Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5496/18 (Grad Livno, pravni sljednik Općine Livno)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Javna vlast
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5496/18
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5496/18, rješavajući apelacije Grada Livno, pravni sljednik Općine Livno, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 4. lipnja 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Grada Livno, pravnog sljednika Općine Livno, podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu br. 68 0 P 003738 18 Gži 5 od 20. kolovoza 2018. godine, 68 0 P 005199 18 Gži 3 od 3. rujna 2018. godine i 68 0 P 005159 Gži 4 od 20. kolovoza 2018. godine, te rješenja Općinskog suda u Livnu br.
68 0 P 003738 17 I 4 od 20. kolovoza 2018. godine, 68 0 P 005199 17 I 5 od 28. ožujka 2018. godine i 68 0 P 005159 17 I 3 od 21. ožujka 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Grad Livno, pravni sljednik Općine Livno (u daljnjem tekstu: apelant ili Općina Livno), kojeg zastupa Općinsko javno pravobraniteljstvo iz Livna kao zakonski zastupnik, podnio je 27. rujna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 003738 18 Gži 5 od 20. kolovoza 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 P 003738 17 I 4 od 21. ožujka 2018. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 5496/18.
2. Apelant je posredstvom zakonskog zastupnika 1. listopada 2018. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 P 005199 18 Gži 3 od 3. rujna 2018. godine i Rješenja Općinskog suda broj 68 0 P 005199 17 I 5 od 28. ožujka 2018. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 5525/18.
3. Posredstvom istog zakonskog zastupnika apelant je 1. listopada 2018. godine podnio apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 P 005159 18 Gži 4 od 20. kolovoza 2018. godine i Rješenja Općinskog suda broj 68 0 P 005159 17 I 3 od 21. ožujka 2018. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 5528/18.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene tri apelacije istog apelanta koje se odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 5496/18, AP 5525/18 i AP 5528/18, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5496/18.
5. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i tražitelja izvršenja Vehbije Ormana, Dragana Koprčine i Dražena Šermeta (u daljnjem tekstu: tražitelji izvršenja) zatraženo je u razdoblju od 20. siječnja do 1. travnja 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
6. Kantonalni sud, Općinski sud i punomoćnik tražitelja izvršenja dostavili su odgovore na apelacije u razdoblju od 30. siječnja do 15. travnja 2020. godine.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Općinski sud je rješenjima o izmjeni rješenja o izvršenju br. 68 0 P 003738 17 I 4 od 2. veljače 2018. godine, 68 0 P 005199 17 I 5 od 12. veljače 2018. godine i 68 0 P 00515917 3 od 2. veljače 2018. godine izmijenio rješenja o izvršenju tog suda koja su donesena na temelju pravomoćnih presuda, tako da je određeno izvršenja protiv Općine Livno kao pravnog sljednika udruge Autoklub „Livno“ iz Livna (u daljnjem tekstu: AK „Livno“) tako što su izvršenja određena zapljenom i prijenosom novčanih sredstava s računa izvršenika Općine Livno na račun Federalnog zavoda MIO, a na ime uplate doprinosa za tražitelje izvršenja u preciziranim iznosima. Istim rješenjima određeni su i troškovi izvršnog postupka (sve preciznije navedeno u dispozitivima rješenja).
9. Iz obrazloženja rješenja, između ostalog, proizlazi da su tražitelji izvršenja pokrenuli izvršni postupak protiv izvršenika AK „Livno“ radi izvršenja na temelju izvršne presude, te da je Općinski sud udovoljio prijedlozima donoseći rješenja o izvršenju. Potom iz obrazloženja rješenja proizlazi da je izvršenik AK „Livno“ prestao s radom po rješenju Ministarstva pravosuđa i uprave Kantona 10 Livno od 14. rujna 2009. godine, da je rješenjem istog ministarstva utvrđen prestanak rada izvršenika (udruge) zbog ispunjavanja uvjeta iz članka 43. stavak (2) točka 1. Zakona o udrugama i fondacijama, da je rješenje objavljeno u kantonalnim službenim novinama, nakon čega je udruga AK „Livno“ brisana iz registra udruga građana koji se vodi kod nadležnog ministarstva. Općinski sud je naveo da je te podatke zatražio službenim putem jer po službenoj dužnosti pazi na stranačku sposobnost stranaka u postupku.
10. Potom se Općinski sud pozvao i citirao odredbu članka 46. Zakona o udrugama i fondacijama kojom je regulirano da se preostala imovina udruge ili fondacije koja se briše iz registra raspoređuje u skladu s odlukom nadležnog tijela udruge ili fondacije i odredbama statuta, a odredbom članka 67. stavak 2. Statuta izvršenika AK „Livno“ propisano je da se prilikom prestanka rada udruge sva postojeća sredstva stavljaju na raspolaganje Općini Livno radi ostvarivanja dotadašnjih zadataka i ciljeva postojanja i ostvarivanja njegovih javnih ovlasti. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je Općina Livno pravni sljednik AK „Livno“, Općinski sud je zaključio da se nije moglo provesti izvršenje na nekretninama izvršenika AK „Livno“, kako je to bilo određeno rješenjima o izvršenju, tako da su tražitelji izvršenja podnescima predložili izmjenu predmeta i sredstva izvršenja, kojima je udovoljeno primjenom članka 8. stavak (3) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
11. Odlučujući o apelantovim prigovorima podnesenim protiv rješenja o izmjeni rješenja o izvršenju, Općinski sud je donio pobijana rješenja koja su precizirana u točkama 1., 2. i 3. ove odluke, kojima su prigovori odbijeni. Apelant je u prigovorima, između ostalog, naveo da pobijana rješenja nisu pravilna ni zakonita i da ih u cijelosti pobija temeljem čl. 30. i 47. ZIP-a, tvrdeći da apelant nije utemeljitelj, niti pravni sljednik AK „Livno“, niti su to tražitelji izvršenja tijekom postupka dokazali, tvrdeći i da odredbe Statuta i Zakona o udrugama i fondacijama, koje je sud imao u vidu, ne propisuju da imovina udruge može preći na jedinicu lokalne samouprave, pa time ni apelant ne može biti izvršenik u postupku.
12. U svezi s iznesenim prigovorima, Općinski sud je utvrdio da su oni neutemeljeni zbog toga što je tijekom postupka utvrđeno da je apelant pravni sljednik AK „Livno“, što je u pobijanim rješenjima dovoljno jasno obrazloženo, uz pravilnu primjenu prava. Neutemeljenim su ocijenjeni i prigovori da je predloženo izvršenje dozvoljeno na predmetu izvršenja koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena, uz pozivanje na odredbu članka 138. stavak (4) ZIP-a jer prema ocjeni Općinskog suda navedena odredba ne može utjecati na donošenje rješenja o izvršenju, ali da može biti od utjecaja u vrijeme provedbe izvršenja. Općinski sud je ocijenio neutemeljenim i prigovore o visini dosuđenih troškova izvršnog postupka.
13. Odlučujući o apelantovim žalbama, Kantonalni sud je rješenjima preciziranim u točkama 1., 2. i 3. ove odluke žalbe odbio i pobijana rješenja potvrdio. Kantonalni sud je kao prvo detaljno ponovio činjenično utvrđenje koje je doveo u svezu s materijalnim dokazima i relevantnim odredbama materijalnog prava temeljem čega je potvrdio stav Općinskog suda da je Općina Livno kao pravni sukcesor dužnika, u smislu članka 30. ZIP-a, pravni sljednik AK „Livno“, tako da je Općina Livno pravni sljednik i obveza i prava i imovine AK „Livno“, pa je stoga neutemeljen prigovor da Općina Livno nije pravni sljednik AK „Livno“.
14. Žalbeni prigovor da je izvršenje predloženo na predmetu na kojem je mogućnost izvršenja ograničena je neutemeljen jer su svi proračunski korisnici dužni u proračunu za općinu predvidjeti sredstva koja se odnose na izvršenja sudskih odluka, pa zbog tog razloga taj prigovor ne može biti utemeljen. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostupanjski sud dao valjane razloge za svoje odlučenje koje je kao pravilno u cijelosti prihvatio taj sud.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da je pobijanim rješenjima prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant tvrdi da nije utemeljitelj, niti pravni sljednik AK „Livno“, niti je to tražitelj izvršenja tijekom postupka dokazao. Navedeno je vidljivo iz akta utemeljitelja AK „Livno“, koji je dostavljen na uvid redovnim sudovima. Prema apelantovoj ocjeni, redovni sudovi su svoje odluke utemeljili na proizvoljnoj primjeni članka 46. Zakona o udrugama i fondacijama, te na proizvoljnoj primjeni odredbe članka 67. Statuta AK „Livno“. Iz zk. izvadaka na koje se apelant poziva jasno proizlazi da imovina AK „Livno“ nije raspoređena na apelanta, štoviše, vidljivo je da je imovina iz navedenih zk. izvadaka opterećena hipotekom na temelju rješenja Federalnog ministarstva financija, nadležne porezne uprave radi naplate dospjelih, a neizmirenih javnih prihoda. Apelant posebno ističe da niti jedan propis ne propisuje da obveze udruge građana mogu preći na jedinicu lokalne samouprave, niti je apelant ijednim svojim aktom odobrio i dao suglasnost na Statut predmetne udruge. Zbog svega navedenog apelant smatra da u konkretnom slučaju nije pasivno legitimiran. Također, apelant tvrdi da se ni Općinski, ni Kantonalni sud, koji su odlučivali o prigovoru, odnosno žalbi, nisu osvrnuli na istaknute prigovore, pri čemu su dali proizvoljna obrazloženja koja nemaju utemeljenje u zakonskom okviru i provedenim dokazima. Apelant, također, ističe da se izvršenje, s obzirom na to da se radi o uplati doprinosa, ne može provesti na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja jer tražitelj izvršenja nikada nije bio apelantov uposlenik. Apelant kršenje svojih prava na koja se pozvao dovodi u vezu s proizvoljnom primjenom odredaba ZIP-a, i to čl. 30. i 138. stav 4. ZIP-a, kao i članka 46. Zakona o udrugama i fondacijama, te članka 67. Statuta.
b) Odgovor na apelaciju
16. Kantonalni sud i Općinski sud su u odgovoru na apelaciju sve prigovore ocijenili neutemeljenim predloživši da se apelacije odbiju kao neutemeljene.
17. Tražitelji izvršenja su u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveli da su apelacije bez pravne osnove, predloživši da se odbiju kao neutemeljene. U prilogu odgovora dostavljeni su dokumenti kojima potkrepljuju navode o neutemeljenosti apelacija.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja pobijanih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Članak 8.
Ograničenje sredstava i predmeta ovrhe (1) Sud rješenjem određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe sud može ograničiti ovrhu samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje tražbine. (3) Ako se ovršno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj ovrhe može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Članak 30. stavak (2) Prijelaz tražbine ili obveze (2) Ovrha se određuje i protiv treće osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao ovršenik, ako tražitelj ovrhe javnom ili po zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz ovršne isprave ili je taj dug po zakonu obvezna izmiriti. Ako se obveza treće osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije ovrhe to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Članak 47.
Razlozi za prigovor Prigovor protiv rješenja o ovrsi može se podnijeti iz razloga koji sprječavaju ovrhu, a osobito ako:
1) isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo ovršnosti;
2) je ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju učinkovitost ili je utvrđeno kako je bez učinka;
3) su se stranke, javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sačinjenom nakon nastanka ovršne isprave, sporazumjele da neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu;
4) je istjekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha;
5) je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena;
6) tražitelj ovrhe nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika;
7) nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drugačije propisano;
8) je tražbina prestala na temelju činjenice nastale u vremenu kada ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice nastale nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja; 9) je na temelju činjenice nastale u vremenu kada ju dužnik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je na temelju činjenice nastale nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje tražbine;
10) je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
Članak 138. st. (4), (5) i (6) Ograničenje ovrhe 4) Ovrha na teret sredstava proračuna grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Odluci o izvršavanju proračuna.
(5) Više povjeritelja koji ostvaruju svoje novčane tražbine iz proračuna namiruju se onim redom kojim su stekli pravo namirivanja iz proračuna, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja tražbine iz sudske odluke.
(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kantoni, gradovi i općine) koje imaju ovršne sudske presude, dužne su u svojim proračunima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih ovršnih rješenja na teret tih proračuna u iznosu najmanje od 5% od ukupnog proračuna .
Napomena: Članak 2.
Za ovrhe na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada i općine, po pravomoćnim i ovršnim sudskim presudama po djelima terorizma, ubojstva i nanošenja teških tjelesnih povrjeda ne ograničava se utrošak proračunskih sredstava predviđen u st. 3. i 4. članka 1. ovog zakona. (Zakon o dopunama Zakona o ovršnom postupku (“Službene novine Federacije BiH“, broj 33/06).
19. Zakon o udrugama i fondacijama („Službene novine Federacije BiH“ broj 45/02) u relevantnom dijelu glasi:
I - TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim zakonom uređuju se uvjeti i postupak za utemeljivanje, unutarnje ustrojstvo, registracija, prestanak udruga i fondacija, kao i druga pitanja od značaja za slobodno i dragovoljno udruživanje građana i pravnih osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Članak 43.
Udruga ili fondacija prestaje s radom:
1) ako nadležni organ udruge, odnosno fondacije donese odluku o prestanku rada ili odluku o pripajanju, razdvajanju ili transformaciji udruge odnosno fondacije;
2) ako su ispunjeni uvjeti iz članka 9. stavak 4. ovog zakona, ili ako se utvrdi da je udruga ili fondacija prestala djelovati.
Smatrat će se da je udruga prestalo djelovati:
1) ako je proteklo dvostruko više vremena od vremena utvrđenog statutom udruge za održavanje skupštine, a skupština udruge nije održana;
2) ako se broj članova udruge smanji ispod broja određenog ovim zakonom za utemeljivanje udruge, a skupština udruge u roku od tri mjeseca od dana nastupanja ove okolnosti ne donese odluku o prijamu novih članova.
Neovisno od odredbi stavka 2. točka 2. ovog članka, udruga neće prestati ako prijam novih članova nije moguć zbog objektivnih okolnosti koje su prouzročene prirodom statutarnih ciljeva i djelatnosti udruge.
Kada Federalno ministarstvo, odnosno kantonalni organ utvrdi činjenice iz stavka 1. ovog članka, donosi rješenje o prestanku rada udruge odnosno fondacije.
Članak 46.
Preostala imovina udruge ili fondacije koja se briše iz registra raspoređuje se shodno odluci nadležnog organa udruge ili fondacije, sukladno odredbama statuta.
Izuzetno od stavka 1. ovog članka, imovina fondacije ili udruge koje su uživale porezne, carinske i druge povlastice, ili koje su primile proračunske donacije ili donacije od građana ili pravnih osoba u ukupnom iznosu većem od 10.000,00 KM u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini dodjeljuje se drugim fondacijama ili udrugama registriranim u Federaciji, koje obavljaju istu ili sličnu statutarnu djelatnost. Ukoliko nadležni organ fondacije ili udruge ne donese odluku o raspodjeli imovine do dana brisanja iz registra, Federalno ministarstvo, odnosno kantonalni organ će donijeti odluku o raspodjeli preostale imovine drugoj fondaciji ili udruzi registriranoj u Federaciji, koja obavlja istu ili sličnu statutarnu djelatnost.
20. Statut Autokluba „Livno“ iz veljače 2004. godine, koji je ovjerilo Ministarstvo pravosuđa i uprave Kantona 10 i koji je upisan u registar pod brojem 06-R-11/04 od 19. ožujka 2004. godine, u relevantnom dijelu glasi:
Prestanak rada Članak 67.
Skupština može, prema vlastitoj ocjeni ili zbog drugih opravdanih razloga, donijeti odluku o prestanku rada i to četvrtinskom većinom glasova svih članova Skupštine. Prilikom prestanka rada sva postojeća sredstva A.K. „Livno“ stavljaju se na raspolaganje Općini Livno, radi ostvarivanja dosadašnjih zadataka i ciljeva postojanja i ostvarivanja njegovih javnih ovlaštenja.
Skupština u zadnjem sastavu imenuje likvidacijskog upravitelja i provodi likvidacijski postupak.
21. Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Kantona 10 broj 06-R-11/04 od 14.
rujna 2009. godine u dispozitivu glasi:
Prestaje sa radom Autoklub „Livno“ upisan u registar udruženja građana Ministarstva pravosuđa i uprave Kantona 10 pod brojem 06-R-11/04 od 19. ožujka 2004. godine. VI.Dopustivost
22. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijama su rješenja Kantonalnog suda br. 68 0 P 005199 18 Gži 3 od 3. rujna 2018. godine, 68 0 P 003738 18 Gži 5 od 20. kolovoza 2018. godine i 68 0 P 005159 18 Gži 4 od 20. kolovoza 2018. godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijana rješenja apelant je primio u razdoblju od 3. do 20. rujna 2018. godine, a apelacije su podnesene 27. rujna, odnosno 1. listopada 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očito (prima facie) neutemeljene.
25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
27. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državna tijela i javna vlast kao sudionici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Europske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravičan postupak, odnosno imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
29. U konkretnom slučaju postupak iz kojeg su proizašle pobijane odluke odnosi se na izvršni postupak koji su tražitelji izvršenja pokrenuli radi promjene kod izvršenika AK „Livno“, udruge koja je prestala postojati jer je brisana iz registra. Kako je apelant u ovom postupku određen za izvršenika, te obvezan da umjesto dotadašnjeg izvršenika AK „Livno“ koji je prestao postojati jer je brisan iz registra tražiteljima izvršenja uplati doprinose na račun Fonda MIO, Ustavni sud smatra da se radi o predmetu u kojem apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva navedena odredba.
30. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
31. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očito da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26.). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očita proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Europski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. travnja 2013. godine, točka 24.). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljnosti u utvrđivanju činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava.
32. Imajući u vidu apelacijske prigovore u kontekstu obrazloženja redovnih sudova, te propisa koji su primijenjeni na konkretnu situaciji, Ustavni sud ne može prihvatiti opravdanim apelantove iznesene prigovore. Prije svega, Ustavni sud zapaža da je odredbom članka 30. stavak (2) ZIP-a propisano da se izvršenje može odrediti i protiv treće osobe koja u izvršnom dokumentu nije označena kao izvršenik, ako tražitelj izvršenja javnim ili prema zakonu ovjerenim privatnim dokumentom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz izvršnog dokumenta ili je taj dug prema zakonu obvezna izmiriti. Shodno sadržaju citirane odredbe, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, imajući u vidu odredbu članka 67. Statuta AK „Livno“, te ostalu relevantnu dokumentaciju, utvrdili da su tražitelji izvršenja dostavili relevantne dokumente iz kojih proizlazi da je apelant pravni sljednik AK „Livno“, udruge građana koja je brisana iz registra udruga temeljem čega je udovoljeno zahtjevu tražitelja izvršenja da se ranija rješenja o izvršenju izmijene u odnosu na izvršenika, kako to propisuje odredba članka 30. stavak (2) ZIP-a. Ustavni sud zapaža da je apelant kao novooznačeni izvršenik imao mogućnost da u postupku koristi pravne lijekove (prigovor i žalbu), da iznosi argumente i dostavlja dokaze u prilog svojim tvrdnjama da on nije pravni sljednik udruge AK „Livno“. Ustavni sud zapaža da su se redovni sudovi, suprotno apelantovim prigovorima, bavili apelantovim navodima koji su identični navodima iz apelacija, te su imali u vidu dokumentaciju koju je apelant dostavio i uz apelacije, utvrdivši da su prigovori neutemeljeni uz obrazloženja koja se, suprotno apelantovim tvrdnjama, ne doimaju proizvoljnim ni u segmentu primjene prava, niti utvrđenog činjeničnog stanja. Ustavni sud, također, zapaža da su se redovni sudovi bavili apelantovim prigovorom o primjeni članka 138. stavak (4) ZIP-a na koji se apelant poziva u apelaciji, te su u svezi s tim dali obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim (vidi točke 12. i 14. ove odluke).
33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine neutemeljeni. Pravo na imovinu
34. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se ti navodi, također, temelje na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava, što je Ustavni sud već obrazložio prilikom razmatranja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, također, neutemeljeni.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje i imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine kada su redovni sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja utvrdili da su ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavak (2) ZIP-a, za što su dali dovoljno jasno i argumentirano obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim ni u segmentu primjene prava, ni u segmentu utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu su redovni sudovi ispitali sve relevantne prigovore koje apelant ponavlja u apelaciji, a koji nisu mogli utjecati na drugačije odlučenje redovnih sudova.
36. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević