odredio ulazak u posjed kupljene nepokretnosti nakon perioda od jedne godine i pet mjeseci od donošenja navedenog rješenja, odnosno nakon jedne godine i tri mjeseca od uknjižbe apelantovog prava svojine, te da je, nakon perioda od oko dvije godine i osam mjeseci donio zaključak o ponovnom sprovođenju rješenja o dosudi, koje je takođe bilo bezuspješno. Prema tome, imajući u vidu periode neaktivnosti u postupanju Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da se radi o značajnom doprinosu ukupnoj dužini trajanja postupka koja se može u odlučujućoj mjeri pripisati postupanju Osnovnog suda, koji se u odgovoru na apelaciju nije očitovao o navodima koji se tiču dužine trajanja postupka, niti je ponudio razloge koji bi opravdali tu dužinu.
1. Stoga, cijeneći dužinu predmetnog postupka u njezinoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud koji je imao značajnije periode neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
29. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
30. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
b) Ostali navodi
31. Takođe, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja sprovođenja rješenja o dosudi u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nerazumne dužine sprovođenja rješenja o dosudi u izvršnom postupku jer Osnovni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
33. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević