Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5093/18 (R.D.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5093/18
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP 5093/18, rješavajući apelaciju R. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio R. D.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 323923 13 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu Općinskog suda broj 65 0 I 323923 13 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da R. D. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. R. D. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 7. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 323923 13 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 12. marta 2019. i 14. maja 2020. godine, a od Kantonalnog suda 12. marta 2019. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 26. marta 2019. godine i 2. juna 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. marta 2019. godine.
5. Općinski sud je 17. juna 2020. godine dostavio spis predmeta Ustavnom sudu na uvid. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 6. februara 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacija Bosne i Hercegovine – Federalno ministarstvo rada i socijalne politike) na osnovu izvršne isprave – Rješenja Javne ustanove Centar za socijalni rad Živinice broj 08/35-2- 1450/10 od 30. jula 2010. godine, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.
8. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 323923 13 I od 7. februara 2013. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
9. Izvršenik je 14. februara 2013. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja.
10. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 323923 13 I od 20. marta 2014. godine usvojio prigovor izvršenika, izvršni postupak obustavio i rješenje o izvršenju od 7. februara 2013. godine stavio van snage.
11. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda od 20. marta 2014. godine izjavio žalbu.
12. Kantonalni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja od 20. marta 2014. godine, donio je Rješenje broj 65 01 323923 17 Gži od 5. oktobra 2018. godine kojim je uvažio apelantovu žalbu, preinačio prvostepeno rješenje tako što je odbio prigovor izvršenika kao neosnovan i „Rješenje o izvršenju broj 65 0 1 323923 13 1 od 20. marta 2014. godine“ (očigledno je omaškom navedeno Rješenje o izvršenju od „20. marta 2014. godine“ umjesto od „7. februara 2013. godine“) ostavio na snazi, te je obavezao izvršenika da apelantu nadoknadi troškove za sastavljanje žalbe u iznosu od 300,00 KM. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju umanjivanje naknade po osnovu lične invalidnine II grupe, dodatka za njegu i pomoć od strane druge osobe II grupe apelantu nije izvršeno na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju novog koeficijenta isplate, već na osnovu Zakona o načinu ostvarivanja ušteda u FBiH, pa je izvršenik bio dužan umanjeno potraživanje utvrditi novim rješenjem. Kantonalni sud je ukazao da izvršenik ne bi bio u obavezi donositi novo rješenje sa utvrđenim novim iznosom naknade samo u slučaju da je predmetna novčana naknada, koja je utvrđena pravomoćnim rješenjem, umanjena na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju nove visine koeficijenta isplate. Kantonalni sud je dalje naveo da, kako je umanjenje naknade izvršeno po drugom osnovu, izvršenik isplatom umanjenih iznosa naknade nije postupio po svojoj obavezi iz izvršne isprave. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud bio dužan u cijelosti postupiti po rješenju o dozvoli izvršenja do potpunog namirenja apelantovog potraživanja, a imajući u vidu da izvršna isprava nije pravomoćno izmijenjena na način da je potraživanje umanjeno za razliku koju apelant potražuje izvršnim prijedlogom, niti je izvršenik dokazao da je imao osnov da apelantovo potraživanje umanjuje i bez donošenja novog rješenja. Kantonalni sud je također, primjenom odredbe člana 387. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 16. stav (4) Zakona o izvršnom postupku, odredio troškove na ime sastavljanja žalbe u iznosu od 300,00 KM.
13. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok izvršnog postupka, ističući da predmetni postupak traje nerazumno dugo imajući u vidu da je riječ o postupku koji nije složen i da je apelant ugroženo lice. Apelant posebno ukazuje na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, imajući u vidu da ovaj sud više od četiri godine nije donio odluku o apelantovoj žalbi, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
15. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da postupak pred tim sudom nije trajao nerazumno dugo i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. Pri tome je Općinski sud naveo da je „stavio klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje od 20. marta 2014. godine, a iz tog rješenja i rješenja drugostepenog suda je vidljivo da je postupak obustavljen“.
16. Kantonalni sud je naveo da u odnosu na navode apelacije koje se tiču dužine trajanja postupka nije mogao utjecati na kraće trajanje postupka s obzirom na to da predmete rješava prema prioritetnoj listi starih predmeta, a prema kojoj je riješen i konkretan predmet donošenjem rješenja od 5. oktobra 2018. godine.
V.Relevantni propisi
1. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
17. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacije se u ovom dijelu odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
20. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Evropski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 6. februara 2013. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period od sedam godina i pet mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
27. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
28. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud promptno odlučio o prijedlogu za izvršenje (jer je apelant prijedlog podnio 6. februara 2013. godine, a Općinski sud je rješenje o izvršenju donio 7. februara 2013. godine). Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odluku o prigovoru donio nakon jedne godine, dok je Kantonalni sud odluku o žalbi donio tek nakon četiri godine i šest mjeseci. Ustavni sud, također, zapaža da Općinski sud, nakon što je Kantonalni sud odlučio o žalbi (5. oktobra 2018. godine), nije preduzimao daljnje radnje s ciljem namirenja apelantovog potraživanja. Štaviše, kako proizlazi iz odgovora Općinskog suda, taj sud je „stavio klauzulu pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje od 20. marta 2014. godine“ i zaključio da je predmetni izvršni postupak obustavljen. Međutim, iz činjeničnog stanja predmeta jasno proizlazi da je Kantonalni sud rješenjem od 5. oktobra 2018. godine uvažio apelantovu žalbu, prvostepeno rješenje od 20. marta 2014. godine (kojim je postupak obustavljen) preinačio tako što je odbio prigovor izvršenika kao neosnovan i ostavio na snazi rješenje o izvršenju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je u izreci drugostepenog rješenja učinjena očigledna greška u pogledu navođenja datuma rješenja o izvršenju, ali da to, imajući u vidu cjelokupan sadržaj drugostepenog rješenja, nikako ne može voditi zaključku da je ostalo na snazi rješenje o obustavljanju postupka od 20. marta 2014. godine, a ne rješenje o izvršenju od 7. februara 2013. godine. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da postupak pred tim sudom nije trajao nerazumno dugo, dok je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da nije mogao utjecati na kraće trajanje postupka s obzirom na to da predmete rješava prema prioritetnoj listi starih predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se ta okolnost, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka, a imajući u vidu naprijed navedene periode neaktivnosti, te da u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za navedene periode neaktivnosti. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
32. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer postupak, koji je hitne prirode, traje sedam godina i pet mjeseci, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević