Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3916/19 (N. R., T. B. i S. T.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3916/19
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 3916/19, rješavajući apelaciju Nade Rekanović, Tanje Bojinović i Sanje Todorović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelaciju koju su podnijele Nada Rekanović, Tanja Bojinović i Sanja Todorović Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Doboju u predmetu broj 85 0 I 058379 16 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 85 0 I 058379 16 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nada Rekanović, Tanja Bojinović i Sanja Todorović (u daljnjem tekstu: prvoapelantica, drugoapelantica, trećeapelantica ili apelantice), koje zastupa Tatjana Stojković, advokat iz Doboja, podnijele su 18. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 85 0 I 058379 16 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 4. decembra 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantice su 20. juna 2016. godine Osnovnom sudu podnijele prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (S.S. i B.T.) na osnovu Presude Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 033056 12 P od 19. juna 2015. godine, koja je ispravljena rješenjima broj 85 0 P 033056 12 P od 8. septembra i 21. septembra 2015. godine i potvrđena Presudom Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 033056 15 Gž od 17. decembra 2015. godine, radi predaje u suposjed nepokretne i pokretne imovine i radi naplate troškova parničnog i izvršnog postupka.
6. Apelantice su 28. decembra 2016. godine urgirale pred Osnovnim sudom da se predmet prioriteno uzme u rad i da se donese rješenje o izvršenju.
7. Osnovni sud je 3. aprila 2017. godine donio rješenje o izvršenju.
8. Osnovni sud je dopisom od 12. aprila 2017. godine punomoćniku apelantica naložio da dostavi dokaz o svojini na nepokretnostima označenim u prijedlogu za izvršenje.
9. Izvršenik je 18. aprila 2017. godine uložio prigovor protiv predmetnog rješenja o izvršenju.
10. Apelantice su posredstvom punomoćnika 25. maja 2017. godine obavijestile Osnovni sud da ugovor o doživotnom izdržavanju, koji je zaključen 3. februara 2003. godine između pravnog prednika apelantica, kao primaoca izdržavanja, i pravne prednice izvršenika, kao davaoca izdržavanja, i Rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda broj 85 0 O 040909 13 O od 16. decembra 2014. godine, koje je postalo pravosnažno, a kojim su izvršenici naslijedili prava iza pravne prednice iz navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju, još uvijek nisu provedeni u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi. Navedeno je da postupak za raspravljanje zaostavštine iza umrlog pravnog prednika apelantica, koji se vodi kod istog suda u predmetu broj 85 0 O 015125 10 O, nije pravosnažno okončan, pa su apelantice predložile da Osnovni sud zastane sa postupkom u izvršnom predmetu dok se pravosnažno ne okonča postupak u predmetu broj 85 0 0 015125 10 O, ili da, u skladu s odredbama čl. 37. i 70. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, provede postupak utvrđivanja imovine izvršenika, tako što će izvršiti uvid u spise Osnovnog suda br. 85 0 P 033056 12 P, R2- 53/03, 85 0 O 015125 10 O i 85 0 O 040909 13 0.
11. Apelantice su podneskom od 5. oktobra 2017. godine obavijestile Osnovni sud da je postupak za raspravljanje zaostavštine iza umrlog pravnog prednika apelantica, koji se vodio pred Osnovnim sudom pod brojem 85 0 O 015125 10 O, pravosnažno okončan rješenjem o nasljeđivanju od 1. juna 2017. godine, te da je navedeno rješenje provedeno u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu. Osim toga, u navedenom podnesku apelantice su navele da ugovor o doživotnom izdržavanju, koji je zaključen 3. febuara 2003. godine između pravnog prednika apelantica i pravne prednice izvršenika, i Rješenje o nasljeđivanju tog suda broj 85 0 O 040909 13 O od 16. decembra 2014. godine, a kojim su izvršenici naslijedili prava iza pravnog prednika izvršenika iz navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju, još uvijek nisu provedeni u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi, te su predložile da Osnovni sud, u skladu sa odredbama čl. 37. i 70. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, provede postupak utvrđivanja imovine izvršenika, tako što će izvršiti uvid u spise istog suda br. 85 0 P 033056 12 P, R2-53/03, 85 0 O 015125 10 O i 85 0 O 040909 13 O.
12. Apelantice su 11. oktobra 2017. godine Osnovnom sudu dostavile podnesak u kojem traže da se predmet prioritetno uzme u rad i da se naloži sudskom izvršiocu da odmah izađe na lice mjesta radi predaje apelanticama u suposjed nepokretne i pokretne imovine koja je navedena u rješenju o izvršenju i radi procjene vrijednosti pokretne imovine, kao i da sud odredi vještake radi procjene vrijednosti nepokretne imovine.
13. Osnovni sud je zaključkom od 7. decembra 2017. godine dostavio apelanticama prigovor izvršenika na odgovor.
14. Prvoapelantica je Osnovnom sudu dostavila 15 pismenih urgencija za rješavanje predmeta (u periodu od 21. decembra 2017. do 20. septembra 2019. godine) pri tome obavještavajući Osnovni sud da se devastira imovina apelantica i da propadaju zgrade i kuća.
15. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelantice ukazuju na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantice su detaljno navele tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da su 14. marta i 10. aprila 2017. godine urgirale pred Osnovnim sudom radi hitnog rješavanja predmeta, kao i da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te su predložile da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju i da naloži Osnovnom sudu da prioritetno uzme predmet u rad, te da apelanticama nadoknadi troškove postupka po apelaciji u iznosu od 2.047, 50 KM.
b) Odgovor na apelaciju
17. Na dopis Ustavnog suda od 4. decembra 2019. godine Osnovni sud nije dostavio odgovor. V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 60/17 - OUSBiH, 115/17-OUSBiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantice smatraju da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
24. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
25. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 20. juna 2016. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatraće period od oko četiri godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
27. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja izvršnog postupka po prijedlogu apelantica za izvršenje pravosnažne sudske odluke u dugom vremenskom periodu. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju nakon devet mjeseci od podnošenja prijedloga za izvršenje, a o prigovoru izvršenika nije odlučio ni dvije i po godine od podnošenja uprkos tome što je riječ o postupku koji je hitan po zakonu i od značaja za apelantice koje nastoje da izdjejstvuju izvršenje sudske odluke. Navedeno postupanje Osnovnog suda je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje, koji nalažu sudovima obavezu efikasnog postupanja bez nepotrebnog odugovlačenja, pri čemu taj sud nije dostavio odgovor na apelaciju u kojem bi, eventualno, ponudio opravdanje za ove periode neaktivnosti.
28. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u predmetnoj apelaciji, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka, koji do sada traje gotovo četiri godine i koji je još u toku, u vrijeme donošenja ove odluke a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. I pored toga, Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo obrazloženje za dugo trajanje predmetnog postupka, budući da ničim nije opravdao dužinu trajanja postupka, jer nije ni dostavio odgovor na predmetnu apelaciju, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti, ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje izvršenja pravosnažne presude. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku u odlučujućoj mjeri uzrokovano time što Osnovni sud nije djelotvorno kontrolisao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.
29. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina predmetnog postupka bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za šta Osnovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.
30. U odnosu na zahtjev apelantica za naknadu troškova postupka, Ustavni sud podsjeća da, prema Pravilima Ustavnog suda, nije ovlašten dosuđivati troškove postupka koje stranke same snose.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da je u predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinijela neopravdana neaktivnost Osnovnog suda, što je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje, koji nalažu sudovima obavezu efikasnog postupanja bez nepotrebnog odugovlačenja.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević