Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1178/19 (B. B.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1178/19
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP 1178/19, rješavajući apelaciju Bekire Bešić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Bekira Bešić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši kao predmet broj 23 0 I 017249 12 I, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 017249 19 Gž 2 od 6. augusta 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bekira Bešić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 15. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 23 0 I 017249 12 I, a koji je poslije podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 I 017249 19 Gž 2 od 6. augusta 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 26. marta 2019. godine zatraženo da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 8. aprila 2019. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je 23. septembra 2019. godine dostavio dopunu odgovora na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 2. augusta 2012. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (O. O.) na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 23 0 P 004942 063 P od 15. marta 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 004942 12 Gž od 27. juna 2012. godine, radi isplate. Predloženo je da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
6. Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 3. septembra 2012. godine usvojio prijedlog za izvršenje, te je zaključkom od 5. jula 2013. godine pozvao apelanticu da uplati predujam za troškove izvršenja. Sudski izvršilac je 2. septembra 2013. godine zaplijenio pokretne stvari izvršenika u prisustvu apelanticinog punomoćnika. Općinski sud je dopisom od 3. septembra 2013. godine pozvao apelanticu da predloži vještaka koji bi procijenio pokretne stvari. Izvršenik je 12. septembra 2013. godine uložio prigovor na popis pokretnih stvari. Apelantica je podneskom od 13. septembra 2013. godine zatražila da joj se predaju pokretne stvari. Zaključkom od 24. septembra 2013. godine Općinski sud je pozvao apelanticu da uplati troškove predujma radi obavljanja izvršne radnje predaje u posjed pokretnih stvari. Sudski izvršilac je zakazao ročište za predaju u posjed pokretnih stvari apelantici za 11. novembar 2013. godine. Apelantica je po punomoćniku, podneskom od 29. oktobra 2013. godine, zatražila da se prethodno provjeri da li se pokretne stvari nalaze kod izvršenika. Sudski izvršilac je 9. decembra 2013. godine apelantici predao u posjed zaplijenjene pokretne stvari.
7. Podneskom od 11. decembra 2013. godine izvršenik je obavijestio Općinski sud da pojedine pokretne stvari nisu njegovo vlasništvo i da ih treba izuzeti od izvršenja, o čemu je Općinski sud 25. decembra 2013. godine obavijestio apelanticu. Apelantica je podneskom iz decembra 2013. godine od Općinskog suda zatražila da procjenu pokretnih stvari izvrši sudski izvršilac. Sudski izvršilac je 17. januara 2014. godine izvršio procjenu stvari, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanticu, nakon čega je apelanticin punomoćnik, podneskom od 27. januara 2014. godine, dao saglasnost na procijenjenu vrijednost. Općinski sud je zaključkom od 17. februara 2014. godine zakazao ročište za procjenu pokretnih stvari. U sudski spis Općinskog suda je 20. marta 2014. godine dostavljena procjena zaplijenjenih stvari koju je sačinio vještak, te je apelanticin punomoćnik zatražio odlaganje ročišta za prvu prodaju zbog prigovora na procijenjenu vrijednost u kojem je navela da zaplijenjene pokretne stvari imaju mane. Općinski sud je zakazao i održao ročište 29. aprila 2014. godine radi odlučivanja o prigovoru o pravu vlasništva na pokretnim stvarima. Općinski sud je zaključkom od 5. maja 2014. godine od nadležnog organa zatražio podatke o vlasništvu na zaplijenjenom traktoru. Policijska uprava Velika Kladuša je 6. maja 2014. godine Općinskom sudu dostavila potrebne podatke. Općinski sud je zakazao ročište 21. maja 2014. godine radi rješavanja prava vlasništva nad zaplijenjenim traktorom, nakon čega je zakazao ročište za 21. juli 2014. godine radi utvrđivanja vrijednosti. Navedeno ročište je odgođeno zbog bolesti izvršenika. Novo ročište je zakazano za 29. august 2014. godine, te je određeno ponovno vještačenje predmetnog traktora, te je zbog prigovora izvršenika određeno ponovno vještačenje.
8. Kako izvršenik nije uplatio predujam, Općinski sud je zaključkom od 31. oktobra 2014. godine utvrdio vrijednost zaplijenjenih pokretnih stvari i odredio ročište za prvu prodaju za 28. novembar 2014. godine. Na ovom ročištu stvari su prodate fizičkom licu za iznos od 7.800,00 KM. Kupac je izvršio uplatu ovog iznosa na depozitni račun Općinskog suda 28. novembra 2014. godine. Općinski sud je rješenjem o dosudi od 9. decembra 2014. godine dosudio pokretne stvari kupcu. Kupac je podneskom od 24. decembra 2014. godine obavijestio Općinski sud da mu apelantica ne želi predati pokretne stvari. Apelanticin punomoćnik je 6. januara 2015. godine obavijestio Općinski sud da kupac može preuzeti samo dio kupljenih stvari jer je apelantica ostale stvari prodala, pa je kupac podneskom od 29. januara 2015. godine zatražio od Općinskog suda da mu vrati novac. U navedenom podnesku kupac je naveo da je doveden u zabludu od strane apelantice koja je mimo nadležnog suda prodala stvari koje su joj date na čuvanje.
9. Općinski sud je zaključkom od 29. januara 2015. godine proglasio apelanticu kao najpovoljnijeg kupca, te je rješenjem o dosudi istog dana pokretne stvari dosudio apelantici za cijenu od 7.700,00 KM, a ranijem kupcu je vratio uplaćenu cijenu. Općinski sud je rješenjem od 27. aprila 2015. godine odlučio o namirenju apelantice u iznosu od 7.700,00 KM. Zaključkom od 30. aprila 2015. godine Općinski sud je pozvao apelanticu da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja jer ona nije u cijelosti namirena.
10. Na rješenje o namirenju izvršenik je uložio žalbu, pa je Kantonalni sud 10. novembra 2016. godine ukinuo predmetno rješenje te predmet vratio na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku Općinski sud je izvršeniku dostavio obračun kamata. Nakon uloženog prigovora na obračun kamata, nadležni sud je održao ročište 30. maja 2017. godine te je odredio vještačenje obračuna kamata. Vještak je Općinskom sudu 1. augusta 2017. godine dostavio svoj nalaz, te je Općinski sud 2. novembra 2017. godine ponovo odlučio o namirenju na identičan način kao i u rješenju od 27. aprila 2015. godine.
11. Općinski sud je ponovo, zaključkom od 10. jula 2018. godine, pozvao apelanticu da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja. Podneskom od 31. jula 2018. godine apelantica je zatražila od Općinskog suda da od izvršenika zatraži da dostavi podatke o imovini, a kako bi se opredijelila za promjenu predmeta i sredstva izvršenja. Zaključkom od 23. augusta 2018. godine Općinski sud je pozvao izvršenika da dostavi podatke o imovini. Punomoćnik izvršenika je 5. septembra 2018. godine obavijestio sud da se izvršenik ne nalazi u BiH te da nije u mogućnosti da popuni obrasce, predlažući izmirenje preostale obaveze u mjesečnim ratama u određenim novčanim iznosima. Općinski sud je 11. septembra 2018. godine obavijestio apelanticu o navedenom, nakon čega je apelanticin punomoćnik zatražio dodatni rok kako bi se izjasnio o ovakvom prijedlogu. Općinski sud je rok za izjašnjenje odobrio i produžio. Apelantica je po punomoćniku 12. oktobra 2018. godine prihvatila navedeni prijedlog izvršenika da se obaveza izmiri u ratama i istim podneskom je tražila odlaganje izvršenja. Općinski sud je apelanticin podnesak proslijedio izvršeniku i izvršenik je obavijestio Općinski sud da su stranke postigle dogovor da se preostala obaveza izmiri plaćanjem u ratama.
12. Općinski sud je donio Rješenje broj 23 0 I 017249 12 I od 8. maja 2019. godine kojim je obustavio izvršenje i ukinuo sve provedene radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u toku postupka apelantica rješenjem o namirenju djelimično namirena, te da je Općinski sud zaključkom od 9. jula 2018. i 5. aprila 2019. godine pozvao apelanticu da predloži druga sredstva izvršenja ili predmete izvršenja jer se izvršenje nije moglo provesti na predloženim sredstvom, uz upozorenje da će se postupak izvršenja obustaviti ukoliko apelantica u određenom roku ne postupi po zaključku ovog suda. Imajući u vidu da je apelanticin punomoćnik navedeni zaključak primio 8. aprila 2019. godine, te da u ostavljenom roku, ni do donošenja predmetnog rješenja, nije podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, Općinski sud je u skladu sa članom 63. stav 3. obustavio predmetni izvršni postupak.
13. Po izjavljenoj žalbi apelanticinog punomoćnika, Kantonalni sud u Bihaću je svojim Rješenjem broj 23 0 I 017249 19 Gž 2 od 6. augusta 2019. godine odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru, kao i u dopuni odgovora na apelaciju, Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenu u činjeničnom dijelu odluke, predlažući da se apelacija odbije navodeći da je apelantica svojim ponašanjem dovela da postupak duže traje. I.Relevantni propisi
16. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
II.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 I 017249 19 Gž 2 od 6. augusta 2019. godine. U vezi s tim Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
III.Meritum
21. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
1. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
2. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
22. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
23. U vezi s predmetom postupka Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 2. augusta 2012. godine, kao dana kada je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje, pa do 6. augusta 2019. godine kada je rješenjem Kantonalnog suda pravomoćno obustavljen postupak izvršenja u ovom izvršnom predmetu. Dakle, period od oko šest godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
25. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku.
26. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka na način da iako je prisustvovala ročištu za popis i pljenidbu pokretnih stvari izvršenika, nije tražila da joj se stvari predaju na čuvanje, te je Općinski sud, po naknadno postavljenom zahtjevu, morao zakazati ročište za predaju stvari. Ustavni sud, također, zapaža da nakon što je apelantica preuzela predmetne pokretne stvari, znajući da je izvršni postupak još u toku, samostalno je vršila prodaju, te nakon što je na račun Općinskog suda kupac uplatio cijenu, odbila predati prodate stvari, što je u konačnici rezultiralo da je Općinski sud vratio uplaćeni novac kupcu i donio rješenje o dosudi tih stvari apelantici. Ustavni sud, također, zapaža apelanticinu pasivnost u postupanju na način da je tražila odgodu izjašnjenja o prijedlogu izvršenika da se preostali dug plati u ratama, te da o postignutom sporazumu nije obavijestila Općinski sud već da je to izvršenik uradio, kao i da je imajući u vidu navedeni sporazum tražila odgodu predmetnog izvršenja. S druge strane, posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je po apelanticinom prijedlogu za izvršenje od 2. augusta 2012. godine Općinski sud u relativno razumnom roku, odnosno 3. septembra 2012. godine odredio predloženo izvršenje i da je u prikladnim rokovima provodio veći broj procesnih radnji u nastojanju da provede predmetno rješenje o izvršenju. Ustavni sud, također, primjećuje da se spis Općinskog suda dva puta nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o žalbama apelantice i izvršenika. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoje odluke donosio u razumnim rokovima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da su sudovi u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosili odluke s ciljem okončanja predmetnog postupka. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao nešto duže od uobičajenog, ali je i sama apelantica u značajnoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka. S druge strane, Općinski i Kantonalni sud su brzo i efikasno provodili procesne radnje s ciljem okončanja postupka, ali iz predloženog predmeta i sredstava izvršenja apelantica se nije mogla u cijelosti namiriti, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret redovnim sudovima, te je na kraju, zbog propusta apelantice, odnosno njenog punomoćnika, da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, izvršni postupak u konačnici obustavljen. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
27. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. IV.Zaključak
3. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu njegovu složenost, apelanticin doprinos, kao i činjenicu da su redovni sudovi provodili veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka, pri čemu nisu odgovorni za nemogućnosti namirenja apelantice na predloženim sredstvima izvršenja, odnosno za apelanticin propust da predloži novo sredstvo izvršenja, zbog čega je predmetni izvršni postupak obustavljen.
4. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević