Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1641/20 (F. R.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

  • Priznavanje strane sudske odluke
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1641/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1641/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Filip Romić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Filip Romić protiv Presude Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 K 051565 19 Kž2 od 20. siječnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Filip Romić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojega zastupa Slaven Jukić odvjetnik iz Livna, podnio je 4. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 K 051565 19 Kž2 od 20. siječnja 2020. godine.

2. Presudom Općinskoga suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 5. srpnja 2019. godine odbijen je zahtjev Republike Hrvatske, Županijskoga suda u Slavonskome Brodu, Stalne službe u Požegi, Centar za izvršavanje kazne zatvora, za preuzimanje i izvršenje pravomoćne presude Općinskoga kaznenoga suda u Zagrebu od 24. studenoga 2014. godine, presuda preinačena u odluci o kazni presudom Županijskoga suda u Zagrebu od 24. ožujka 2015. godine.

3. Presudom Kantonalnoga suda od 20. siječnja 2020. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanta, te je potvrđena presuda Općinskoga suda od 5. srpnja 2019. godine.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da se neutemeljeno prigovara u prizivu da je prvostupanjski sud sukladno čl. 62. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima trebao preuzeti i postupiti po molbi, te preuzeti izvršenje inozemne odluke na način da presudom izrekne sankciju prema kaznenom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Kantonalni je sud istakao da je neprijeporno da je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, a zatim da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od izrečene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava šest mjeseci zatvora, a preostali dio od sedam mjeseci se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od tri godine po pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, te mu je izrečena posebna obveza da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude oštećenome društvu „Trgovački centar Zagreb“ d.o.o. uplati određeni iznos. Kantonalni je sud istakao da imajući u vidu da se strana kazna preinačava u kaznu prema domaćemu zakonodavstvu, te da se ne smije pogoršati položaj osuđenika, a kako u kaznenome zakonodavstvu Federacije BiH ne postoji djelomična uvjetna osuda, kao institut koji postoji u Republici Hrvatskoj, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio prihvatiti inozemnu odluku. Kantonalni je sud istakao da kako u Federaciji BiH ne postoji institut djelomične uvjetne osude, to nisu ispunjeni zakonski uvjeti za preuzimanjem i izvršenje inozemne odluke.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da u konkretnomu slučaju apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnomu slučaju primjenjive garancije članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje li se u predmetnomu postupku odlučivalo o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnomu postupku odlučivalo samo o tome postoje li zakonski uvjeti za preuzimanje i izvršenje presude stranoga suda ili ne. Dakle, iz navedenoga proistječe da se osporenom odlukom nije odlučivalo o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3278/19 od 11. ožujka 2020. godine, AP-3481/17 od 15. studenoga 2017. godine, AP- 4390/16 od 22. prosinca 2016. godine i AP 927/13 od 25. travnja 2013. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

8. U odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnomu postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1641/20 (F. R.) | Sudska praksa | Aktio