Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7193/18 (MEB d.o.o.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Obligaciono- pravni odnosi
- Pasivna legitimacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7193/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-7193/18, rješavajući apelaciju "MEB" d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "MEB" d.o.o.
podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 Ps 035323 15 Rev od 11. septembra 2018.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. MEB d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Cazinu, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem teksta: Vrhovni sud) broj 17 0 Ps 035323 15 Rev od 11. septembra 2018. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Ps 035323 11 Ps od 26. aprila 2013. godine odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obavežu tuženi (1. d.o.o. “BAJRAMOVIĆ” Cazin, 2. d.o.o. “I CRNI” Cazin, 3. d.o.o. “MAXI-METRO” Cazin, 4. d.o.o. “VELE-FAH” Cazin i 5. d.o.o. “ILMA” Bihać) da mu solidarno isplate određeni novčani iznos sa zateznim kamatama i da mu nadoknade troškove parničnog postupka. Presudom je dalje obavezan apelant da naknadi troškove postupka tuženima (od 1. do 4.) u određenom novčanom iznosu, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženih (od 1. do 4.) za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.
3. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je među parničnim strankama nesporno da su postojali poslovni odnosi između istih, gdje su na osnovu zajedničkog dogovaranja (što proizilazi iz protokola od 21. decembra 2007. godine i predugovora kupoprodajnog ugovora broj OPU:1502/07) ušli u projekat kupovine "nekretnine d.d. “BOSNA”- četkara" (koju čine zemljište i objekti koja su pripadali bivšoj tvornici četaka "Bosna" Cazin) i to na način da je postignut dogovor da d.o.o. “ILMA” Bihać bude nosilac posla, a da se po okončanom poslu ostali sudioničari (apelant i ostali tuženi) obavežu platiti po 1/6 svih nastalih ukupnih troškova po tom poslu. Nadalje, Općinski sud je ukazao da se u vrijeme takvog dogovaranja pojavila i nova poslovna činjenica i da je raspisan tender za prodaju nekretnine “Pošta-zemljište” radi izgradnje poslovnog objekta, pa je i oko toga postignut dogovor da parnične stranke zajedno uđu u tendersku proceduru, kao i formiranja novog pravnog lica d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin. S tim u vezi je ukazao da tokom postupka niko od parničnih stranaka nije sporio da su "nekretnine d.d. “BOSNA”- četkara" unesene u novoosnovanu firmu, a da su osnivači firme apelant i tuženi. Zatim je ukazao da je nesporno da su apelant i d.o.o. “ILMA” Bihać istupili iz tog društva. Općinski sud je naveo da nije sporno ni postojanje obaveza prema apelantu po osnovu ranijih ulaganja, te da je obaveze prema apelantu u jednom dijelu izmirio d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin.
4. Općinski sud je istakao da je među parničnim strankama sporno na kome stoji obaveza plaćanja preostalog dijela potraživanja apelanta nastalog iz ranijih odnosa. S tim u vezi je istakao da je čitanjem isprava utvrdio da su obaveze prvenstveno nastale po zaključenom protokolu od 21. decembra 2007. godine kao i zaključenog predugovora kupoprodajnom ugovoru kojima je ugovoreno da d.o.o. "ILMA" Bihać se u tom obligaciono-pravnom odnosu javlja kao prodavač, a ostali tuženi se javljaju kao kupci "nekretnine d.d. “BOSNA”- četkara". Tako je predugovorom propisano da će svaki od kupaca prodavcu isplatiti kupoprodajnu cijenu u određenom iznosu dok se prodavač obavezuje da će potpisivanje predugovora sačiniti glavni ugovor o kupoprodaji, te da će svaki od navedenih kupaca uplatom ostvariti svoj suvlasnički dio nekretnine od 1/6. Također je dogovoreno i da se solidarno snose troškovi poreza na promet nekretnina i svih drugih troškova vezanih za zaključivanje ovog predugovora. Općinski sud je ukazao da ovaj pravni posao predstavlja temelj nastanka obaveze, odnosno temelj na kojem apelant zasniva pravo potraživanja prema tuženima. Zatim je ukazao da je apelant izvršio obavezu proisteklu iz zaključenog predugovora ali da odredbe zaključenog predugovora nisu u potpunosti provedene na način da nije zaključen glavni ugovor, te da d.o.o. “ILMA” Bihać nije izvršila prijenos vlasništva na kupce u omjeru njihovih učešća. S tim u vezi, Općinski sud je istakao da provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno da je apelant preduzimao bilo kakve aktivnosti vezano za nepoštivanje odredbi zaključenog predugovora. Općinski sud je citirao član 45. st. l., 3., 4. i 5. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) te ukazao da je apelant imao na raspolaganju korištenje zakonom propisanih prava kojim bi zaštitio vlastita ulaganja, te da tokom postupka apelant nije dokazao da je iskoristio ova svoja zakonom propisana prava. Zatim je istakao da je prilikom osnivanja novog društva d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin zaključen protokol od 11. maja 2009. godine kojim se definiraju način, uslovi i dinamika rješavanja međusobno usaglašenih financijskih obaveza u prethodnom periodu. Pored toga, iz isprave - izvod iz zapisnika sa skupštine d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin od 18. marta 2009. godine na kojoj su bili prisutni predstavnici svi suvlasnika, pa tako i apelant, utvrđeno je da je skupština jednoglasno prihvatila prijedloge d.o.o. “ILMA” Bihać i apelanta o istupanju iz zajedničkog društva. Dalje je utvrđeno da je direktor d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin zadužen da provede proceduru u pogledu istupanja apelanta uz napomenu da je prihvaćen prijedlog isplate svih uloženih sredstava u zajedničke poslove bez obračuna kamata ili drugih naknada, te da će se tačan iznos dinamike isplate definirati posebnim sporazumom. Općinski sud je naveo da u prilog utvrđenoj činjenici da je d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin prihvatila na sebe obavezu isplate prema apelantu, a po osnovu ranije uloženih sredstava u zajedničke poslove ide i pismena korespodencija između apelanta i d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin, opomena pred tužbu u kojoj se d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin poziva na izmirenje obaveza prema apelantu, a konačno i zajedničko potpisivanje protokola između d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin i apelanta o prihvatanju obaveze od strane d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin. Zatim je ukazao na više dopisa apelanta upućenih d.o.o "WEST GROOUP" u vezi sa izmirenjem obaveza prema apelantu, te, između ostalog dopis u kojem apelant moli da se napravi protokol o izmirenju ostatka knjigovodstvenih obaveza u određenom iznosu, a koji je identičan iznosu koji se traži konkretnim tužbenim zahtjevom u ovoj parnici. Prema tome, Općinski sud je naveo da nakon ovako utvrđenih činjenica proizilazi stav da je apelant svoja potraživanja koja je imao na ime ulaganja u kupovina "nekretnine d.d. “BOSNA”- četkara", osnivanjem novog društva d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin, i prilikom istupanja iz istog prenio na tu novu osnovanu firmu odnosno da je prihvatanjem plaćanja konkretnih obaveza nastalih u prethodnom periodu od strane d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin, apelant pristao na novog dužnika i to d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin.
5. Općinski sud je ukazao na član 446. st. 1. i 3. ZOO, te ukazao da je pretpostavka u cijelosti potvrđena u momentu kada je apelant prihvatanjem plaćanja od strane d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin na ime ispunjenja ranije nastalih obaveza umanjio iznos potraživanja za date iznose. Dalje je naveo da iz nalaza vještaka proizilazi da su u knjigovodstvenoj evidenciji samog apelanta vršena knjiženja uplata od strane d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin i da je kao svrha navedeno “uplata dijela sredstava od zajedničkih ulaganja i povrat dijela sredstava uloženih u zajednički poduhvat”. Također, u knjigovodstvenoj evidenciji apelanta knjiženo je smanjenje potraživanja po osnovu izmirenja kreditnih obaveza apelanta prema Raiffiesen Bank d.d., kao i razlika nenaplaćenih potraživanja u određenom iznosu. Općinski sud je naveo da iz svih ovih okolnosti proizilazi da je apelant nesumnjivo kao novog dužnika prihvatio d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin odnosno da je d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin stupio na mjesto prijašnjeg dužnika i preuzeo obaveze prema apelantu. Zatim je Općinski sud ukazao na član 448. stav 1. ZOO-a i naveo da s promjenom osobe dužnika ne mijenja se sadržaj obaveze koja je do tada postojala između prijašnjeg dužnika i vjerovnika, a što u konkretnom jeste slučaj, s obzirom da se radi o istovrsnoj obavezi koja je prešla na d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin. Stoga je Općinski sud ukazao da je istaknuti prigovor "promašene" pasivne legitimacije na strani tuženih osnovan. Zatim je naveo da preuzimanjem duga od strane d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin isti je postao sudionik obvezno pravnog odnosa sa apelantom, dok je raniji odnos između apelanta i tuženih ugašen. Općinski sud je istakao da je i donesena odluka kao u izreci, a u skladu sa članom l23. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
6. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 035323 13 Pž od 2. decembra 2014. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Presudom su dalje odbijeni kao neosnovani zahtjev apelanta za trošak sastava žalbe i zahtjev tuženih za trošak sastava odgovora na žalbu u određenim iznosima.
7. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, i o tome dao valjane i argumentovane razloge koje u cijelosti prihvata, te da nema potrebe da se ti razlozi ponavljaju u ovoj drugostepenoj odluci. Pored toga, prvostepeni sud je sve izvedene dokaze cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti i nije povrijedio odredbe člana 8. ZPP-a, kako to neosnovano tvrdi žalba kada ističe da je prvostepeni sud pogrešno ocijenio protokol od 3. marta 2011. godine. Kantonalni sud je ukazao da i iz ostalih dokaza, koje je prvostepeni sud pravilno doveo u vezu sa ovim dokazom, proizilazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Zatim je naveo da apelant tvrdi da je obligaciono pravni odnos sa tuženima nastao iz protokola od 11. maja 2009. godine iz čijeg sadržaja je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je sačinjen između apelanta i d.o.o. "WEST GROUP" Cazin koja je i platila apelantu određeni iznos na ime povrata dijela uplaćenih sredstava. Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio apelanta sa tužbenim zahtjevom radi nedostatka pasivne legitimacije i pravilno se pozvao na odredbe člana 446. stav 1. i član 448. stav 1. ZOO-a.
8. Presudom Vrhovnog suda broj 17 0 Ps 035323 15 Rev od 11. septembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude.
9. U obrazloženju presude Vrhovni sud je ukazao da je predmet revizijskog osporavanja pravno shvatanje nižestepenih sudova da tuženi ne odgovaraju za obaveze iz predugovora o zajedničkom poduhvatu i da kao osnivači ne odgovaraju za obaveze novoosnovanog pravnog lica d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin. S tim u vezi, Vrhovni sud je istako da prihvata zaključak nižestepenih sudova, te cijeneći nesporna utvrđenja ukazao na član 26. stav 2. ugovora o osnivanju d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin kojim je regulisano da osnovni kapital u nekretninama opisanim u članu 12. ugovora o osnivanju ("nekretnine d.o.o. "Bosna" četkara") dijeli se na idealne dijelove osnivača ovog društva nakon isteka roka od jedne godine, tako da će osnivači društva imati jednake udjele i jednaka prava u upravljanju i odlučivanju. Zatim je ukazao da je prije isteka ovog roka od jedne godine d.o.o. "ILMA" Bihać sa novoosnovanim pravnim licem d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin zaključila ugovor o prenosu vlasništva na predmetnim nekretninama bez naknade, čime je ova imovina ušla direktno u imovinu društva, te se društvo i uknjižilo sa pravom vlasništva na ovim nekretninama. Dalje je naveo da cijeneći ugovor o prenosu vlasništva na udjelu nakon istupanja iz društva koji je zaključen između tuženih kao sticatelja i apelanta i d.o.o. "ILMA" Bihać kao prenosioca udjela, prenosioci su prenijeli svoj udio u novcu koji su i unijeli bez naknade, na temelju kojeg ugovora je izvršena i izmjena i dopuna osnivačkog akta, te utvrđen osnovni kapital društva u novcu (2.400 DM), te udjeli ostalih tuženih sada sa 25%. Vrhovni sud je ukazao da sve ovo potvrđuje izvod iz sudskog registra o osnivanju društva d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin. Dakle, apelant potražuje ulaganja u nominalnom iznosu koja su data za kupovinu nekretnine, koja je unijeta u imovini novoosnovanog društva, međutim kod utvrđenja da je osnivački udio tuženih povećan samo za besteretno ustupljeni novčani iznos, te da kupljene nekretnine ne predstavljaju njihov osnivački udio, niti je istupanjem apelanta taj udio povećan, to je pravilan zaključak drugostepenog suda da nema pasivne legitimacije tuženih.
10. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da su osnivanjem društva sva prava i obaveze iz ranijih ulaganja parničnih stranaka postala prava i obaveze tog društva, te da u prilog navedenom je i zapisnik sa skupštine novoosnovanog društva d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin od 18. marta 2009. godine, na kojem su bili prisutni apelant i tuženi kao osnivači i na kojem je prihvaćen prijedlog o istupanju iz zajedničkog društva, te direktor društva zadužen da provede proceduru u pogledu istupanja apelanta, uz napomenu da je prihvaćen prijedlog isplate svih uloženih sredstava u zajedničke poslove bez obračuna kamata i drugih naknada. Dakle, na skupštini ovog novoosnovanog društva je donijeta navedena odluka, apelant je i pismeno pozvao ovo društvo da se napravi protokol o izmirenju obaveza, te su 26. novembra 2010. godine i zaključili protokol koji je obostrano potpisan. Vrhovni sud je ukazao da su tako sva stečena prava i obaveze iz predugovora o zajedničkom poduhvatu postali prava i obaveze d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin. Dakle, sporna ulaganja nisu izvršena u korist tuženih, pa da bi predstojala obaveza na njihovo vraćanje, te apelant svoju tražbinu može usmjeriti samo prema pravnoj osobi u čiju korist su izvršena. Vrhovni sud je ukazao da je apelant bez ograde prihvatio plaćanje dijela potraživanja, koje su nastala u vezi zajedničkog ulaganja sa tuženim, koje je ovo društvo d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin učinilo u svoje ime i za svoj račun. Prema tome, po ocjeni ovog suda na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo jer tuženi kao osnivači ne odgovaraju za obaveze novoosnovanog društva u smislu člana 6. stav 2. i člana 309. stav 2. Zakona o privrednim društvima važećeg u vrijeme nastanka spornog odnosa, niti su u spornom odnosu sa apelantom stekli određenu korist koju bi sada prema institutu sticanja bez osnova imali obavezu vratiti (čl. 210 ZOO). Vrhovni sud je naveo da ostali revizioni prigovori, nemaju uticaja na drugačije tješenje ove pravne stvari, pa ih ovaj sud nije posebno obrazlagao.
11. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je u predmetnoj pravnoj stvari, koja je okončana osporenom odlukom Vrhovnog suda pogrešno zaključeno da ne postoji pasivna legitimacija tuženih odnosno odgovornost za isplatu obaveza iz tužbenog zahtjeva, a koji temelje na činjenici da su navodno obaveze po osnovu ulaganja apelanta prešle na firmu d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin, te da tuženi ne odgovaraju za obaveze iz zaključenog predugovora o zajedničkom poduhvatu kao osnivači novoosnovanog pravnog subjekta. Apelant smatra da se pobijana presuda čini potpuno proizvoljnom jer se ista zasniva na pretpostavci odnosno netačnom i proizvoljnom zaključku da nije od nikakvog značaja činjenica da apelant nije potpisao protokol od 3. marta 2011. godine, a kojim protokolom su tuženi pokušali nakon održane sjednice skupštine društva d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin od 18. marta 2009. godine uspostaviti princip uređenja međusobnih prava i obaveza iz njihovih prethodnih poslova. Sve razloge koji ukazuju na pogrešan zaključak nižestepenih sudova apelant je potpuno i cjelovito iznio u svojoj reviziji izjavljenoj protiv drugostepene presude, te zbog činjenice da je revizija odbijena svi navodi iz revizije predstavljaju navode iz ove apelacije.
Relevantni propisi
12. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ», br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", br. 29/03 i 42/11), u relevantnom dijelu glasi:
Ugovor o preuzimanju duga Član 446. st. (1)i (3) Preuzimanje duga vrši se ugovorom između dužnika i preuzimaoca, na koji je pristao povjerilac.
(…) Pretpostavlja se da je povjerilac dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca, koje je ovaj učinio u svoje ime.
Promjena dužnika Član 448. stav (1) Preuzimanjem duga preuzimalac stupa na mjesto pređašnjeg dužnika a ovaj se oslobađa obaveze.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari, koja je okončana osporenom odlukom Vrhovnog suda utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
16. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju svoje odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja Vrhovnog suda proizilazi da prihvata zaključak nižestepenih sudova koji su odbili apelanta sa tužbenim zahtjevom radi nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženih pozivajući se na odredbe ZOO-a. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja odluke prvostepenog suda jasno proizilazi da je d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin stupio na mjesto prijašnjeg dužnika i preuzeo obaveze prema apelantu, te naveo da s promjenom osobe dužnika ne mijenja se sadržaj obaveze koja je do tada postojala između prijašnjeg dužnika i vjerovnika, a što u konkretnom jeste slučaj, s obzirom da se radi o istovrsnoj obavezi koja je prešla na d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin, kao i da preuzimanjem duga od strane d.o.o. "WEST GROOUP" Cazin isti je postao sudionik obvezno pravnog odnosa sa apelantom, dok je raniji odnos između apelanta i tuženih ugašen. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, te u reviziji protiv drugostepene presude, a koje navode su razmotrili Kantonalni sud i Vrhovni sud prilikom donošenja odluke o žalbi i reviziji, te jasno i detaljno objasnili zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević