Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3607/18 (M.M.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3607/18

Apelacija

Odluka o meritumu

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP 3607/18, rješavajući apelaciju M. M. na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio M. M.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na duljinu trajanja izvršnog postupka koji je odgođen Zaključkom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 V 141413 14 I od 7. svibnja 2018. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu M. M. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Anela Musa, odvjetnica iz Mostara, podnio je 3. srpnja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji je odgođen Zaključkom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 V 141413 14 I od 7. svibnja 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 27. veljače 2020. godine zatražen odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Tražitelj izvršenja (društvo „Konzum“ trgovina na veliko i malo d.o.o. Sarajevo) podnio je 28. svibnja 2014. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „STAN GRAD“ d.o.o. Mostar i protiv apelanta na temelju vjerodostojne isprave – mjenice, serijskog broja detaljno navedenog u prijedlogu za izvršenje. Kao predmet izvršenja tražitelj izvršenja je predložio nekretnine detaljno navedene u prijedlogu za izvršenje, među kojima je i nekretnina koja je u apelantovom suvlasništvu. Tražitelj izvršenja je predložio da se u određenim zemljišnim knjigama upiše zabilježba izvršenja na nekretninama koje predstavljaju predmet izvršenja. Iz stanja spisa dalje proizlazi da je tražitelj izvršenja kao predmet izvršenja predložio i zapljenu određenog putničkog motornog vozila koje je u apelantovom vlasništvu, te da se kod nadležnog Ministarstva unutarnjih poslova upiše zabrana njegovog raspolaganja. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 58 0 V 141413 14 I od 4. lipnja 2014. godine, koje je apelant primio 26. lipnja 2014. godine i protiv njega je 2. srpnja 2014. godine izjavio prigovor.

6. Apelant je Općinskom sudu radi odlučivanja o izjavljenom prigovoru podnosio urgencije, i to: 22. svibnja i 4. prosinca 2017. godine, te 12. i 23. travnja 2018. godine.

7. Odlučujući o apelantovom prigovoru izjavljenom protiv navedenog rješenja o izvršenju, Općinski sud je zaključkom od 7. svibnja 2018. godine odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, da će se daljnji postupak nastaviti po odredbama parničnog postupka, te je odredio da se izvršenje odgađa i da će se nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda ako tražitelj izvršenja uspije s tužbom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), a naročito jer je njegova imovina u izvršnom postupku blokirana i apelant, koji je teško obolio, ne može sa svojom imovinom već dulje vremensko razdoblje raspolagati. Apelant je naveo da mjenicu na temelju koje je pokrenut predmetni postupak nikada nije potpisao, te da tražitelju izvršenja nije u obvezi isplatiti dug koji potražuje u predmetnom izvršnom postupku. V.Relevantni propisi

9. Zakon o ovršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka

USBiH).

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o ovršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

10. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14).

Članak 31. stavak (1) Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

11. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

13. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se, u biti, odnosi na duljinu izvršnog postupka u kojem apelant ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoje principijelno stajalište o neprimjenjivosti članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje, ako se izvršenje provodi na temelju sudske odluke kao izvršnog naslova. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoje stajalište da su članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant u predmetnoj apelaciji prigovara duljini izvršnog postupka u kojem je njegova obveza utvrđena na temelju vjerodostojne isprave. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant također osporavao duljinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na temelju vjerodostojne isprave, u kojoj se navodi da budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obveza podnositelja aplikacije, te s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice po aplikantova imovinska prava, Europski sud smatra da se garancije članka 6. Europske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Europski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. lipnja 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelant u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i da je predmetna apelacija dopustiva prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

14. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

15. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

16. Apelant smatra da mu je zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. a)Pravo iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije

17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. [...]

18. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

19. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26.).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

20. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 26. lipnja 2014. godine, kao dana kada je apelant primio rješenje o izvršenju, pa do donošenja zaključka od 7. svibnja 2018. godine kojim je predmetni izvršni postupak odgođen do okončanja parničnog postupka. Dakle, razdoblje od tri godine i 11 mjeseci.

Analiza duljine trajanja izvršnog postupka

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu žurne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.

22. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnog postupka, već da se u postupku ponašao aktivno na način da je Općinskom sudu podnosio veći broj urgencija. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja jer u postupku pokušava osporiti prinudno provođenje rješenja o izvršenju, a njegova imovina je „blokirana“ upravo radi prinudnog provođenja rješenja o izvršenju, tj. osiguranja namirenja potraživanja tražitelja izvršenja.

23. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u postupku imao razdoblje dulje pasivnosti. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu bilo potrebno vremensko razdoblje od tri godine i deset mjeseci da donese odluku o prigovoru koji je apelant izjavio protiv rješenja o izvršenju (apelant je prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju izjavio 2. srpnja 2014. godine, a Općinski sud je o izjavljenom prigovoru odlučio zaključkom od 7. svibnja 2018. godine), što u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu žurne prirode, predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u određenim zemljišnim knjigama, te kod nadležnog Ministarstva unutarnjih poslova upisana zabilježba zabrane raspolaganja imovinom koja predstavlja predmet izvršenja, te tako duga pasivnost Općinskog suda u odlučivanju o apelantovom prigovoru predstavlja nerazumno dugo postupanje, naročito imajući u vidu da je apelantu zabranjeno raspolaganje imovinom radi prinudnog namirenja potraživanja tražitelja izvršenja.

24. Iz navedenih razloga, u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo je do kršenja prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je duljina izvršnog postupka do njegovog prekida pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Općinski sud, koji je u odlučujućoj mjeri odgovoran, nije ponudio opravdanje, tj. nije dostavio odgovor na apelaciju u kojem bi ponudio opravdanje za tako dugo razdoblje pasivnosti i nepravodobno poduzimanje procesnih radnji u postupku koji je po zakonu žuran.

Pitanje naknade nematerijalne štete

25. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

26. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka apelantu M. M. treba isplatiti ukupan iznos od 1.000,00 KM.

27. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u postupku koji je po zakonu žurne prirode i od naročitog značaja za apelanta, a Općinski sud je u postupku imao dulje razdoblje neopravdane pasivnosti, tj. o prigovoru protiv rješenja o izvršenju koji je izjavio apelant odlučivao je tri godine i deset mjeseci, pri čemu nije ponudio opravdanje za ovu pasivnost, što u konkretnom slučaju predstavlja nerazumno dugo razdoblje pasivnosti koje nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

30. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3607/18 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio