Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5995/18 (H. K.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5995/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP-5995/18, rješavajući apelaciju Hadžije Karaga, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka h) i l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hadžije Karaga zbog duljine trajanja ovršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 037262 16 I, u kojem je nakon podnošenja apelacije doneseno Rješenje Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 037262 17 Gži 2 od 22. lipnja 2019. godine, u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hadžije Karaga podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 037262 16 3 od 22. studenog 2016. godine, u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1.
Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zato što je u vrijeme podnošenja apelacija bila preuranjena, a Hadžija Karaga nije osporila kasnije doneseno Rješenje Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 037262 17 Gži 2 od 22. lipnja 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hadžija Karaga (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Alma Jusufbegović odvjetnica iz Bugojna, podnijela je 29. listopada 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja ovršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 P 037262 16 I, koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po žalbi.
2. Općinski sud je rješenjem o ovrsi broj 68 0 P 037262 16 I od 21. listopada 2014. godine, odredio predloženu ovrhu u ovršnom postupku tražitelja ovrhe (S.S.) protiv ovršenika (I.M.), na osnovu ovršne isprave - presude Općinskog suda od 30. rujna 2013. godine (pravomoćna 5. ožujka 2014. godine).
3. Odlučujući o apelantičinom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o ovrsi od 21. listopada 2014. godine, Općinski sud je donio Rješenje broj 68 0 P 037262 16 3 od 22. studenog 2016. godine kojim je apelantičin prigovor odbacio kao neblagovremen.
4. Odlučujući o apelantičinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 22. studenog 2016. godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj 68 0 P 037262 17 Gži 2 od 22. lipnja 2019. godine, kojim je žalbu odbio i prvostupanjsko rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da je ovršenik I.M. umro, pa je prvostupanjski sud rješenjem od 1. lipnja 2015. godine (na prijedlog tražitelja ovrhe) postavio ovršeniku privremene zastupnike iz reda nasljednika. Dalje je naveo da su protiv rješenja o postavljanju privremeni zastupnici među kojima i apelantica 15. lipnja 2015. godine izjavili prigovor, koji je odbijen rješenjem prvostupanjskog suda od 29. veljače 2016. godine (apelantici dostavljeno 4. ožujka 2016. godine), a u obrazloženju tog rješenja sud naveo je da je rješenjem od 21. listopada 2014. godine u cjelosti usvojen prijedlog tražitelja ovrhe i određeno provođenje ovrhe. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je 26. rujna 2016. godine tražitelj ovrhe uredio prijedlog za ovrhu u skladu s pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 17. listopada 2011. godine, te je kao ovršenike označio zakonske nasljednike ovršenika (F.M., apelanticu, E.M., S.M. i S.M.). Budući da je nesporna činjenica da je prigovor protiv rješenja o ovrsi od 21. listopada 2014. godine apelantica podnijela 31. listopada 2016. godine (nakon proteka zakonskog roka od 8 dana, računajući taj rok od dana saznanja tj. 4. ožujka 2016. godine) Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno odbacio prigovor kao neblagovremen.
Apelacioni navodi
5. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica traži da se naloži Kantonalnom sudu da odluči o žalbi, te da joj se isplati naknada nematarijalne štete zbog utvrđene povrede. Osim toga, apelantica se pozvala na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka h) i l) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i (3) točka h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku u kojem apelantica ima svojstvo ovršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav
1. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv kojeg se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. U konkretnom slučaju, apelantica ukazuje na dužinu trajanja ovršnog postupka, koji je pokrenuo tražitelj ovrhe protiv prednika apelantice, a koji se sada vodi protiv apelantice, na osnovu pravomoćne sudske odluke. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze» apelantičinog prednika i apelantice, već da su ona ranije utvrđena navedenom ovršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnom slučaju, ovršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na imovinu
9. Prema odredbama članka 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da su apelanti, u smislu članka 21. stavak (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantičina apelacija, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu, u vrijeme podnošenja apelacije, bila preuranjena, budući da je postupak povodom apelantičine žalbe bio u toku pred Kantonalnom sudu, te da apelantica nije osporila kasnije doneseno rješenje Kantonalnog suda kojim je odlučeno o njenoj žalbi. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1007/08 od 8. prosinca 2010. godine, točka 48., Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4594/13 od 15. rujna 2016. godine, toč. 27. i 28. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3225/14 od 19. travnja 2017. godine, toč. 30. i 31. dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka h) i
l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno kao preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević